LINIJA ŽIVOTA: Slučaj svetice Alemke ili struli stupovi društva Hrvatska

Umjesto da se zbog svoje greške barem ispriča, gospođa Markotić ustrajava na tvrdnji da je bezrazložno izložena javnom linču. Da njenu majku mediji danima nekorektno razvlače, premda ju je sama dovela u takvu neugodnu situaciju. Ni premijerova se komunikacijska politika nije pokazala mnogo uspješnijom

Ima nešto mnogo opasnije od onoga što je doktorica Alemka Markotić napravila. Kao istaknuta članica Nacionalnog stožera civilne zaštite bezobzirno je prekršila epidemiološka pravila u čijem je postavljanju sama sudjelovala. Prvo se aktivno uključila u korona-misu na Kaptolu, a zatim se otkrilo da je preko reda cijepila i vlastitu majku. Ali iz vlade premijera Andreja Plenkovića javnosti šalju poruku da ona i dalje ima njihovu punu podršku. Nema razloga za ostavku, tvrde. Vlada se ni na koji način nije ogradila od njenih skandaloznih poteza. Faktički ih opravdava. Zato je reakcija iz Banskih dvora mnogo opasnija od grešaka koje je profesorica Markotić počinila.

Vlada ne vidi nikakav problem što se jedna od ključnih članica Stožera, ravnateljica Klinike za zarazne bolesti, koja javnost gotovo svakodnevno uvjerava u nužnost pridržavanja epidemioloških mjera, a njihovo kršenje naziva činom bioterorizma, odjednom aktivno, čitanjem jednog molitvenog nagovora, uključuje u misu koju je kardinal Bozanić, uz asistenciju nekoliko biskupa i sudjelovanje nekoliko stotina vjernika na Stepinčevo održao pred zagrebačkom katedralom. Ni premijer u tom masovnom vjerskom okupljanju, mimo svih epidemioloških pravila, ne nalazi ništa sporno. Kad privrednici organiziraju prosvjed, onda ih udare visokim kaznama, neki će i noćiti u policiji, ali kad Kaptol organizira svoje masovke, onda dobije puno Plenkovićevo razumijevanje.

Predatorska klasa

Čini se da Vladi nije zasmetala ni činjenica da je Alemka Markotić preko reda u svojoj bolnici cijepila i vlastitu majku. Navodno ne jedinu koja je do dragocjene vakcine došla mimo Vladina plana cijepljenja. Premijeru, izgleda, nije neprihvatljivo ni njeno razočaravajuće neinteligentno obranaško ponašanje, ni potpuno nerazumijevanje vlastite uloge i odgovornosti. Od propitivanja vlastitih postupaka doktorica se branila tako da je i nekog neimenovanog novinara optužila da se također prekoredno cijepio, da bi nekoliko dana kasnije sve to zamuljala i praktično predstavila kao jedan veliki trač. Svojom drž’te-lopova taktikom samo se dodatno izblamirala. Umjesto da se za svoje greške barem ispriča, gospođa Markotić ustrajava na tvrdnji da je bezrazložno izložena javnom linču. Da njenu majku mediji danima nekorektno razvlače, premda ju je sama dovela u takvu neugodnu situaciju. Ni premijerova se komunikacijska politika nije pokazala mnogo uspješnijom. Umjesto neslaganja s postupcima koji ruše uvjerljivost Vladine epidemiološke politike, Andrej Plenković ih praktično odobrava.

Slučaj Alemke Markotić, koja je u javnosti dosad uživala veliki ugled i gotovo svetački status, a sad je objekt golemog gnjeva, zapravo nije iznenađenje. Nije iznenađenje da u Hrvatskoj postoji velika neravnopravnost među ljudima. Da su jedni privilegirani, a drugi zakinuti. Da je država jednima majka, drugima maćeha. Nestašica i velika potraga za cjepivom koje može značiti razliku između zdravlja i bolesti, možda i između života i smrti, tu je ključnu podjelu Hrvatske, zasnovanu na nepravdom impregniranoj nejednakosti građana, učinila silno dramatičnom. Cijepljenje preko veze samo je derivat u društveno tkivo već duboko usađenog rascijepa između predatorske klase i ostatka nacije.

Otimanje cjepiva

Ne treba zaboraviti da Alemka Markotić nipošto nije ni prva ni jedina koja je posegnula za vakcinom koja joj ne pripada. Vladin je objavljeni Plan cijepljenja protiv bolesti covida-19, a prema kojem su pravo prvenstva trebali imati korisnici domova za starije i njihovi zaposlenici te zdravstveni radnici, a potom osobe starije životne dobi, pa kronični bolesnici, prekršen već na prvom koraku, kad je nepoznat netko, vjerojatno premijer Plenković, naložio da se prije svih njih, prije najrizičnijih skupina, cijepe ministri, saborski zastupnici i ustavni suci.

Zato su zahtjevi za smjenu gospođe Markotić koji dolaze iz opozicijskih redova, a njihovi su se pripadnici – premda mahom mladi i jaki – i sami preko reda požurili cijepiti, jednako licemjerni kao i HDZ-ova obrana njenih postupaka. Onaj dio opozicije koji je spremno u Saboru zavrnuo rukav i dao se korumpirati vakcinom, radi vlastitog se imuniteta i zaštićenosti odrekao prava na kritiku. Ostao je bez legitimiteta da sada upozorava na makinacije u procesu cijepljenja. Grabež se pfizera, astrazeneca i drugih antikorona ampula jako razmahao. Navodno je između 10 i 15 posto cjepiva otišlo mimo liste prioriteta. Preko 4000 se doza vodi pod oznakom „ostali“. Ali se imena uključenih ne znaju ili se radi zaštite osobnih podataka ne smiju otkriti. Ni imena onih koji su se preko reda cijepili ni onih koji su im to omogućili. Nadležne institucije problem minoriziraju ili opravdavaju. Dok u nekim drugim državama zbog privilegiranog cijepljenja padaju ostavke i smjene ministara, u Hrvatskoj vlast tvrdi da za takvim rezolutnim potezima nema potrebe.

Od propitivanja vlastitih postupaka doktorica se branila tako da je i nekog neimenovanog novinara optužila da se također prekoredno cijepio, da bi kasnije sve to zamuljala i predstavila kao jedan veliki trač. PHOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

 

Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tvrde da prekoredno cijepljenje nije zloupotreba nego snalaženje. Uporno inzistiraju na tvrdnji da je bacanje cjepiva najgora opcija. Ali ovdje uglavnom nije riječ o tome da se netko cijepio kako dragocjeni pripravak ne bi propao. Nego se poglavito radi o tome da su cijepljenju pripušteni i oni koji ne pripadaju ugroženim skupinama. Kojima se ciljano pogodovalo. Nije riječ o spašavanju neiskorištenog cjepiva, nego o njegovu otimanju, i to od onih kojima je cijepljenje najpotrebnije. Nije istina da se do vakcine može doći, kako to sugerira šef KBC-a Zagreb, kampiranjem oko bolnice, ali se može doći ako te neki liječnik uvede u bolnicu i preko reda uključi u cijepljenje.

Dokazuje to i lista imena za koje su mediji otkrili da su se domogli privilegiranog cijepljenja. Sve redom poznate ličnosti, visokopozicionirani ljudi. Majka doktorice Markotić stara je i bolesna i sigurno bi i bez njene intervencije vrlo skoro dobila svoju dozu medikamenata. Ali čudo jedno kako se liječnicima u nevolji, kad ne znaju što će s neutrošenim cjepivom, uvijek pri ruci nađu neki istaknuti moćnici, poput rektora zagrebačkog sveučilišta Borasa sa suprugom, ili šefa Hrvatske gospodarske komore Burilovića, ili ne samo rukometnog gazde Gobca, ili nekih drugih pripadnika takozvane hrvatske elite. Sve redom stupovi društva. Očito moralno struli stupovi društva. Koji se sada na karikaturalan način pokušavaju opravdati, pa će se Boras braniti tvrdeći kako se na Stomatologiji zatekao upravo kad se tamo našao višak cjepiva, Burilović prebrojava svoje ratne dane navodno provedene u rovu, Gobac – premda je prebolio covid-19 – veli da je visokorizičan. Prava ekipa licemjera. Filistarska reprezentacija. Liga ljiga.

Demontiranje rektora Borasa

Ni to zapravo nije iznenađenje. Nije samo politika etički korodirala. Kako se Hrvatska pretvorila u zemlju beščašća i moralnog idiotizma moguće je pratiti i na ovih dana reaktualiziranom problemu teškog propadanja zagrebačkog sveučilišta i njegovoj višegodišnjoj zarobljenosti u mreži rektora Damira Borasa. S jedne strane podržavan od vlasti, s druge strane oslonjen na potporu intelektualno indolentnog, na razne načine korumpiranog, prema zahtjevu poštenja ravnodušnog i nezahtjevnog rektorskog kolegija i podložnog mu, više od godinu dana nesazvanog Senata, na čijem se čelu – gle slučajnosti! – nalazi junak slične vrste, ovdje već spomenuti Burilović, Boras je zagrebačku univerzu pretvorio u mjesto teških i kontinuiranih skandala. Milijune je potrošio potpuno netransparentno, časteći sebe i svoju jaransku skupinu. Grubo je zloupotrebljavao funkciju, prijateljske fakultete samovlasno nagrađujući, neposlušne brutalno kažnjavajući. Zbog svog osobnog rata s Filozofskim fakultetom, na njegovo čelo postavlja veterinara. Autonomiju Sveučilišta koristi kao pokriće vlastite samovolje.

Premijer Plenković aktivno podržava njegovo politiziranje najviše obrazovne instance, između ostalog indikativno se pridružujući svečanosti uručivanja počasnog doktorata HDZ-ovu stranačkom pajdi, mostarskom Tahiju, notornom Draganu Čoviću. Da se ne približavaju izbori možda ni na najnovije Borasove svinjarije: nagrađivanje profesora koji je prokazan kao seksualni napasnik, a potom i vlastito prekoredno cijepljenje, nitko možda – kao ni mnogo puta dosad – uopće ne bi trznuo. Ali sada je s visokog mjesta stigao mig, pa se nešto, kao, počinje pokretati. Možda će politika na koncu dovesti do demontiranja aferama prebukiranog rektora, ali operacija pod dirigentskom palicom čovjeka koji se također iskazao kao predator u lovu na vakcinu, teško može značiti povratak poštovanju pristojnosti, reda i zakona. Grabež ostaje njen modus operandi, od privatizacijske pljačke devedesetih do današnje hajdučije s ljekovitim ampulama. Zato se vlast ne skandalizira, nego štiti doktoricu Markotić, zato neće razbucati nego će pokušati što hitrije prikriti sve koji su se cijepili preko veze. Državu i narod tako ostavlja bez moralnog sidra. Produbljuje relativiziranje poštenja i utire put civilizacijskom propadanju. Širi bolest opasniju od covida-19.


Plenković bira Bandića

Ja i Milan Bandić smo dva svijeta – naoko samouvjereno govori Davor Filipović, mlađahni HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, izmišljen nakon što se Plenković razišao s Damirom Vanđelićem, za kojega je prethodno mjesecima tvrdio da mu nema ravna. Kao rezervno rješenje, Filipović dosta dobro detektira probleme grada: loše upravljanje, katastrofalno stanje gradskih financija i komunalne infrastrukture. Ali se posklizne kad sam sebe pokuša predstaviti kao najžešću kontru bandonačelniku. Premda je kao HDZ-ov gradski vijećnik digao ruku za sve što sada napada. Sudjelovao u izglasavanju neodrživog zagrebačkog proračuna i održavanju Bandićeve vlasti. Sada će reći: samo radi dobrobiti građana. Građanima bi, kao, jako štetilo rušenje budžeta i prijevremeni izbori. Naravno, interesi građana samo su izgovor za benefite koje je iz zajedničkog vladanja Zagrebom HDZ povlačio. Filipovićevo kandidiranje nastavak je tog partnerstva. Ponavljanje HDZ-ove prakse da isticanjem slabih kandidata dio svoga biračkog tijela gurne prema navodnoj konkurenciji. Milan Bandić već godinama funkcionira kao pravi odabranik HDZ-a. Ni Andrej Plenković to ne mijenja.

Komentiraj