Sutra počinje Zagreb Film Festival. U Novom danu televizije N1 ovogodišnji program predstavili su direktor ZFF-a Hrvoje Laurenta i glumac Leon Lučev, koji se ove godine predstavlja i autorskim radom.

ZFF počinje brazilskim filmom ‘Voljeni’?

Laurenta: “To je priča o odlasku mladih za boljom budućnosti. Riječ je o mladom rukometašu, ali obitelj je tužna. Pretpostavljam, kao i hrvatske obitelji kada im djeca odlaze vani.”

Može li se sažeti neka zajednička estetika ovogodišnjeg ZFF-a?

Laurenta: “To su teme o kojima svakodnevno pričano u medijima: terorizam, ženska prava, odnos prema djeci. Siguran sam da će publici to biti inspirativno”.

Film ‘Teret’ srbijanskog redatelja Ognjena Glavonića, u kojem glumite i za koji ste dobili nagradu ‘Srce Sarajeva’ na ZFF-u ima hrvatsku premijeru?

Lučev: “To je jako teška tema. Istina je uvijek teška tema, suočavanje s istinom je teška tema. Ali nakon nje dolazi neka lakoća. Puno je lakše živjeti u laži, ali tek kad pogledamo realnosti u oči možemo ići naprijed”.

Film obrađuje jednu od najtežih epizoda u ratu devedesetih godina?

Lučev: “Ognjen je tu temu obradio dubinski u dokumentarnom filmu ‘Dubina 2’. Film ‘Teret’ puno se više bavi obiteljskom pričom – ponekad kažem da je to balkanski obiteljski film. Tema mu je preuzimanje odgovornosti. Jer postoje razni tereti, koje je jedna generacija ostavila drugoj, pa onda druga trećoj. Postoji generacija koja odrasta, a s ratom nije imala ništa, iako teret i breme nosi na leđima”.

Kako vaš lik reflektira suočavajnje s težinama te prošlosti?

Njegov lik, objašnjava Lučev, donosi “užasno tešku odluku”, koja će se reflektirati na njega i njegovu obitelj. “To je rađeno donekle na istinitoj priči, ne znamo tko je čovjek koji je otkrio hladnjače, jer je njegov identitet zaštićen danas. Njegova obitelj je morala iseliti”, kaže.

Lučev u Glavonićevom filmu glumi vozača hladnjače koji ne zna što vozi. “U jednom trenutku shvati što vozi i zna da će odluka koju će donijeti promijeniti njegov život i život njegove obitelji – jer se oni u tom trenutku moraju maknuti iz te zemlje, jer je otkiro istinu koji nitko ne želi vidjeti”, smatra glumac.

Kakvo je vaše osobno iskustvo uloge?

Lučev: “To je Ogijev teret koji nosi šest, sedam godina koliko se bavi tim scenarijom. Bio je jedan moment kad smo počeli snimati, kad sam mu rekao ‘sad je trenutak da taj teret pustiš meni’ jer je taj teret ogroman. Osjećao sam ogromnu odgovornost da taj teret koji je Ogi osjećao – kroz sliku, kroz kameru pustimo gledateljima. Gledateljima koji su spremni pogledati film i donijeti odluku o njemu, a ne donostiti stav prije gledanja filma jer se u tom momentu ljudi pretvaraju u stado kojim je vrlo lako manipulirati”.

Sa znanstvenikom Ivanom Đikićem razgovarali smo o tome tko je odgovoran za situaciju u društvu koju imamo? Koliko film tu može pomoći, ukazujući na prave probleme?

Lučev: “Mi smo proživjeli napad na film, na HAVC kao temeljnu instituciju hrvatskog filma. Dvije godine smo gledali smo napade na Hrvoja Hribara. Prije nekoliko dana DORH je donio odluku da je Hribar nevin i da kriminalnih radnji u HAVC-u nije bilo. Što ćemo s onima što su dvije godine huškali mase, napadali Hribara, filmsku industriju? Tko su ti ljudi i tko je stajao iza njih? Hoćemo li doći do tog odgovora?”, pita se Lučev.

“Živimo u zemlji koja uklanja kvalitetne ljude jer smetaju. Smetaju kome? Odakle snaga huškača da podignu masu bez ikakvih činjenica? Odgovornost je to svih nas”, kaže.

ZFF predstavlja probram ‘Berlusconijevska srijeda’, to je zanimljiv koncept?

Laurenta: “Donosimo film o fenomenu Berlusconija, fenomenu ‘bunga-bunge’. Ali imamo i cijeli program posvećen tajkunima. Želimo ljudima donijeti filmske priče o ljudima koje nažalost gledamo svaki dan na vijestima. Vjerujem da će taj program otvoriti rasprave o svim tim anomalijama i karcenogenim elementima ne samo u hrvatskom društvu – to je pojava u svim društvima”, smatra direktor ZFF-a.

Imate program ‘Kino u kinu’, kao svojevrsni omage kinematografiji. Vi vodite Kino Europu, teško je opstati?

Laurenta: “Opstajemo još uvijek. Imamo cilj od kojeg ne odustajemo – nezavisni, kulturološki vrijedan film. želimo da ljudi razmišljaju o tome što su gledali kad izađu iz kina”.

Tko je vaša publika?

Laurenta: “Obrazovani, zaposleni ljudi, imamo i puno umirovljenika i studenata. Ali uglavnom između 30 i 50 godina.

Predstavljate se na ZFF-u kao autor?

Lučev: “To je bila moja potreba koju sam dugo sputavao. Napravili smo moju intimnu priču gdje sam imao potrebu kroz film istražiti svoja osjećanja otprije 7 godina. Film je već započeo svoj festivalski put, ali neko moje moje osjećanje je da mu je prva prava premijera – ova zagrebačk”, zaključio je autor i glumac..

Komentiraj