LINIJA ŽIVOTA: Uloga punjenih paprika u državnoj politici

Izostane li premijerovo izričito distanciranje od sljubljivanja šefice države s fašistoidnom desnicom, političko mahnitanje s Pantovčaka kontaminira i njegovu granu vlasti. Svojom šutnjom Plenković potpisuje proustaška skretanja. U tom slučaju od njegove zastave na kojoj piše VJERODOSTOJNO ni V više ne ostaje

Treba paziti koga se stavlja na liste – tako je s ciničnim gardom, glumeći superiornost, Andrej Plenković komentirao poziv Zorana Milanovića koji je, perući vlastite ruke, svojim nekadašnjim uzdanicama Siniši Vargi i Milanki Opačić poručio neka nakon pretrčavanja u stranku Milana Bandića vrate mandate SDP-u.

Šamaranje Milanovićevih kadrovskih odluka nije problem. Dapače, posve je opravdano. Neki od stupova njegove vlasti, šef njegova ureda Saucha, potpredsjednica njegove vlade i ministar kojega je doslovce izmislio, danas podupiru HDZ. Problem je u tome što Plenković lekcije o sastavljanju lista nikome ne može držati. O nekim svojim promašajima – Esih, Hasanbegović – sam je govorio. Osim toga, serija SDP-ovih kadrovskih mućaka, koji sada preko zagrebačkog gradonačelnika armiraju HDZ-ovu parlamentarnu većinu, nije samo Milanovićev grijeh. Nije, jer upravo je u aktualnom, Plenkovićevom mandatu politička korupcija prihvaćena kao temeljno načelo konstituiranja vlasti. A oni koji kupuju jednako su kvarni koliko i oni koji se prodaju. Na koncu, probleme koji se novom Bandićevom eskalacijom Plenkoviću otvaraju, nikako nije moguće apsolvirati jednom kratkom, usto i nadmenom rečenicom.

Žena u brazdi NDH-nostalgije

Jest da je vrijeme godišnjih odmora, ali ljeto nije opravdanje da premijer bježi od tema o kojima bi se morao očitovati. Nažalost, Andrej Plenković duboko je odšutio barem dvije krupne gvalje koje jednostavno ne mogu proći bez njegove reakcije. Jedna je Bandićeva kadrovska hobotnica koja postepeno osvaja ključnu ulogu u HDZ-ovoj vladajućoj koaliciji. Drugi problem o kojem bi se premijer neizostavno morao izjasniti proustaški je intervju predsjednice Republike. No, umjesto o događajima koji drmaju temeljima ustavnog poretka, Plenković pažnju javnosti hrani svojom turnejom po pučkim veselicama, alkama i prstencima, ili šetnjom po pazaru. Mediji ga s kruškom pod njušku prate dok raskomoćen nabavlja spizu ili raspreda o vlastitim hedonističkim sklonostima. Više se čulo o njegovoj ljubavi prema punjenim paprikama, nego o premijerovu odnosu prema vrućim političkim temama. Od kojih se Hrvatska ne može odmoriti ni dok se vlast toća u nekoj od državnih rezidencija.

Andrej Plenković obavezno se mora odrediti prema potpuno skandaloznom intervjuu Kolinde Grabar-Kitarović nedvosmisleno proustaškom Hrvatskom tjedniku. To bi bila njegova obaveza sve da gospođa i nije kandidat HDZ-a na skorim predsjedničkim izborima. S obzirom na kandidaturu pogotovo. Baš onako kako je žurno osudio rasistički raspoloženu diplomatkinju iz Berlina, čije je istupe glatko proglasio katastrofom, premijer bez zadrške i kalkulacije mora reagirati i na revizionističke stavove šefice države. Ne zato što bi joj bio nadređen, nego zato što su oni po Hrvatsku mnogo štetniji i opasniji od ksenofobijom natopljenog izlijetanja jedne Vladine službenice.

Riječ je zapravo o povijesnom presedanu. Hrvatska na čelu države prvi put ima čovjeka, odnosno ženu koja je zalegla u brazdu NDH-nostalgije. Nakon dovođenja crnokošuljaša na vlastitu inauguraciju, pa dakle i u društveni mainstream, nakon koketiranja s ustaškim „Za dom spremni“ kao navodno starim hrvatskim pozdravom, nakon baljezganja po Argentini gdje se dodvoravala nastavljačima Pavelićeve politike, predsjednica je otišla korak dalje i završila u otvorenom zagrljaju s filoustaškim stavovima, s onima koji niječu Jasenovac i poglavnika proglašavaju jednom duboko humanom osobom, koja je cijeli sustav vlasti NDH uključila u „zbrinjavanje djece poraženih neprijatelja“.

S dugotrajnom, nedopustivom zadrškom premijer je odlučio prigovoriti samo mjestu objavljivanja intervjua. Moglo je biti i negdje drugdje, kratko je rekao. Premda je i sam svojedobno za vlastite istupe, razgovore i kolumne, birao isti tjednik. O politički potpuno dijaboličnom sadržaju teksta do dana današnjeg ni riječ da bi rekao. Iz Plenkovićeva kruga medijima samo dojavljuju da je on strašno ljut i potpuno zgrožen proustaškim intervjuom predsjednice države. Možda, ali to ostaje potpuno skriveno od očiju javnosti. Svoje rezerve ili kritiku ni u najblažem obliku nije obnarodovao. A premijerska funkcija zahtijeva da se o tome javno očituje.

Nakon dovođenja crnokošuljaša na vlastitu inauguraciju, nakon koketiranja s ustaškim ‘Za dom spremni’ kao navodno starim hrvatskim pozdravom, nakon baljezganja po Argentini gdje se dodvoravala nastavljačima Pavelićeve politike, predsjednica je otišla korak dalje i završila u otvorenom zagrljaju s filoustaškim stavovima

Izostane li njegovo izričito distanciranje od sljubljivanja šefice države s fašistoidnom desnicom, političko mahnitanje s Pantovčaka kontaminira i njegovu granu vlasti. Svojom šutnjom Plenković potpisuje proustaška skretanja. U tom slučaju od njegove zastave na kojoj piše VJERODOSTOJNO ni V više ne ostaje. Premijer postaje uvjerljiv baš poput Kolinde Grabar -Kitarović koja povodom najnovijeg skandala u hrvatskoj diplomaciji twittom poručuje da su „izjave koje potiču nesnošljivost i rasizam neprihvatljive“. Baš lijepo, predsjednica koja koketira s ušatim sentimentima osuđuje rasizam i nesnošljivost! Je li to samokritika ili samo kaos u glavi? Uglavnom, Hrvatsku zajedničkim snagama pretvaraju u ludu kuću.

Još više bi se – jer je, kao korisnik, i osobno involviran – Andrej Plenković morao očitovati o već spomenutim Bandićevim kadrovskim manevrima. Ironizirajuća poruka Milanoviću da mora paziti koga stavlja na listu mogla bi se premijeru vratiti kao neugodna pouka da i sam mora paziti s kim se utaljuje i koga prima u koaliciju. Možda bi i svom partneru, zagrebačkom gradonačelniku, trebao preporučiti više pažnje u sastavljanju njegove saborske reprezentacije. Premijer, naime, ništa suspektno ne nalazi u činjenici da je od jednog mandata osvojenog na izborima Bandićevo saborsko jato naraslo na 13 ili možda još i više onih koje i sam posprdno naziva žetončićima. Duga sjena te prljave, biračkoj volji građana suprotne, trgovine neminovno pokriva i kabinet Andreja Plenkovića.

Žetončići Varga i Opačić

Pristupanje Siniše Varge stranci Milana Bandića do kosti razotkriva koruptivni model njegova funkcioniranja. Baš kao i Milanka Opačić, Varga je napustio SDP, navodno zbog neslaganja s politikom njenog sadašnjeg vodstva, tvrdeći da će ubuduće djelovati kao nezavisni zastupnik. Ni pola godine kasnije evo ga pod šatorom zagrebačkog gradonačelnika. Nekadašnji SDP-ov ministar zdravlja uopće ne krije da je odmah nagrađen mjestom predsjednika upravnog vijeća Hitne medicinske službe grada Zagreba. Na društvenim mrežama objašnjava da svojim znanjem i iskustvom želi pomoći unapređenju medicinskih usluga. Spominje stvaranje nekakvog zdravstvenog holdinga u Zagrebu. Tvrdi kako bi zdravstvena politika trebala biti nadstranačka. Pa je iz jedne stranke preletio u drugu. Opet se stranački upregao. Zapravo sam sebi skače u usta. Da je Milanu Bandiću zaista do njegovih stručnih sposobnosti, onda ga je kao nestranačku ličnost mogao postaviti na čelo Hitne. Ali, očito je da bez stranačke pristupnice to ne ide. Bez učlanjenja u stranku Vargino bi znanje ostalo neprimijećeno i neiskorišteno. Mrtvi kapital!

Kojom će valutom biti plaćena Opačić – to se zasad još ne zna. Ali potpuno je sigurno da se nekadašnjoj prvoj dami Iblera smiješi neki slično besraman aranžman. Međutim, svaki put kad SDP-ovi otpadnici dignu u Saboru ruku za HDZ, što redovito čine, teško sramote ne samo svoju bivšu partiju, nego i one kojima su se prekobicnuli. Prilično je nevjerojatno da premijer Plenković ne vidi koliko ga takva praksa i prevarom birača skovana većina kompromitira. Nedavno se trijumfirajući osvrnuo na podatak da je parlamentarna većina narasla na 82 glasa, ali na izborima posrće. Više ne uspijeva dobaciti do nekadašnjih rezultata. Sam kopa jamu u koju će pasti.

Najfatalnijom mogla bi se pokazati igra u koju je Andrej Plenković u izravnom dogovoru s Milanom Bandićem ušao u Zagrebu. Sudjelujući u lokalnoj vlasti, HDZ zapravo participira u posve netransparentnom i problematičnom upravljanju gradom. Gradonačelnika spašava od mogućnosti da, opterećen ozbiljnim pravosudnim problemima, ostane sam, na brisanom prostoru. Za podebljani broj ruku u Saboru premijer je spreman natjerati zagrebačku podružnicu svoje stranke da podupre vrlo tendencioznu, čak nakaznu promjenu Generalnog urbanističkog plana, iza koje se krije jedna mutna priča o izgradnji nekakvog Manhattana na Savi, za što je Bandić već potpisao pismo namjere nepoznatog sadržaja s navodnim investitorima u Dubaiju. Njegov plan da preko ljeta zbrza donošenje rješenja kojima će potaracati Hipodrom i na mjestu zelene oaze omogućiti zidanje betonskih monstruma, uspio je da u inače gluhom kolovozu digne na noge i stručnu javnost i građane.

Protiv Bandića i njegovih manipulacija GUP-om u korist nekih nerazgovijetnih interesa pokrenuta je prava buna. Ostane li kod odluke da će u ovom slučaju stati uz gradonačelnika, a protiv građana, HDZ sam sebe izlaže masovnom revoltu. Njegova je popularnost u Zagrebu i dosad mikroskopska, što znači da ovdje na duže vrijeme ostaje gotovo nepostojeća stranka. Izgleda da premijer Plenković ništa nije uspio naučiti iz svoje mirovinske reforme, kada je ignorirajući raspoloženje javnosti mobilizirao revolt ljudi, pa se na koncu morao sudariti sa zidom od preko sedamsto tisuća protuvladinih referendumskih potpisa. Posve je sigurno da će ga partnerstvo s Milanom Bandićem jako skupo stajati. S kim si, takav si, veli narod.

Komentiraj