LINIJA ŽIVOTA: Zagreb je žrtva Bandićeve i Plenkovićeve igre moći

Štakori bježe s broda koji je počeo tonuti. Partneri u HDZ-u, s kojima Bandić dijeli vlast u gradu i utječe na vlast u državi, također se distanciraju. Činjenica da Kolindi Grabar-Kitarović nije uspio isporučiti obećani rezultat u Zagrebu, da dakle nije svemoćan, čini ga jako ranjivim i sve manje važnim

Premda je mogao pratiti kako su se Kolindi Grabar-Kitarović osvetili kolači za Milana Bandića, Andrej Plenković odlučio je zagrebačkom gradonačelniku isporučiti cijelu slastičarnicu. Silno ga je počastio pokazujući vlastitu nespremnost ili nemoć da se odmakne od njegova krajnje problematičnog i pravno suspektnog gospodarenja Zagrebom. Igrom bez granica oko usvajanja Generalnog urbanističkog plana obojica se definitivno striptiziraju. Pred javnošću demonstriraju toksičnu prirodu svoga partnerstva. Premda politički i ljudski djeluju kao dvije suprotnosti, njihova povezanost pokazuje se jačom od svega što ih razdvaja. Fatalna privlačnost i čvrst zagrljaj ili se međusobno zapravo drže za vratove?

Umjesto jasnog stava i odbijanja spornog GUP-a, Andrej Plenković pokušao je odgoditi odluku predlaganjem niza amandmana. Pa je Milan Bandić iskipao brdo vlastitih amandmana, s očito odavno spremljenim kartama prenamjena, uglavnom zelenih površina u one izgrađene, betonirane. Pa ih je onda sve povukao, s pokušaja ucjene prelazeći na prijetnje da će skinuti rukavice i „drugačije razgovarati“, što prilično šuplje zvuči i jedva prikriva pravu prirodu njegova core biznisa – trgovanja interesima. Krojenje budućnosti cijelog grada pretvorili su u potpuni cirkus. GUP malformira u dokument koji će omogućiti ne samo zauzimanje Hipodroma i Velesajma, nego generalno otimanje javnog prostora. Umjesto plana uređenog i javnim interesima vođenog razvoja grada, praktično otvara vrata kaosu. Plenkovićeva i Bandićeva igra moći gura Zagreb u ulogu taoca njihova međusobnog odnosa.

Raspad Bandićeve vlasti

Zagrebački gradonačelnik postaje prevelik teret. Čak i za u tom pogledu sasvim netankoćutan HDZ. Prije svega zbog svojih problema sa zakonom. Zbog niza afera koje ga profiliraju kao hodajući simbol političke i svake druge korupcije. Zbog sudskih postupaka koji se protiv njega vode te ozbiljnih optužbi i svjedočenja koja se po sudnicama mogu čuti. Njihov je utjecaj razarajući. Premda se čini kao da je od teflona, premda ga još čuva umreženost s najvišim razinama državnih struktura, od Pantovčaka naniže, njegova se vlast u Zagrebu raspada. Godinama primjetno nefunkcioniranje gradskih sustava eskalira – smeće, promet, komunalna zapuštenost… Nezadovoljstvo građana buja. Namještaljke, sumnjivi poslovi za njegovu ekipu, prenamjene, preskupi projekti, enormno zaduživanje grada… Tajno, u Dubaiju skovani plan da se dragocjeni prostor Hipodroma promjenom GUP-a preda u ruke sumnjivom arapskom kapitalu, prelijeva čašu. Slijedi medijsko razvaljivanje mehanizma zagrebačkog Adventa, detalji o tome kako Bandićevi ljudi na štetu javnog dobra zgrću lovu. Pa ga se režiser Dario Juričan dohvatio kao bulterijer i ne pušta, korupcijsku mu metu crtajući na leđima. Pa se opozicija u gradu budi. Protiv problematične i stručno osporene promjene GUP-a formira se svojevrsni pokret otpora. Redaju se prosvjedi, svaki masovniji od prethodnog. Na nedavnom, trećem po redu, Bandićevo odstupanje traži više od dvadeset tisuća ljudi.

Plenković je svoju vezu s Milanom Bandićem učinio općepoznatom. Matematika u Saboru nije jedini, vjerojatno ni najvažniji aspekt njihova ruka-ruku-mije saveza. Gradonačelnik sa svojim kontejner klubom zastupnika osigurava parlamentarnu većinu, premijer sa svojim jatom pokriva njegovu skandaloznu vlast u Zagrebu

Nekad svemoćni gospodar Zagreba rapidno se urušava. Što je vidljivo i po njegovim sve nervoznijim reakcijama. Po potpuno košmarnoj, često preko ruba incidenta prelivenoj komunikaciji s novinarima. Da mu nekad opjevani, sinekurama pofutrani, magnetizam kopni, pokazuje i početak osipanja njegova saborskog kluba. Štakori bježe s broda koji je počeo tonuti. Partneri u HDZ-u, s kojima dijeli vlast u gradu i utječe na vlast u državi, također se distanciraju. Naciljali su ga kao maltene glavnog krivca za izborni debakl svoje predsjedničke kandidatkinje. Činjenica da Kolindi Grabar-Kitarović nije uspio isporučiti obećani rezultat u Zagrebu, da dakle nije svemoćan, kako je donedavno izgledalo, čini ga jako ranjivim i sve manje važnim.

Kompromitirajući pakt

Promjena na Pantovčaku također usložnjava njegovu poziciju. Gradonačelnik gubi mogućnost da ga se smatra privilegiranim dijelom kruga oko šefa države. Nakon velikog intimiziranja, susreta i terevenki, proslava rođendana, torti i zagrljaja, što je sasvim sigurno predstavljalo određenu poruku, možda i rezultiralo utjecajem na pravosuđe, sada na čelo države dolazi čovjek s kojim Bandić odavno nije u dobru i koji ga smatra simbolom lopovske, mutnim poslovima i korupcijom podmazane politike. Moćnik koji je još koliko jučer plivao u slavi i snazi, a sada se davi u problemima, idealan je kandidat za Pedra, pa drugari u HDZ-u, perući vlastite ruke, odjednom tvrde da mu vrijeme istječe. Ali Andrej Plenković odlučuje. A on ga se, izgleda, još ne odriče. Nemoguće je da premijer ne vidi po njega duboko kompromitirajuće posljedice svoga pakta s Milanom Bandićem. Ali podcjenjujući opasnost on će, čini se, i dalje kupovati vrijeme, valjda do parlamentarnih izbora koji slijede u drugoj polovici ove godine. Premda se već pokazalo da vrijeme obično ne pomaže. Da probleme zapravo može radikalizirati. Kao što je lani ignorantski svojom mirovinskom reformom išao protiv javnosti pa je dobio masiv s više od sedamsto tisuća referendumskih potpisa i na europskim izborima doživio potonuće. Kao što nije shvatio da će ogluhom na štrajk prosvjetara izazvati masovne antivladine prosvjede pa je izgubio predsjedničke izbore. Utaljivanje sa skandalima prebukiranim zagrebačkim gradonačelnikom moglo bi se premijeru obiti o glavu možda ne toliko na skorim HDZ-ovim izborima, nego na onim najvažnijim i sve neizvjesnim parlamentarnim. Da nema Plenkovića takvog kakav jest, ni Bandić ne bi mogao raditi s GUP-om to što radi, orilo se s govornice na nedavnom prosvjedu. Evidentno je da njih dvojicu javnost sve više doživljava kao tandem pa skupovi protiv Milana Bandića postaju masovke kontra Andreja Plenkovića.

Igranka oko GUP-a

Istine radi valja reći da nesretni premijer nije jedini krivac za njihove ortačke odnose. S HDZ-ovim čelnicima i strukturama gradonačelnik je već odavno jako umrežen. Ali većina njihovih dealova odvija se ispod stola. Ivo Sanader tu je povezanost držao daleko od očiju javnosti. Kod Plenkovića više nema skrivanja ni tajni. On je svoju vezu s Milanom Bandićem učinio općepoznatom. Spreman je s njim paradirati, sastančiti, otvarati ovo ili ono, kao da mu je najpoželjniji partner na svijetu. Matematika u Saboru nije jedini, vjerojatno ni najvažniji aspekt njihova ruka-ruku-mije saveza. Gradonačelnik sa svojim kontejner klubom zastupnika osigurava parlamentarnu većinu, premijer sa svojim jatom pokriva njegovu skandaloznu vlast u Zagrebu. Ali njihov politički pakt snažno je impregniran vrlo konkretnim financijskim interesima – armijom HDZ-ovih uhljeba koje Bandić raskošno zbrinjava po Zagrebu i poslovima kojima HDZ-ove korifeje redovito časti.

Bez obzira na to kako će se njihovi odnosi dalje razvijati, premijer Plenković zbog veze s Milanom Bandićem već trpi veliku štetu. Prvo zato što se pokazao potpuno neosjetljivim na problem korupcije. S čovjekom koji je opterećen teškim korupcijskim aferama surađuje kao da je najpošteniji. O promjenama GUP-a ne želi se izjašnjavati. Važno je, tvrdi, da su usklađene sa zakonom. I lopovska je privatizacija devedesetih navodno provedena po zakonu. O moralu ovdje više nitko ne govori. Ni devize pokojnog premijera Ivice Račana da se vlast smije izgubiti, ali obraz nikada, nitko se više ne sjeća. Stabilnost vlasti predstavlja se kao vrhunski državni razlog, za čiju se cijenu uopće ne pita. Obrazi se prodaju i kupuju jer je vlast najvažnija, jedino što se ne smije izgubiti. Gorka je činjenica da je Andrej Plenković uspio Hrvatsku opet dovesti u red najkorumpiranijih europskih država. Zbog imovinskih muljanja smijenjenu bulumentu vlastitih ministara poslao je u Sabor, da im ni dlaka s glave ne usfali. Partnerstvo s jednim duboko kontaminiranim gradonačelnikom otvoreno demonstrira, kao da mu je na ponos.

Drugo, natezanje s Milanom Bandićem oko GUP-a govori da interesi građana premijera uopće ne zanimaju. Uzalud kompletna stručna javnost tvrdi da će zacrtane promjene imati katastrofalne učinke. Uzalud se Zagrepčani dižu na noge, pokušavajući zaustaviti devastaciju vlastita grada. Čini se kao da ni urbaniste ni građane premijer uopće ne čuje. Ili ih smatra potpuno irelevantnima. Zato se valjda i moglo dogoditi da navodno europski uglađeni političar sa svojom stranačkom sljedbom sudjeluje u skandaloznom Bandićevom, dubiozama i aferama premreženom upravljanju gradom. Enormno poskupljenje izgradnje žičare, ideja o pretvaranju zelenog Hipodroma u nekakav Zagrebu neprimjeren Manhattan, golim profitom pojedinaca vođene prenamjene zemljišta ili nebulozne zamisli o vilama na Sljemenu i betoniranju parkova – njihovim zajedničkim skandalima kraja nema. Kao šef stranke koja je u banditizmu jako participirala, Plenković se nikako ne može izuzeti od odgovornosti.

Treće, igranka oko GUP-a govori da Andrej Plenković nije kadar rješavati probleme. Eventualno će ih pomesti pod tepih, tako da s vremenom samo rastu i dodatno se kompliciraju. Još gore, nije sposoban vidjeti ni odakle opasnost dolazi. U čvrstom zagrljaju s Milanom Bandićem, partnerom koji je imao priliku Remetinec upoznati iznutra, on gotovo cijeloga mandata diže paniku, tvrdeći kako je s raznih strana izložen prekomjernom granatiranju. Stranački drugovi, opozicija, mediji, svi navodno okupljeni u zavjeri da ga destabiliziraju i ruše. Ali premijer zapravo sam sebe torpedira i potapa. Konačna cijena njegova sljubljivanja s jednom prema Zagrebu kriminalnom politikom, mogla bi se već ove godine pokazati na izborima.

Komentiraj