Dinamov savjetnik Zdravko Mamić u utorak je u podne započeo izvanrednu konferenciju za novinare.

“Ovo nije `Moja istina´ nego je ovo jedina istina. Ja ću to pokušati danas pred vama dokazati. Malo će duže trajati jer ću vam sve pokušati objasniti. Ako vam dosadi, ja ću vas zabavljati da ostane koncentrirani”, rekao je na početku pressice Mamić.

“Rođen sam 1959. godine u Bjelovaru, gradu rukometa i keksića. Ja sam imao tranzistor kada je Bjelovar bio rukometno najjači, televizore crno-bijele imali su tada samo bogati”, rekao je Mamić dodajući da se ne srami reći da je po zimi bos igrao nogomet jer nije imao mogućnosti kao današnja djeca.

Primijetio me je trener Flak i odveo na probu u Dinamo zajedno s mojim bratom Stojkom. Moj brat Zoran se rodio 1971. u Zagrebu, znači prije 47 godina se ja nisam maknuo iz Maksimira. Nikad neću zaboraviti svoju prvu sliku Zagreba, kada me je tata doveo na probu. Tata je prodao kuću u Bjelovaru i kupio gradilište u Sesvetama. Svaki dan me je vozio iz Bjelovara u školu u Sesvete pa onda na trening u Dinamo pa onda kući na spavanje u Bjelovar”, ispričao je Mamić.

“Nisi u Jugoslaviji mogao pričati da si Hrvat, nego si u vojsci tada govorio da si dinamovac ako si htio poručiti tko si i što si. Tih godina od Dinama mladi igrači nisu ništa dobivali, nikakvu opremu”, naglasio je dodajući da im je bila privilegija skupljati lopte Dinamovim igračima, te dodao da je Zagreb tada živio za Dinamo.

“Bio sam najborbeniji igrač Dinama, ali u pubertetu sam igzbuio brzinu pa iz napada preselio u obranu. Bio sam jedini reprezentativac Jugoslavije, ali su potjerali cijelu moju generaciju. Potjerali su i Stojka, također reprezentativca, te Zorana. To je mene obilježilo. Istjerali su me iz Dinama, a ja sam mu uvijek pomogao kako bi valjda ostvario te svoje snove o dječačkom Dinamu”, priča Mamić.

“A onda je došla 1982. godina, titula. Nikad nešto takvo nije viđeno na ovim prostorima. Četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj i četiri milijuna Hrvata u inozemstvu svi su bili Dinamo. Svi su marširali za Ćirom i igračima. To je bilo prvi put nakon 25 godina da je Dinamo prvi”, kaže Mamić i dodaje da su mnogima pomrsili planove.

“Bitna stvar u mom životu je pobjeda 4:0 usred Splita, uoči te utakmice je legendarni Smoje napisao `jebeš pobijediti ovakav Dinamo´. Tada sam ja vodio navijanje iz onog kaveza, bio sam jedan od vođa navijača”, kaže Mamić te se prisjeća ostalih navijačih ‘avantura’: “Sjećam se da sam u Banja Luci, kada su naši navijači izbačeni sa stadiona, organizirao prijevoz i hranu za sve navijače da se vrate u Zagreb. Sjećam se i kako sam u Novom Sadu trčao preko cijelog terena da bih obranio navijače od policije”.

Naglašava kako je uvijek bio za navijače, te spominje svoje prijateljstvo sa Sunarom kojeg je, kaže, jednom izvukao iz marice. “Puno puta sam ginuo za navijače Dinama”, rekao je Mamić.

“Sjećam se i da sam 1992. doveo Ćiru, njega se zove kad je klub u krizi. Sa svojim prijateljima sam ga doveo, a on odmah osvojio naslov. Slijedi privatizacija Dinama, Ćiro i ja smo postali vlasnici, a završilo je kako je završilo. Tada sam kao suvlasnik napustio Dinamo, razočaran stanjem, a posebno zbog toga jer nisam uspio vratiti ime Dinamo”, ispričao je Mamić dodavši da je predsjedniku Franji Tuđmanu na jednom sastanku u lice rekao da svi žele promjenu imena u Dinamo.

“Urlao je na mene, ali ja sam mu rekao ono što navijači žele. Kasnije je 2002. on bio u teškom stanju, a Pukanić, Židak, tadašnji predsjednik kluba Canjuga i ja smo dogovorili vraćanje imena Dinamo. Tada je od njega ostalo samo ime… Imali smo skupštinu na kojoj je Barišić postao predsjednik, čovjek koji je uvijek bio uz Dinamo”, rekao je.

Nastavlja kako je 2000. godine od Dinama svaki Hrvat dignuo ruke. “Isključivao se plin, struja, nije bilo igrača… Svi su pisali da je Dinamo gotov, da se treba ugasiti, a ja sam nagovorio Barišića da upumpa Siemensov novac u klub. Ne samo u Dinamo, već i u Hajduk, Osijek Belupo…”, kaže, pa nastavlja: “Od 2002. do 2007. godine ja sam Dinamu posudio 83 milijuna kuna. Tu su dokumenti, evo neka netko od vas dođe i pogleda ovo… Hajduk je tada dvije sezone bio prvak uz pomoć poštenog suđenja. Ti ljudi su osuđeni, a Hajduku trofeji ostali?! Dinamo tada završava u stečaju i u ligi za bedaka. Opet se pojavljujem ja i kažem da ćemo sljedećih 10 godina biti prvaci, svi su mi se smijali, ali to se upravo dogodilo. Do mog hapšenja Dinamo je 10 puta bio prvak i 10 puta igrao grupnu fazu europskih natjecanja”.

Naglašava kako njegov pakao započinje 2010. godine, kada na vlast dolazi SDP. “Premijer Milanović i njegov ministar Jovanović kreću u `isušivanje močvare´. Tada počinje moj pakao i pakao hrvatskog nogometa. Ja sam to izdržao pet godina dok me nisu spremili u zatvor. Optužnica kaže da sam preko transfera izvukao stotine milijuna iz Dinama. Oni kao da nikad nisu čuli za dogovore između klubova i igrača pri podjeli odštete. Navodio sam vam ranije primjere iz Dinama, a sada je isto napravio Hajduk s Vlašićem. Dao mu je dio odštete, ali je napravio odličan posao. Tako je bilo u Hajduku i s Kalinićem, Kranjčarom… Od toga Hrvatskoj nije uplaćena ni lipa poreza”, kaže Mamić.

Navodi i da je Šimić dobio pet milijuna maraka na račun u inozemstvo, Boban 13 milijuna dolara. “Prosinečki koji me proklinje po medijima dobio je šest milijuna maraka. Zašto šutite? I svi ostali šute!”, poručuje Mamić.

“Ne mogu ja biti u zatvoru, a Modrić i Lovren na slobodi ako sam ja kriv. Pa nisam valjda sam prebacio novac, nego su i oni sudjelovali. Ali naravno da nismo nikako krivi, to je legalno i normalno u nogometu”, rekao je dalje Mamić dodajući kako su Modrić i Lovren na sudu dali istinit iskaz, a protiv njih jepokrenuta istraga za lažđno svjedočenje.

“To je direktna prijetnja budućim svjedocima. Njihovi transferi se nalaze u knjigama. Imate 82 svjedoka optužbe i svi su svjedočili u moju korist. Svi vještaci…”, nastavlja Mamić dodajući: “Nećete mirno spavati zbog ovog što ste napravili Modriću i Lovrenu. Da cijela Europa piše o njima zbog suđenja i nekakvih istraga protiv njih. Tražim od predsjednika i premijera da prekinu farsu koja se radi Modriću i Lovrenu”.

Naglašava kako druga optužnica nije potvrđena. “Zašto je 29 ugovora u kojima se spominje moj sin fiktivni posao, a svi ostali ugovori su u redu? I crnci, i Afrikanci i Englezi… To je sve u redu, a tamo gdje je obitelj Mamić to ne valja. Kako ćete objasniti da ste selektivno radili i pakirali obitelji Mamić? Ako u državi ima imalo pravde, ova optužnica mora biti obustavljena”, kaže Mamić i dotiče se posljednje optužnice, u kojoj se tvrdi da je podizao novac s Dinamovih računa izvan Hrvatske.

“To je razlog zašto se ja danas nalazim pred vama. U vrijeme kad oni kažu da sam ja od 2004. do 2007. neovlašteno raspolagao sredstvima Dinama, ja sam vam pričao u kakvom je stanju naš klub bio tada. Nije postojao… Ja sam zbog opasnosti da Dinamo izgubi status kluba počeo posuđivati te novce i posudio 83 milijuna kuna. U bankama sam desetke milijuna eura podigao za Dinamo, ali dajući garanciju kroz imovinu svoje obitelji. Toliko sam bio lud za Dinamom. Nismo mogli dobiti euro kredita, ali ja sam davao novac. Mogao sam u sekundi ostati bez svega što su moji djedovi stvarali. A oni sada pokušavaju dokazati da ja nisam ovlaštena osoba. Imam potvrde da sam u gotovini plaćao obaveze Dinama. To ću ja i dokazati”, poručio je.

Naglasio je kako je otvorio tisuće radnih mjesta, te kako čistačice u Dinamu imaju plaću od tisuću eura. “Kakvi smo mi to ljudi? Što se dogodilo u Hrvatskoj? Zašto na sudu nisu oni koji su opljačkali Hrvatsku u privatizaciji? Zašto se ne istražuje ta pljačka, pljačka nezabilježenih razmjera? Ili pljačku kroz lažne predstečajne nagodbe? Važno je samo Mamića zgromiti? Jesam li ja onaj Bin Laden, jesam li ja vođa ISIL-a? Dajte mi život! Pustite me da živim! Imam obitelj, pustite me. Nevin sam dok me ne osude. Pustite me da živim i da se smijem, pustite sud nek odluči. Ja sam najsiromašniji čovjek u Europi s obzirom na količinu novca koja je prošla kroz moje ruke. Sve sam potrošio za Dinamo, prijatelje i u humanitarne svrhe”, kazao je Mamić.