Sjećanje na Jasenovac opterećeno je konfliktnim ratnim nasljeđem Drugog svjetskog rata, koje predstavlja nepremostivu prepreku odlučnom suočavanju suvremenog hrvatskog društva s vlastitom prošlo­šću, ističe se u analizi u novom broju časopisa “Polemos”.

To u određenoj mjeri potvrđuju i analize anketa posjetitelja Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, iako su njihovi dojmovi značajno pozitivniji od stavova izrečenih u političkoj javnosti, kaže se u članku i dodaje da stalni postav godišnje obiđe oko 12-13 tisuća osoba, najviše mladih.

Konfliktno ratno nasljeđe Jasenovca

Konfliktno ratno nasljeđe Jasenovca bazirano je na politici selektivnog sjećanja jugoslavenskog režima, koja je isticala Jasenovac, a prešućivala masovne zločine poput Bleiburga i Križnog puta, ističe autorica Andriana Benčić, kustosica u Javnoj ustanovi Spomen-područja Jasenovac.

To je nasljeđe rezultiralo manipulacijom brojem žrtava Jasenovca i dio je “ratova sjećanja” na jugoistoku Europe koji traju od Drugog svjetskog rata. To se nasljeđe koje bitno razlikuje od konfliktnih sjećanja na ratove u zapadnoj Europi.

Autorica ističe da su poslijeratna zapadna društva iskusila deset­ljeća učenja o holokaustu i njemački model suočavanja s prošlošću, te brojne filmove i serije koji tematiziraju nacističke zločine i holokaust.

Za razliku od njih, bivše socijalističke i komunističke zemlje, među kojima je Hrvatska istaknuti primjer, nastavile su svjedočiti svojevrsnim “ratovanjem sjećanjima na ratove”, koji su doveli su do novog nasilja i novih ratova.

U tom pristupu, koji je dominantan u jugoistočnoj Europi, potpuno je izostavljen spomen na civilne žrtve međuetničkog nasilja, među kojima su bile mnoge žrtve ustaškog krvoprolića, koje su prenaglašene, i partizanskog krvoprolića, koje su prešućene.

Nakon raspada socijali­stičke Jugoslavije, u Hrvatskoj nije došlo do procesa suočavanja s prošlošću nego je uslijedio novi agresorski rat, sa čijom su neizbježnom ratnom propagandom ponovno prizvani u sjećanje dugo vremena utišavani narativi iz prošlosti, kaže autorica.

Muzejski postav Jasenovca izložen kritikama

Danas, više od dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata, manipu­lacije i kontroverze nastavljaju okruživati tragediju Jasenovca i biti nepremostiva prepreka odlučnom suočavanju suvremenog hrvatskog društva s vlastitom prošlo­šću.

Tako, umjesto da postane mjesto mira i mogućeg pomirenja, Jasenovac ostaje najizraženijim simbolom konfliktnog nasljeđa Drugog svjetskog rata i poraća, naglašava Benčić.

Također, aktualni muzejski postav Jasenovca, treći po redu, izložen je različitim kritikama koje su vezane s političkim kontekstom u kojem se nalazi muzej.

Autorica smatra kako je možda najtočnija kritika da novi postav nije uspio pronaći ravnotežu između suvremenih europskih trendova u memorijalizaciji holokausta, koji je slijedio, i specifičnosti hrvatskog povijesnog konteksta počinjenja zločina i kolaboracionizma.

Ona pritom upućuje na dilemu bivšeg predsjednika Republike Stipe Mesića, koju je on izrekao prilikom otvaranja novog postava. Mesić je zapitao hoće li neinformirani petnaestogodišnjak nakon obilaska muzeja shvatiti što je bio Jasenovac i razumjeti karakter režima koji je taj logor uspostavio?

Stajališta studenata u skladu s njihovom nacionalnošću

Učenici i studenti većinom smatraju kako je stalni postav muzeja pregledno organiziran, da su razmjeri zločina prikladno prikazani i da posjeti trebaju biti obavezan dio obrazovnog kurikuluma.

Značajna odstupanja su prisutna u pogledu mogućnosti utjecaja muzejskog postava na razrješenje povijesnih konflikata među narodima u Hrvatskoj i susjednim državama i ovise o nacionalnoj pripadnosti anketiranih, ističe se.

Rezultati pokazuju da je nacionalnost najvažnija odrednica koja oblikuje stajalište prema prikazu žrtve i povijesne istine kod mladih posjetitelja Jasenovca. Oni dodatno osvješćuju nacionalne kategorije u susretu sa zločinom i stradanjem u Jasenovcu.

Većina studenata srpske nacionalnosti smatra da muzej ne može razriješiti povijesne konflikte, ali i da ne prikazuje vjerodostojno povijesnu istinu, nego se istina nastoji prikriti u postavu.

Studenti hrvatske nacionalnosti izražavaju različite stavove o tome je li povijesna istina vjerodostojno prikazana, a razloge za to vide u specifičnom pristupu muzejskom dizajnu. Isto tako, smatraju da muzej u određenoj mjeri može utjecati na bolje međunacio­nalne odnose i na razrješenje povijesnih konflikata.

Može se pretpostaviti da kolektivna sjećanja na ratove potiču posjetitelje da se nacionalno identificiraju, pa učenici i studenti srpske nacionalnosti kao da participiraju u stradanju vlastitog naroda, dok se od učenika i studenata hrvatske nacionalnosti očekuje isprika za njihove prethodnike, kaže Benčić.

Također, istraživanje ukazuje da vjerovanja, mišljenja i stavovi s kojima posjetitelji dolaze u muzej utječu na njihove reakcije na viđeno više od bilo kojeg predmeta izloženog u muzeju. No, zaključuje se u analizi objavljenoj u časopisu “Polemos”, i jedni i drugi studenti na­glašavaju potrebu obrazovanja i većeg broja posjeta svih školskih grupa Jasenovcu.

Komentiraj