LNG terminal na Krku ima važnu ulogu u energetskoj politici novog američkog predsjednika

Donald Trump je tijekom svog mandata ozbiljno narušio odnose SAD-a s europskim saveznicima, a njegov će nasljednik gotovo sigurno napraviti sve kako bi te odnose popravio i kako bi SAD u EU-u ponovno imao jednog od najvažnijih strateških partnera

Pobjedom Joea Bidena, koji će koncem siječnja postati 46. predsjednik SAD-a, doći će do velikih promjena u američkoj vanjskoj politici, a ta bi se promjena najviše mogla osjetiti u jugoistočnoj Europi. Novi američki predsjednik puno je bolje upućen u stanje na ovim prostorima od Donalda Trumpa, a u svojoj je dugogodišnjoj političkoj karijeri često i bio gost političarima s prostora bivše Jugoslavije te je aktivno sudjelovao u vanjskoj politici SAD-a tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bidenov izbor imat će dalekosežne posljedice i na odnose između SAD-a i Europske unije te SAD-a i NATO-a, a kako je Hrvatska članica obiju organizacija i tu će se osjetiti promjena na čelu SAD-a.

Još uvijek aktualni američki predsjednik tijekom svog mandata ozbiljno je narušio odnose SAD-a s europskim saveznicima. Novi američki predsjednik gotovo će sigurno napraviti sve kako bi te odnose popravio i kako bi SAD u Europskoj uniji ponovno imao jednog od najvažnijih strateških partnera. S druge strane, i većina čelnika država Europske unije sigurno je odahnula nakon što je postalo jasno da će Biden postati predsjednik SAD-a jer je ekonomska, a prije svega vojna suradnja europskih država i SAD-a ključna za sigurnost europskog kontinenta. Europska unija nema dovoljno resursa da se sama odupre agresivnoj politici Vladimira Putina, ali i sve većim ekonomskim pretenzijama Kine. Zato će Bidenova pobjeda zasigurno puno značiti za ekonomsku i sigurnosnu stabilnost Europske unije, a samim time i Hrvatske.

Gotovo je sigurno da će buduća Bidenova administracija imati puno aktivniju ulogu kada je u pitanju energetska politika na ovim prostorima, a to će se pogotovo odraziti na projekt LNG terminala na otoku Krku. Novi američki predsjednik još u vrijeme dok je bio potpredsjednik SAD-a, u mandatu Baracka Obame, snažno je podupirao ovaj projekt te je otvoreno podržavao nastojanja Hrvatske da na Krku krene izgradnja LNG terminala.

 

Europska unija nema dovoljno resursa da se sama odupre agresivnoj politici Vladimira Putina. Zato će Bidenova pobjeda zasigurno puno značiti za ekonomsku i sigurnosnu stabilnost Europske unije, a samim time i Hrvatske

 

Biden je u studenome 2014. podržao taj projekt, u vrijeme kada je izvorni projekt obuhvaćao gradnju kopnenog terminala kapaciteta prihvata šest milijardi kubnih metara plina na godinu. Tada je hrvatskom političkom vrhu poručio da bi Hrvatska, nakon odustajanja Rusije od velikog projekta izgradnje međunarodnog plinovoda Južni tok, trebala iskoristiti svoju šansu da postane regionalno energetsko središte, što može postići ako, kako je rekao, mudro ulaže uz financijsku podršku EU-a i uz suradnju sa susjednim zemljama.

Potvrdu takvog američkog stava iznio je u ožujku 2016. tadašnji koordinator za međunarodna energetska pitanja State Departmenta Amos Hochstein koji je prilikom službenog posjeta Zagrebu ponovio kako američki politički vrh na čelu s predsjednikom Obamom podržava projekt LNG terminala. Nacional je tada prenio i neslužbenu informaciju da je upravo Hochstein savjetovao hrvatski politički vrh, na čijem je čelu u tom trenutku bio Tihomir Orešković, da odustane od skupog kopnenog terminala upitne isplativosti i okrene se realnijem projektu plutajućeg terminala čija je gradnja brža i osjetno jeftinija. Projekt hrvatskog LNG terminala od tog je trenutka dobio dodatni poticaj i njegova je izgradnja na samom kraju.

Biden je kroz te izjave, ali i kasnijim poticanjem država jugoistoka Europe na snažniju međusobnu suradnju na energetskom planu uz diverzifikaciju izvora dobave energenata, nastavio s američkom politikom čiji je cilj maksimalno smanjiti ovisnost europskih potrošača o ruskom plinu, a time i posredno smanjiti upliv ruske politike na zemlje članice EU-a. Da Obamina administracija misli ozbiljno, potvrdio je Biden u veljači 2015., kada je tadašnjem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću na susretu u Münchenu posve konkretno obećao isporuku osjetno jeftinijeg američkog plina iz budućeg LNG terminala na Krku plinovodima kroz Hrvatsku i Mađarsku. SAD-u je upravo srpsko tržište energentima i danas vrlo zanimljivo zbog jake ovisnosti Srbije o ruskim energentima, zbog kojeg se i srpski politički vrh u značajnoj mjeri politički oslanja na podršku Moskve koju SAD pod svaku cijenu želi smanjiti. Očekuje se da će Biden iskoristiti priliku i da će interes korištenja LNG terminala na Krku, čije se puštanje u pogon očekuje početkom 2021., kao svojevrsnog “oruđa” za ostvarenje širih američkih političkih interesa na prostoru jugoistoka Europe zasigurno ostati u fokusu njegove administracije i u naredne četiri godine.

Joe Biden je kao potpredsjednik SAD-a posjetio Zagreb 2015. godine te se susreo s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

 

Biden je još od 90-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas kao senator, a kasnije i kao potpredsjednik aktivno pratio političku situaciju na prostoru jugoistočne Europe, ali i zemalja bivše Jugoslavije, pa tako i Hrvatske. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju u srpnju 2013. Biden je, tada kao potpredsjednik SAD-a, popratio objavom vrlo pozitivno intoniranog komentara u Financial Timesu, okarakteriziravši članstvo Hrvatske u EU-u kao veliku pobjedu hrvatskog naroda te je napisao:

“Prije dvadeset godina Hrvatska je živjela u mori, opustošena ratom i zatočena regionalnim mržnjama, iz koje se u ponedjeljak, postavši članica Europske unije, ne samo probudila, nego i realizirala svoj san euroatlantske budućnosti. Hrvatski uspjeh bio je daleko od neizbježnog. Zapravo, to je testament hrabrosti hrvatskim građanima i njezinim čelnicima koji su prevladali iskušenja nacionalizma i mržnje. Oslobađanje od tereta prošlosti svakodnevna je borba. I, dan po dan, Hrvati su zadržali vjeru i svoju ambicioznu viziju te gradili demokratske institucije kojima su otvorili vrata NATO-a i EU-a. To postignuće pripada hrvatskom narodu. Ali također govori o transformacijskoj moći europskog projekta koji zemlje vodi prema vladavini prava, otvorenom tržištu, napretku i miru.”

Teško je vjerovati da je Biden u proteklih sedam godina promijenio svoj pozitivni stav ne samo prema Hrvatskoj, već prema cijelom projektu Europske unije, a to je najava da bi nakon četiri godine Trumpova udaljavanja od EU-a, odnosi između SAD-a i EU-a, a samim time i Hrvatske ponovno mogli biti partnerski kao što su bili uoči dolaska Trumpa na vlast. Slično bi se moglo dogoditi i s partnerstvom kroz NATO-a koje je u protekle četiri godine obilježilo konstantno prepucavanje s Trumpom koji je optuživao europske države da izdvajaju premalo financijskih sredstava. Prve najave iz SAD-a govore da će Biden potpuno okrenuti tu politiku svog prethodnika i da će raditi na smirivanju tenzija s partnerima iz NATO-a.

Sigurno je i da će Bidenova administracija nastaviti uspješnu vojnu suradnju koju je s Hrvatskom imala administracija Donalda Trumpa, što je potvrđeno i dolaskom državnog tajnika Mikea Pompea u Dubrovnik. Amerikanci već godinama u Hrvatsku šalju vrijedne donacije vojne opreme bez kojih bi Hrvatska vojska danas potpuno drugačije izgledala. Baš zbog tih donacija i održavanja partnerskih odnosa s SAD-om, vrlo je izvjesno da će Hrvatska izabrati američke vojne zrakoplove F-16 na natječaju za obnovu zračne flote u poslu vrijednom oko milijardu i pol američkih dolara.

Biden je posljednji put u Zagrebu bio prije pet godina, dok je aktualni predsjednik države još bio premijer, a Kolinda Grabar-Kitarović je bila predsjednica RH. Tadašnji američki potpredsjednik bio je gost Kolinde Grabar-Kitarović na sastanku Brdo-Brijuni te je tom prigodom pohvalio tu inicijativu: “Za SAD i mene, ali govorim u ime američkog predsjednika, ova je regija u posljednjih 25 godina od iznimnog interesa. Ovdje sam bio dok je još Tito bio živ, a zatim Tuđman. Sad znate koliko sam star.”

 

Buduća Bidenova administracija će imati puno aktivniju ulogu kada je u pitanju energetska politika na ovim prostorima, a to će se pogotovo odraziti na projekt LNG terminala na otoku Krku

 

Biden se tada sastao i s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem, a nekoliko godina ranije, 2010. se susreo s Jadrankom Kosor. Bilo je to u vrijeme pregovora Hrvatske za ulazak u EU.

“Potpredsjednik je naglasio snažnu potporu SAD-a za kandidaturu Hrvatske za EU. U tom kontekstu on je toplo pozdravio suradnju Hrvatske s ICTY-jem te napore hrvatske vlade da provede ključne gospodarske reforme i nastavi borbu s korupcijom. Američki potpredsjednik istaknuo je blisko partnerstvo SAD-a s Hrvatskom, ukazao na prvu godišnjicu pristupanja Hrvatske NATO-u te izrazio priznanje za doprinos Hrvatske operacijama NATO-a, posebno u Afganistanu”, objavljeno je nakon sastanka u priopćenju Bijele kuće.

Posljednjih dana pojavile su se i snimke Bidenovih govora o ratovima na području bivše Jugoslavije devedesetih. Biden se, prije većine drugih, zalagao za vojnu intervenciju protiv Slobodana Miloševića te je kao član Odbora za vanjske poslove u travnju 1993. na tjedan dana otputovao u Europu kako bi iz prve ruke stvorio sliku o krvoproliću u ratovima tijekom raspada Jugoslavije. U opkoljenom Sarajevu sastao se s Alijom Izetbegovićem, tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH, a u Beogradu je razgovarao sa srpskim vođom Slobodanom Miloševićem i bosansko-srpskim ratnim vođom Radovanom Karadžićem. U Bidenovoj knjizi “Promises to Keep” navodi se da je Miloševiću prilikom tog susreta rekao da je “prokleti ratni zločinac i da bi mu se trebalo suditi kao takvom”.

Iz ovih se primjera može vidjeti da je novi američki predsjednik jako dobro upoznat sa situacijom na ovim područjima i da bi njegova administracija trebala imati nešto drugačiji odnos prema Hrvatskoj u iduće četiri godine. Uz sve to Biden je već najavio da će vratiti SAD u pariški klimatski sporazum, što znači da će SAD surađivati s Europskom unijom koja je pitanje klimatskih promjena i prelazak na tzv. zelenu energiju postavila kao jedan od glavnih ciljeva svoje politike u idućem razdoblju. Ako će u tome imati i podršku službene američke politike, to znači i veću mogućnost američkih investicija u to područje, gdje bi svoju šansu trebala tražiti i Hrvatska.

Komentiraj