Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

LNG terminal ipak će se graditi u Kvarnerskom zaljevu

Objavljeno u Nacionalu br. 589, 2007-02-27

UNATOČ TEŠKOĆAMA U PREGOVORIMA projekt terminala za ukapljeni plin u Hrvatskoj se nastavlja: strani partneri već su parafirali memorandum a sporne su ostale samo dvije točke

Unatoč teškoćama u pregovorima, projekt LNG terminala u Hrvatskoj se nastavlja, a strani partneri se ne povlače. Posljednji krug zahtjevnih pregovora vodio se 7. veljače, a jedna od dviju točaka oko kojih se strane nisu mogle dogovoriti bilo je pravo veta hrvatske strane. Hrvatska strana tražila je da za valjane odluke u prvotnim fazama projekta pri potpisivanju ugovora treba biti 76 posto glasova. S obzirom na to da bi hrvatski udio iznosio 25 posto, jasno je da bez hrvatskog pristanka nema potpisivanja dogovora. Za Hrvatsku je to bitno jer će se terminal nalaziti na hrvatskom teritoriju i tim vetom bi se štitili hrvatski nacionalni strateški interesi.

Glavni pregovarač ispred hrvatske vlade u projektu LNG terminala Željko Tomšić, pomoćnik ministra gospodarstva, kaže kako na posljednjim pregovorima nije postignut potpuni dogovor, ali odustajanja stranih kompanija nema. “Demantirao bih priču da su stranci odustali od projekta i prekinuli pregovore. Pregovori su trajali dan i pol, bili su relativno teški, ali i konstruktivni. Jasno je da svaka strana brani svoje interese. Naši interesi su jasni – imati što više koristi od toga i dobiti plin koji nam je potreban. Opet sam razgovarao s direktorom LNG konzorcija iz Beča koji mi je ponovio da nema riječi ni o kakvom odustajanju i da su spremni za nalaženje rješenja za sporna stanovišta.

Što se tiče našeg prava veta, ono što je objavljeno u pojedinim medijima nije potpuno točno. Hrvatska želi imati određeni ‘veto’, ali ne u odlučivanju nego samo u prihvaćanju ‘shareholders agreementa’, odnosno ugovora koji slijedi nakon potpisivanja memoranduma. Memorandum postavlja načela, a sam ugovor ide u detalje poslova koji se dogovaraju među partnerima. Kad se kompanija osnuje, ona će imati svoj upravljački odbor koji će raditi prema pravilima i mi tu ne možemo tražiti prava na veto.

Mi samo tražimo da pri donošenju pravila možemo potpuno utjecati na određene segmente, a nakon toga ne bismo imali pravo veta. Hrvatska ne inzistira na stalnom vetu nego samo za segment prihvaćanja ugovora koji će transformirati načela iz memoranduma u pravila poslovanja”, kazao je Tomšić.

Projekt gradnje terminala za ukapljeni plin energetski je vrlo značajan za Hrvatsku, a u njemu s hrvatske strane sudjeluju Ina, HEP i Plinacro, dok su od stranih kompanija uključeni Total, E.ON, RWE Transgas, OMV i Geoplin. Jednom izgrađeni terminal značio bi da Hrvatska ima još jedan izvor plina čime bi se još više diverzificirali izvori i smanjila ovisnost o Rusiji i njenoj energetskoj politici. Lokacija terminala još nije određena, a najizglednije je da će se graditi u Omišlju ili Istri, odnosno Plominu ili Raškom zaljevu. Na pregovorima sa strancima bio je i Mladen Šourek, direktor LNG projekta – energetika, zadužen za zastupanje Ine u projektu. “Dvije delikatne točke nisu riješene, no nijedan sugovornik nije izrazio toliko nezadovoljstvo da bi došlo do prekida. Hrvatska strana je tražila da se odluka za donošenje ‘shareholding agreementa’ donosi sa 76 posto glasova, a kako bismo mi imali 25 posto, to znači da bez nas nema donošenja nikakvih odluka. Druga točka neslaganja, a koju su postavili strani partneri, bila je vlasnička struktura hrvatske kompanije u projektu LNG Hrvatska.

Oni su izrazili želju da se struktura vlasništva u toj hrvatskoj kompaniji ne spusti ispod 51 posto vlasništva države na što naša strana nije pristala. Strani partneri su ustvari ciljali na pretpostavku kako bi inače postojala mogućnost da se neka druga, njima konkurentska energetska kompanija uključi u projekt jer bi Hrvatska mogla prodati svoj udio u tvrtki LNG Hrvatska nekoj drugoj kompaniji”, kazao je Šourek te dodao kako se u posljednje vrijeme javljaju informacije o projektu koje često ne odgovaraju istini. “U zadnjih nekoliko mjeseci svašta se piše o tome projektu. Ne znam kakve tko ima ciljeve u tome, međutim, kao energetičar, mogu reći da Hrvatskoj jednostavno treba plin i da je naš strateški cilj osigurati energiju kroz taj projekt. Moramo osigurati projekt da osiguramo dostatne količine plina u budućnosti. Ova zima je blaga pa ta problematika nije toliko došla do izražaja, no u budućnosti moramo imati diverzificirane izvore opskrbe kako ne bi došlo do nestašice”, rekao je Šourek.

U sjeni događaja oko LNG terminala odvija se i tihi rat između Ine i hrvatske vlade. Razlog tome je u prvom redu cijena prirodnoga plina koja je, po mišljenju određenih krugova u Ini, preniska i ne odražava tržišne vrijednosti. Vlada, s druge strane, nema namjeru povećavati cijenu zbog socijalnoga mira u zemlji. Nacionalovi izvori u Ini i Vladi kažu kako se posljednjih desetak dana traži rješenje kojim bi obje strane bile zadovoljne, ali rezultata nema. Izvori bliski Vladi sumnjaju kako je iz Ine došla priča da su se strani partneri odlučili povući iz projekta gradnje LNG terminala u Hrvatskoj kako bi time navodno izvršili dodatni pritisak na Vladu.

Ujedno, kažu isti izvori, poseban pritisak dolazi od mađarskih suvlasnika Ine jer se MOL odlučio na gotovo potpuno povlačenje iz poslovanja s plinom pa smatraju LNG nepotrebnom investicijom. Inin glasnogovornik Bojan Vinek kazao je kako ta tvrtka takve tvrdnje smatra deplasiranima te da službenih istupa u vezi s time Ina nije imala, stoga nema potrebe ni komentirati tvrdnje o tome da je navodno iz te kompanije došla informacija o odustajanju stranaca. Navodni razlog za prekid pregovora bilo je hrvatsko inzistiranje da ima pravo veta na svaku odluku budućega konzorcija iako bi u njemu sudjelovala sa samo 25 posto. Mađarski član uprave Ine Zalán Bács izjavio je kako je Hrvatska bila vrlo arogantna u traženju da sa samo 25 posto udjela u konzorciju ima pravo veta. A upravo je 25 posto plus jedna dionica ono što Mađari imaju u Ini pa svejedno imaju pravo veta na strateške odluke. “To može biti nečiji pritisak da se pristane na nešto. Naši strani partneri i ja kao pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske bili smo iznenađeni napisima u medijima o odustajanju. Ipak bih rekao da takvi napisi nemaju presudnog utjecaja na pregovore jer kroz našu stalnu komunikaciju znamo kakvo je stvarno stanje stvari. U Ministarstvu smo razmišljali o tome da i službeno demantiramo te tekstove, ali u završnoj smo fazi donošenja odluke i potpisivanje memoranduma bit će najbolji demanti svega toga”, rekao je Tomšić.

Tomšić kaže kako su memorandum sve strane već parafirale, osim dviju spornih točaka, i dogovoreno je da se u kratkom roku, kroz konzultacije u hrvatskoj vladi, zauzme strajalište o tim još neriješenim pitanjima kako bi se moglo potpisati ugovor i krenuti u realizaciju. “Hrvatska će imati 25 posto prava na rezervaciju kapaciteta, a shodno tome i vlasništva u budućem terminalu, što je bezrezervno prihvaćeno i ustvari već potpisano tako da nema nikakve dileme. Vjerujem da ćemo uskoro riješiti sve probleme i da će se ugovor potpisati. I stranci žele da se to što prije riješi kako bi se nastavilo s pripremama i studijama za gradnju terminala. Ni na pregovorima niti poslije nije bilo naznaka o mogućem odustajanju od projekta, oni čak požuruju da se to što prije realizira”, ističe Tomšić i kaže kako bi u skoro vrijeme trebala biti osnovana i tvrtka LNG Hrvatska u kojoj će Ina i HEP imati po 37 posto udjela te Plinacro 26 posto. “Prvo su Ina, OMV, Total, RWA Transgas i Geoplin pregovarali s E.ON-om. Kada je napravljena nova podjela udjela u koju se uključio E.ON, hrvatska vlada je odlučila da RH mora imati 25 posto pa je rađena nova podjela. Budući da je Plinacro u načelu zadužen za razvoj i izgradnju plinovodne mreže, a ne trgovinu, to znači da će Ina i HEP moći kupiti 25 posto plina koji će dolaziti do terminala. Njega će prodavati na domaćem tržištu, a ako ne bude bilo dovoljno interesa, normalno će ga moći dalje prodavati na inozemna tržišta. Glavni cilj tih kompanija nije poslovanje terminala koje ustvari ne donosi veliki profit nego je to prodaja plina.

Ulaganje u terminal će biti niskoprofitno i kompanijama nije cilj zarada kroz rad terminala nego kroz prodaju plina. Glavni motiv gradnje terminala je da se dovede i ima plin za prodaju. Hrvatska ima pravo rezervirati 25 posto kapaciteta terminala, odnosno plina u njemu. Napominjem da vlasnička struktura poslije ne mora biti ista kao postojeća. Kasnije će se utvrditi hoćemo li trebati tolike količine plina i hoćemo li uzeti 25 posto, na što imamo pravo. Naravno memorandumom i kasnije ugovorom bit će određeno da LNG Hrvatska ima pravo prva postaviti svoje zahtjeve, a zatim svi ostali”, objasnio je Tomšić detalje pregovora.

Potpisivanje memoranduma i ugovora značit će da će se konačno pronaći i lokacija gdje će biti sam terminal o čemu su prošle godine vođene burne rasprave između Vlade, lokalne samouprave i ekoloških udruga. “Vladino povjerenstvo je pokrenulo izradu studije izbora lokacije koja doduše malo kasni zbog kašnjenja potpisivanja ugovora s konzorcijem koji već ima određene studije.

Nakon što se potpiše memorandum ubrzat će se izbor lokacije, za što je zainteresiran i konzorcij. I konzorcij je kazao kako sve već postojeće studije ne može dati na raspolaganje dok se ne potpiše memorandum. Po dobivanju tih studija, kada se vidi što one sadrže, bit će brži postupak odluke izbora o lokaciji. U ovom trenutku neusporedivo je lakše donositi odluke i razgovarati o mjestu terminala nego prije 6-7 mjeseci, kada je trajao neviđen medijski pritisak na projekt. Kada se vidi što sadrže studije konzorcija, vidjet će se koje su dopune potrebne pa će se znati kada će biti donesena odluka o lokaciji”, zaključio je Tomšić.

Tri moguće lokacije

Vladino povjerenstvo do ljeta bi trebalo objaviti studiju izbora najprikladnije lokacije za gradnju LNG terminala. Izbor lokacije ubrzat će se nakon što memorandum potpišu članovi multinacionalnog LNG konzorcija koji već ima određene studije. Zasad se zna da su kao najprimjerenije lokacije izdvojeni Omišalj na Krku te Plomin i Raški zaljev u Istri.

Komentiraj

Source:Stanko Borić