Davor Puklavec/PIXSELL

Ljudi koji prodiru u tajne neizlječivih bolesti

Objavljeno u Nacionalu br. 599, 2007-05-08

ZNANSTVENICI INSTITUTA ‘RUĐER BOŠKOVIĆ’ prvi su u svijetu otkrili molekularne procese u razvoju neizlječive bolesti šake, a u projekte su uložili oko 6,4 milijuna kuna

Znanstvenici zagrebačkog Instituta “Ruđer Bošković” u proteklih su godinu dana postigli bitan uspjeh u razumijevanju bolesti kojoj moderna medicina i farmakologija još nisu našle lijeka. Riječ je o Dupuytrenovoj kontrakturi odnosno bolesti trajnog kvrčenja prstiju šake koja se pojavljuje u četiri do 20 posto odraslih, a u većini slučajeva uzrokuje trajni invaliditet. Istodobno riječ je o bolesti o kojoj se malo zna što je i jedan od razloga nepostojanja prave terapije, što bi se u budućnosti moglo promijeniti ako istraživanja potencijalnih lijekova na Ruđeru nastave davati optimistične rezultate. Ovaj projekt spada u one u koje na ovom hrvatskom Institutu polažu velike nade, baš kao i u jedno drugo istraživanje koje upravo ulazi u završnu fazu, a riječ je o otkriću lijeka i cjepiva za dosad neizlječivu i drugu najopasniju virusnu spolnu bolest – genitalni herpes. U oba projekta do sada je uloženo oko četiri milijuna kuna, a prošlog četvrtka Fond za razvoj i zapošljavanje Institutu je dodijelio 2,4 milijuna kuna što će pomoći uspješnom nastavku istraživanja ovih lijekova. Osim toga, na ovom Institutu upravo istražuju nekoliko obećavajućih potencijalnih lijekova protiv raka, a neki od njih su zaštićeni ili na putu da to budu.

Kada je riječ o istraživanju s početka priče hrvatski su znanstvenici do sada prvi u svijetu uspjeli porodrijeti u dio molekularnih zbivanja u tkivima oboljelih od Dupuytrenove bolesti, o čemu za Nacional govori Sandra Kraljević-Pavelić, voditeljica tima istraživača koji na Zavoda za molekularnu medicinu Instituta “Ruđer Bošković” nastavljaju s istraživanjima na razvoju lijekova. Kako se znaju tek simptomi ove bolesti, dok pravi uzrok nikad nije otkriven, niti je bilo poznato što se događa s molekularnim procesima koji vode u samu bolest, spoznaje koje su Ruđerovi znanstvenici stekli o ovoj bolesti mogle bi biti itekako važne za razvoj budućeg lijeka. Evo što je otkrio tim na čelu s Sandrom Kraljević-Pavelić u suradnji s Medicinskim fakultetom u Rijeci, na čelu s dr. med. Davorom Jurišićem i KB-om Dubrava:

“Istraživanja su išla u dva smjera. Prvi dio odnosio se na uzgoj stanica iz tkiva oboljelih od Dupuytrenove kontrakture koje smo okarakterizirali te potom na njima testirali učinak nekoliko novosintetiziranih spojeva odnosno lijekova kreiranih na Ruđeru te na Fakultetu za kemijsko inženjerstvo, pod vodstvom profesora Mladena Mintasa, Grace Karminski-Zamola i Biserke Žinić. Rezultati koje smo dobili na tom polju obećavajući su i istraživanja ćemo svakako nastaviti na modelu životinja in vivo da vidimo hoće li spomenuti novosintetizirani lijekovi i u tom slučaju ponoviti izvrstan učinak. Tek ako se to dogodi moglo bi se krenuti u klinička istraživanja spomenutih lijekova”, objasnila je Sandra Kraljević-Pavelić. Kako kaže, drugi dio istraživanja bio je zapravo pokušaj rasvjetljavanja mehanizama same bolesti koji dovode do njezinih simptoma. Važan dio te faze istraživanja uspjeli su završiti uz pomoć moćnih tehnika proteomike, kojima se izučavaju procesi u kojima sudjeluju proteini.

“Nove znanstvene metode omogućile su nam da pratimo razlike u pojavljivanju proteina u oboljelom dijelu tkiva. Dok ne objavimo i ne zaštitimo rezultate ne mogu detaljno o tome govoriti, no reći ću da smo otkrili neke nove proteine odnosno nove čimbenike u razvoju Dupuytrenove kontrakture na koje bi se u kasnijim istraživanjima pokušalo djelovati kako bi se zaustavila, naravno ako se ti proteini dokažu kao potencijalne mete u liječenju ovog oboljenja.” Prema informacijama kojima raspolaže Sandra Kraljević-Pavelić, nekoliko grupa svjetskih znanstvenika trenutačno radi slična istraživanja, no dosad nitko od njih nije najavio razvoj potencijalnog lijeka. Njegovo konačno otkriće bilo bi važno stoga što svi dosadašnji pokušaji njegova razvoja nisu dali rezultata. Zato je do danas jedini relativno učinkovit način liječenja bolesti operativni zahvat kojim se kirurški tretira bolesnik. No problem ove metode jest činjenica da se u najvećem broju slučajeva bolest ponovno vraća i na koncu dovodi do invaliditeta.

Stoga se velike nade polažu u istraživanja koja sa svojim timom izvodi Sandra Kraljević-Pavelić koja u posljednje četiri godine, otkad je na institutu izradila doktorsku disertaciju o genskom liječenju tumora uz pomoć novih metoda genske čip analize i proteomike, po kojima je Ruđer, a osobito njegov Zavod za molekularnu medicinu postao cijenjen kao jedna od najboljih institucije za eksperimentalnu medicinu u ovom dijelu Europe. Zavod koji je postao centar izvrsnosti u kojem se poučavaju stručnjaci iz Jugoistočne Europe, na Ruđeru je osnovan 1990., a ondje danas radi stotinjak liječnika, molekularnih biologa, biokemičara, veterinara, tehničara, od čega čak 75 mladih znanstvenika. Predstojnik Zavoda Krešimir Pavelić kaže:

“Stručnjaci Zavoda istražuju oboljenja poput raka, te neurodegenerativnih, virusnih i metaboličkih bolesti, te nekih vrsta leukemija, metaboličkih bolesti djece i slično. Značajna su također istraživanja procesa metastaziranja zloćudnih tumora na kojima Zavod ima dugogodišnju tradiciju”, objasnio je Pavelić. Zavod kojem je na čelu, godišnje testira oko 120 novih potencijalnih lijekova, kao i nove potencijalne lijekove za istraživače iz SAD-a, Njemačke, Poljske, Austrije, Slovenije, Italije. Trenutačno je u istraživanjima desetak vlastitih lijekova usmjerenih protiv virusa ili zloćudnih tumora.

“Radimo i na razvoju nanotehnologije, sićušnih nosača lijekova, genskih čipova i anorganskih potencijalnih lijekova dobivenih tzv. nanotehnologijom. Izvanredna su postignuća grupe koja se bavi genetikom metaboličkih bolesti djece, zatim grupe koja radi na spolono prenosivim bolestima, genskim lijekovima, bioinformatici, oksidativnom stresu.”

Za razliku od lijeka za Dupuytrenovu kontrakturu za čiji su razvoj istraživanja na Ruđeru tek počela davati optimistične rezultate, znanstvenici te ustanove, na čelu sa Zorkom Mikloška, već su ušli u završnu fazu eksperimentiranja u laboratorijskim uvjetima kojim se otkrivaju dijelovi virusa herpes simplex, uzročnika bolesti genitalnog herpesa. Takvi bi neinfektivni dijelovi virusa bili dobri kandidati za uklapanje u cjepivo, što bi se kasnije trebalo vrednovati kliničkim pokusima. Genitalni herpes je neizlječiva spolno prenosiva bolest, povezana s prijenosom virusa humane imunodeficijencije (HIV), i humanog papilloma (HPV), a i najčešći je uzrok netraumatskog sljepila na svijetu. Istraživanja koja bi vodila razvitku cjepiva na Ruđeru su započela prije četiri godine i to kada se u Zagreb nakon 15 godina rada u Australiji vratila hrvatska znanstvenica Zorka Mikloška, o čemu je Nacional već opširno pisao. Već 15 godina prije dolaska na Ruđer, Zorka Mikloška u Sydneyu se bavila istraživanjem te spolne bolesti, a saznanja koja je na tamošnjem Westmead Millennium Institutu stekla o djelovanju imunološkog sustava na virus genitalnog herpesa primijenila je u Hrvatskoj osnivanjem Laboratorija za istraživanje virusa, razvoj cjepiva i lijekova na Zavodu za molekularnu medicinu. Sada ulazi u završnu fazu istraživanja virusnih kandidata za cjepivo protiv ove bolesti, čija je raširenost u svijetu ponegdje i 45 posto, a za to su nužna sredstva Fonda. Ova nagrađivana znanstvenica, i autorica visoko citiranih radova o genitalnom herpesu za Nacional je pojasnila zašto bi otkrivanje cjepiva protiv tog oboljenja bilo značajno.

“Budući da je riječ o vrlo učestaloj spolnoj bolesti koja je u zadnje vrijeme u eksponencijalnom porastu u cijelom svijetu, a za koju do sada nije razvijeno cjepivo, otkriće glavnih neinfektivnih dijelova virusa za uklop u sigurno cjepivo koje bi poticalo snažan imunološki odgovor, bio bi golem korak liječenja tog oboljenja”, kaže Zorka Mikloška. Kako je riječ o virusu koji može biti kofaktor nastanka karcinoma vrata maternice i prijenosa HIV-a, jasna je potreba za takvim cjepivom, kao i podatak da se bolest zbog čestog izostanka znakova oboljenja izrazito brzo širi. “Istraživanja idu u pravcu razvitka cjepiva, čijoj se djelotvornosti nadamo i kod muškaraca i kod žena, ali bi se naravno, rezultati ovih in vitro testiranja trebali evaluirati kliničkim istraživanjima, gdje farmaceutske kuće preuzimaju ulogu.” Zorka Mikloška napominje kako je u Laboratoriju za istraživanje virusa, razvoj cjepiva i lijekova kreiran i lijek za osobe već zaražene genitalnim herpesom. ”Riječ je o snažnom protuviralnom lijeku, koji brzo i efikasno zaustavlja širenje virusa, te lijeku koji je upravo u procesu patentiranja i o čijoj se komercijalizaciji već pregovara”, rekla je znanstvenica u čijem timu rade znanstvene novakinje Nada Brkić, Željka Mačak Šafranko i Lucija Slavica.

Dupuytrenova kontraktura

Kod Dupuytrenove kontrakture riječ je o benignim promjenama u vezivnom tkivu tetiva šake što u konačnici dovodi do trajne kontrakture, te potpunog gubitka funkcije šake. Iako su u svijetu rađena mnoga istraživanja o bolesti, osim njezine kliničke slike o njenim se mehanizmima zna malo. Dosadašnja znanja svode se na to da bolest češće pogađa muškarce, te da se faktori poput pušenja, alkoholizma, dijabetesa i epilepsije te nekih genetskih faktora u određenoj mjeri mogu povezati s tom bolešću. No pravi uzrok i način na koji dolazi do bolesti još nije otkriven. Bolest većinom zahvaća područje do malog prsta i to uglavnom na obje šake. Prvo se javlja jedna vrsta čvorića, a s napretkom bolesti veće zadebljanje. Isprva se osjeća zatezanje kože prsta, a potom se on sve teže ispruža. Slijedi pojačanje zadebljanja koje sve više kvrči prste, a dlan postaje tvrd i bolan. Na koncu prsti ostaju u skvrčenu položaju, šaka se deformira i u većini slučajeva potpuno gubi svoju funkciju.

Komentiraj

Source:Marina Biluš