LINIJA ŽIVOTA: Mrzimo HDZ? Nedovoljno!

Plenkovićev odnos prema partiji kojoj je na čelu, znamo, nije rezultat neke velike ljubavi. Više je interesno određen. Vođen njegovim osobnim karijernim ambicijama. Premda premijer zna pokazivati kompleks nedovoljno voljenog djeteta. Svojim izjavama često implicira da ga nacija ne cijeni i ne voli onoliko koliko on to zaslužuje

Andrej Plenković nije smislio ništa bolje nego da na opozicijske zahtjeve o prihvaćanju političke odgovornosti za najnoviju, milijardu kuna tešku HDZ-ovu aferu, pa onda i raspisivanju prijevremenih izbora, uzvrati optužbom kako „demagoški politikanti iz oporbenih stranaka mrze HDZ“. Ujedinjuje ih, tvrdi, mržnja prema HDZ-u.

Prebacivanje loptice oprobana je taktika: umjesto da položi račun za svinjarije koje su se događale u zoni odgovornosti njegove vlasti, premijer kritičare želi dovesti u situaciju da se sami moraju pravdati. Šef SDP-a Grbin već se upecao pa javnosti tumači kako on zaista ne mrzi HDZ, ali da HDZ ne voli Hrvatsku. Premda je politika često upogonjena emocijama, ovdje se nikako ne radi o osjećajima. Odnos prema nekoj stranci ne bi trebao biti stvar sentimenata. Ni Plenkovićev odnos prema partiji kojoj je na čelu, znamo, nije rezultat neke velike ljubavi. Više je interesno određen. Vođen njegovim osobnim karijernim ambicijama. Premda premijer zna pokazivati kompleks nedovoljno voljenog djeteta. Svojim izjavama često implicira da ga nacija ne cijeni i ne voli onoliko koliko on to zaslužuje. Od javnosti i opozicije tako traži čestitke jer je, kaže, zaustavio aferu u Ini koju mediji nazivaju „pljačkom stoljeća“. Zasluge za njeno proizvođenje ne priznaje.

Krađa države

Grbin također griješi kad tvrdi da HDZ ne voli Hrvatsku. Nije problem s HDZ-om u tome što možda ne voli Hrvatsku, takve su generalne ocjene nemoguće, nego u tome što mu se previše mili krađa države. Ako ćemo o osjećajima javnosti, onda reakcija na netom otkrivenu aferu s preprodajom plina, koja je na bankovni račun jednog umirovljenika iskrcala pola milijarde kuna, nije mržnja, nego je prije svega gađenje. Hrvatska je zgađena svim onim što se razlijeva iz HDZ-ove utrobe. O čemu govori i recentni pad stranačkog rejtinga. Vazda vladajuća partija, uvjerena da može sve što hoće, da je skandali ne diraju, upravo je u mjesec dana izgubila oko tri posto potpore. Ukupna atmosfera u državi počinje sličiti na nešto već viđeno: na slom HDZ-ove vlasti, premijerno nakon smrti predsjednika Tuđmana, pa opet nakon bijega premijera Sanadera ne samo s kormila Hrvatske, nego i preko granice. Ako je nakon otkrivanja lopovske organizacije u Ini vrijednost dionica MOL-a na burzi u Mađarskoj jako pala, onda je posve očekivano da se i političke dionice HDZ-a počinju urušavati.

Događa se da žrtve zlostavljanja emocionalno stanu uz one koji ih maltretiraju i ugrožavaju. HDZ-ova je vlast Hrvatskoj otela nadu. Posijala je sumnju u smislenost hrvatske države. Razvojne su predispozicije grubo iznevjerene. Ljudi iz tog čemera ne prestaju bježati. Razočarani, revoltirani dižu ruke, odustaju od svoje države

Suprotno tumačenju premijera Plenkovića, odnos prema njegovoj vlasti i HDZ-u nije pitanje ljubavi i mržnje, nego je stvar pameti. Nije racionalno voljeti HDZ. Razumno je ne voljeti HDZ. Lako je vidjeti zašto. Afera u Ini sve govori. HDZ je uvaljao Hrvatsku u korupciju biblijskih razmjera. Pljačka se ponavlja uvijek iznova. Još od privatizacije devedesetih kada su novi vladari države – dok je zemlja bila u ratu – između sebe podijelili naslijeđeno društveno bogatstvo. Onda je Sanaderova hobotnica uzela sve što je mogla. Grabež podignuta na najvišu moguću razinu, u sam vrh države. Kojim su cirkulirale torbe nakrcane prljavim parama. Što je presudom o zločinačkoj organizaciji na koncu i sankcionirano. Ali prema koruptivnim postignućima aktualnog HDZ-a ni osuđeni Sanader više ne djeluje onako strašno kao nekad. Za deset je milijuna eura Inu izručio Mađarima, dok danas neki HDZ-ov direktorčić u Ini sa svojom četveročlanom bandom digne milijardu kuna. Najveći je poraz aktualne vlasti da se u poređenju s njenim koruptivnim učincima Sanaderove afere čine poput kamilice.

Umrežene strukture

Naravno, premijer Plenković sa svojim stranačkim adlatusima sada pokušava tvrditi da otkriveni lopovluk nema veze ni sa strankom ni s njegovom vlašću. To nije HDZ, to nema veze s HDZ-om, uporno ponavljaju. To je djelo pojedinca, kojeg se oni gnušaju! Borba protiv korupcije Vladin je prioritet! Za razliku od opozicije koja ne zna raspoznati nacionalne interese, HDZ uspješno upravlja Hrvatskom! Parole koje lijepo zvuče, ali činjenice govore suprotno. Akteri afere u Ini redom su članovi ili donatori Plenkovićeve partije. Od prvoosumnjičenog, uhapšenog Inina direktora Škugora, vjerojatnog masterminda zločinačke operacije, do četvrte u tom nizu Marije Ratkić, koja mu je bez vlastite materijalne koristi ali, čini se, pod utjecajem viših stranačkih autoriteta omogućila nezakoniti posao. O Škugorovim bliskim odnosima s vrhom vlasti ne govore samo fotografije na kojima je ovjekovječen rame uz rame s Plenkovićem ili Jandrokovićem. Činjenica da se njegovo ime pojavljivalo u kombinacijama za neke vrlo visoke funkcije rezultat je, vrlo vjerojatno, jako dobre umreženosti u HDZ-ove strukture. Mogućnost da dođe na čelo HEP-a, s kojom se jedno vrijeme operiralo, bez političkog se poguranca s najviše razine ne otvara. Škugorova je pozicija u Ini također sugerirala snažan politički suport. Suspektno je da nižerangirani direktor raspolaže pravom potpisivanja ugovora velike, 20 milijuna kuna teške, vrijednosti. Njegovo ponašanje također implicira da se unatoč lopovluku u neku ruku osjećao sigurnim i nedodirljivim.

Nažalost, priča o uključenosti HDZ-a u korupciju u Ini tu ne završava. Zapravo je njene krake moguće pratiti na više razina. Škugorov kompanjon Šurjak, do pucanja afere predsjednik Hrvatske odvjetničke komore, kum je tajnika HDZ-a Katičića, osobe od velikog Plenkovićeva povjerenja. Šef Inina nadzornog odbora Mikuljan predsjedava HDZ-ovim sudom časti. Faktograf otkriva da je Šurjakovoj firmi odobrenje za trgovinu plinom bez ispunjenja potrebnih uvjeta potpisao šef Hrvatske energetske regulatorne agencije Jureković, i to deset dana nakon što je izašao iz Remetinca, gdje je boravio kao jedan od aktera afere Vjetroelektrane, još jedne korupcijske sprege na čelu s HDZ-ovom svojedobnom gradonačelnicom Knina, a kasnije državnom tajnicom u Plenkovićevoj vlasti Josipom Rimac. Unatoč pravosudnom postupku koji se protiv njega vodi, Jureković je ostao na čelu HERA-e do isteka mandata, da bi potom na to mjesto bio postavljen Danijel Žamboki, pomoćnik ministra graditeljstva, koji je bio šef nadzornog odbora Karlovačke banke u vrijeme kojim se bavi Uskokova, za višemilijunske malverzacije u toj banci podignuta optužnica. Naravno, umjesto gospođe Ratkić na čelo kompanije koja je bila ključna poveznica u lancu kriminala s plinom brzopotezno je opet imenovan član HDZ-a.

Sistemska pljačka

Apsolutno nerazmrsivi gordijski čvor klijentelizma i korupcije, kumstava i ortakluka, sistemske pljačke i grabeža, koji ni Aleksandar Makedonski ne bi mogao presjeći. U HDZ-u sasvim sigurno ima i mnogo poštenih ljudi, premda oni, nažalost, puštaju da budu nedovoljno utjecajni ili su čak neprimjetni, ali stranka funkcionira kao zločinačka organizacija. Kao što ni Sanaderov kriminalni opus nije bio djelo pojedinca, tako ni Škugor, Rimac ili Žalac nisu tek usamljeni jahači lopovluka. Dok je HDZ na vlasti, sve dok je nakačen na državne resurse, to se neće promijeniti. Sve kad bi i htio, iz njegova korpusa to se zlo neće dati počupati. Pogotovo neće kad se ponaša kao da je Hrvatska u njegovu vlasništvu. HDZ je danas glavna smetnja svakom pokušaju da se Hrvatska iz živog blata korupcije pokuša izvući.

Premijer Plenković sa svojim stranačkim adlatusima sada pokušava tvrditi da otkriveni lopovluk nema veze ni sa strankom ni s njegovom vlašću. To nije HDZ, to nema veze s HDZ-om, uporno ponavljaju. FOTO: Lovro Domitrovic/PIXSELL

Nije mudro uzdati se u HDZ ni zbog dokazane nesposobnosti njegove stranačke vrhuške da upravlja državom. Ina je živi dokaz njihova nemara i nekompetentnosti. Sanader je stratešku energetsku kompaniju Hrvatske, nekad ponos nacije, izručio Mađarima za šaku milijuna. Nasljednici za nešto veći iznos nastavljaju čerupanje. Premijer Plenković se sada navodno ljuti, primjećuje da je situacija nemoguća, da odnosi s Mađarima ne funkcioniraju. A šest je punih godina na čelu izvršne vlasti. Za kojih ni malim prstom nije makao da se stanje u Ini normalizira. Sindikalist Sekulić uporno je obigravao sve adrese vlasti, upozoravao, ali nitko ga nije htio čuti, na koncu je kraj svih lopina u Ini baš on dobio otkaz. Plenković je s upravnih i nadzornih pozicija u kompaniji maknuo hrvatske predstavnike koji su svjedočili protiv Sanadera i pokušali se boriti za hrvatske interese. Doveo je ljude za koje se danas otkriva da uopće ne znaju kako Ina funkcionira. Što se dosad od njih nije ni tražilo. Tražilo se samo da figuriraju kao Vladini manekeni na dobro plaćenim mjestima.

Plenković na sličan način kadrovira posvuda po državi, po administraciji i po državnim poduzećima. Ni ministre ne bira po sposobnosti. Bivši je ministar gospodarstva, odnedavno sretno instaliran za viceguvernera, povukao u vezi s Inom više problematičnih, možda i utuživih poteza. Hrvatsku je naftu pod nepoznatim uvjetima izručio Mađarima. Njegov je nasljednik, ministar Filipović, pekao zanat kao član nadzornih odbora u više aferama opterećenih kompanija. Nikad ništa sumnjivo nije primijetio. Falično, po hrvatske interese često štetno funkcioniranje Ine nije rezultat samo MOL-ovih uzurpacija, nego je i neminovna posljedica onoga što je radila Plenkovićeva vlast. Njegova osobnog konformizma i upravljačke impotentnosti. Premijer se nije ni pokušao izboriti za prijeko potrebne promjene u Ini. Kao što se pokazao nesposobnim organizirati postpotresnu obnovu ili srediti zdravstvo. Uvjerenje kako je Andrej Plenković najbolje rješenje za državu sada je već jako podlokano. Sve ga češće doživljavaju kao ključni problem u državi.

Voljeni vođa

Suprotno premijerovoj aspiraciji da uživa status voljenog vođe, pa da ga pazi i mazi ljubav nacije, emocionalno sidrenje uz HDZ postaje sve teže shvatljivo. Poput Stockholmskog sindroma. Nije logično, ali događa se da žrtve zlostavljanja emocionalno stanu uz one koji ih maltretiraju i ugrožavaju. HDZ-ova je vlast Hrvatskoj otela nadu. Posijala je sumnju u smislenost hrvatske države. Stranka koja je voljom naroda devedesetih imala vodeću ulogu u obrani zemlje, danas je poput olovnog pokrova pod kojim Hrvatska ne može disati. Razvojne su predispozicije grubo iznevjerene. Ljudi iz tog čemera ne prestaju bježati. Razočarani, revoltirani dižu ruke, odustaju od svoje države. Sveprisutna korupcija i osjećaj nepravde i besperspektivnosti guraju Hrvatsku u demografski slom. Mrze HDZ, tvrdi premijer. Ako mene pitate, nedovoljno s obzirom na strahotu koju je HDZ napravio od Hrvatske.

Komentiraj