LINIJA ŽIVOTA: Kolindini kolači

Kolinda Grabar-Kitarović vjerojatno smatra da joj Bandić može osigurati pobjedu u Zagrebu. Za njenu kandidaturu sakupio je, navodno, više potpisa nego zagrebački HDZ. Ali taj je plan na dugom štapu. Nije sigurno da će upaliti. Može se dogoditi da će više odmoći nego pomoći

Hrvatska se svakih desetak godina nađe u gotovo identičnoj situaciji – obračun s korupcijom postaje ključna tema izborne utakmice. Na izborima 2000., poslije smrti Franje Tuđmana, HDZ-ova se vlast raspala izjedena privatizacijskom pljačkom. Na krilima obećanja da će provesti reviziju i na inozemne račune isisane milijune vratiti u Hrvatsku, na Pantovčak dolazi Stipe Mesić, a u Banske dvore lijeva koalicija s premijerom Ivicom Račanom na čelu. Desetljeće kasnije, na izborima 2011., opet isto: HDZ neslavno gubi izbore, potpuno osramoćen i destruiran sustavnom hobotnicom Ive Sanadera. Novi se decenij bliži kraju i što opet gledamo? Korupcija se ponovo pojavljuje kao pravi forte predsjedničke kampanje, što će se, vrlo vjerojatno, pojačati na parlamentarnim izborima dogodine.

Već treći put u svojoj povijesti samostalne države Hrvatska se nalazi pred istim izazovom. Bitka s lopovlukom koji je povezan s politikom pretvara se u biti ili ne biti cijele države. Godine HDZ-ove vlasti ultimativno su je zaoštrile. Svako desetljeće u kojem HDZ vodi državu nametne potrebu obračuna s korupcijom. Aktualna prepucavanja oko toga tko je gdje bio devedesetih, tko je volio, a tko izdao Tuđmana, tko je vodio još nerođenu djecu u tek reintegrirani, Hrvatskoj vraćeni Vukovar, a tko je u to vrijeme tamburao po Americi, samo su pokušaj da se utakmica skrene u nebitno.

Predsjednica etablirala korupciju

Korupciju kao samo srce predsjedničke kampanje impostiraju neka nova lica u političkoj utakmici, ali – mora se priznati – ključnu je ulogu u tome odigrala predsjednica države. Bivši sudac Mislav Kolakušić na antikorupcijskoj je platformi već dobacio do mjesta zastupnika u Europskom parlamentu i sada juriša na Pantovčak s najavom da će napuniti hrvatske zatvore. Kad on postane šef države, tvrdi, tisuće će ljudi završiti iza rešetaka. Potom, Dalija Orešković, koja se kao žilav borac protiv korupcije i privatizacije vlasti dokazala na mjestu šefice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, odakle je voljom Plenkovićeve vlade eliminirana, pa sada isti posao pokušava nastaviti u politici. Zatim duhoviti Dario Juričan koji će za potrebe svoje antikorupcijske kampanje, vođene pod geslom „Korupcija svima, a ne samo njima!“, promijeniti ime u Milan Bandić, ciljajući na brojne afere zagrebačkog gradonačelnika, od kojih su neke provaljene upravo njegovom zaslugom. Praveći kalambure, Juričan stvari dovodi do apsurda – on korupciju napada tako što je naoko promovira. Reklamira i hvali ono što političari obično pokušavaju sakriti. Pilu okreće naopako kako bi vrlo efektno vodio rat protiv u Hrvatskoj sveprisutnog banditizma.

Antikorupcijsku su retoriku – vjerojatno shvaćajući njen mobilizacijski potencijal – sada krenuli usvajati i kandidati kojima dosad nije bila u fokusu. Tako Zoran Milanović, najavljujući da s izborima „počinje veliko pospremanje u Hrvatskoj“, tvrdi da je lopovluk najveći problem države. „Oteli su Hrvatsku, ubijaju nas u pojam, sramote nas. Ljude iz Hrvatske tjera lopovluk i nepoštenje“, dijagnosticira. Premda Miroslav Škoro, kao treći iz trojke asova, više – čini se – vodi bitku za preuzimanje HDZ-a, nego za Pantovčak, i on će korumpirani sustav proglasiti glavnom metom promjena koje navodno kani donijeti. Ali, presudni zamah toj temi dolazi od predsjednice Hrvatske. Upravo je ona etablirala korupciju kao ključni predmet predsjedničke kampanje.

Torta za Uskokova klijenta

Premda je i sama, predstavljajući svoj izborni program, najavila borbu protiv korupcije, Kolinda Grabar-Kitarović u nekoliko je dana, posve suprotno, potvrdila svoj otprije poznati status uzdanice sa zakonom posvađanih osoba i struktura. Nekad bliska prijateljica u međuvremenu osuđenog Zdravka Mamića, danas slizana s Milanom Bandićem. Nekad je rođendane slavila s ocem nogometne mafije, danas u ljubavi sa zagrebačkim gradonačelnikom. Javnost je šokirala snimkom koja otkriva kako mu na nekom derneku pjeva rođendansku pjesmu. Zatim torta koju mu je tom prilikom poslala, s njenim službenim, predsjedničkim oznakama i fotkom na kojoj rame uz rame, široko nasmijani, zajedno poziraju. Šefica hrvatske države i višestruki klijent Uskoka! Onda padanje u zagrljaj. Na koncu pokušaj da svoje skandalozne postupke objasni i opravda javnosti. „Nosit ću Bandiću kolače u zatvor, ako ga osude“, rekla je, tvrdeći da je to posve u skladu s njenom lojalnošću prema vlastitim prijateljima. „U životu najviše cijenim lojalnost i odanost. Lojalnost prema državi, narodu, zajednici, obitelji i svojim prijateljima, pa čak i ako su optuženi.“ Kasnije je kao argument u Bandićevu korist rabila frazu kako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja.

Svojom argumentacijom predsjednica pokazuje zavidnu količinu ljudskog i političkog nesnalaženja i aberacije. Prvo, Kolinda Grabar-Kitarović kao privatna osoba može smatrati svojim prijateljima i najveće kriminalce, ali kao predsjednica Hrvatske morala bi izbjegavati intimiziranje s osobama koje nose teret ozbiljnih optužnica za vratom. Toliko duguje funkciji koju obnaša.

Jako toksične izjave predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović zapravo se svode na poruku da svoje prijateljstvo ili povezanost s nekim problematičnim ljudima stavlja iznad zakona i ispred svoje funkcije. Što je model funkcioniranja mafijaške organizacije

Drugo, kao političarka i kao čovjek morala bi valjda inzistirati na poštenju i moralu, kao najvećim vrijednostima, a ne lojalnosti. Moralna je indiferentnost politički i ljudski diskvalificira. Treće, predsjednica bi barem minimalno morala vjerovati institucijama države kojoj je na čelu. Državnom odvjetništvu, naprimjer, koje je protiv Milana Bandića podiglo više optužnica i sudovima na kojima se postupci protiv njega vode. Istina, pravno svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Ali znamo da svaki zločin ne stigne zaslužena kazna. Pravda ponekad nepopravljivo kasni. Pogotovo ako je sustavno opstruirana. Kao što se to u Hrvatskoj događa. Najveći pravosudni autoriteti javno priznaju da je ovdje borba protiv korupcije – što se sudskih odluka tiče – neslavno propala. Međutim, ozbiljan broj procesa koji su protiv gradonačelnika Bandića ipak pokrenuti, dovoljan su razlog za oprez. Racionalno bi bilo da predsjednica sa svojim tvrdnjama o njegovoj nevinosti malo prikoči.

Četvrto, velika bliskost s višestrukim optuženikom, a pogotovo izjava kako vjeruje da do Bandićeva zatvaranja ipak neće doći, zapravo predstavljaju nedopustiv pritisak na hrvatsko pravosuđe. Porukom da će se za svog prijatelja boriti dok mu se ne dokaže krivnja, gospođa Grabar -Kitarović s najvišeg mjesta šalje signal, sugestiju i na političke migove slabom Državnom odvjetništvu i politički često instrumentaliziranim sudovima. Što je apsolutno nedopustivo.

Peto, svojim moralnim relativizmom hrvatska se predsjednica pokazuje potpuno indiferentnom prema teškom problemu koruptivnih malverzacija, iz kojih se Hrvatska ne uspijeva iščupati. Ne samo da od uvođenja kriminala u politički i društveni mainstream ne radi problem, nego u kampanji otvoreno nastupa kao njihova pouzdanica. Njene se jako toksične izjave zapravo svode na poruku da svoje prijateljstvo ili povezanost s nekim problematičnim ljudima stavlja iznad zakona i ispred svoje funkcije. Što je model funkcioniranja mafijaške organizacije.

Bandićevo mahnitanje

Otvoreno sljubljivanje s Milanom Bandićem pretvorilo se, izgleda, u točku preokreta u predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Otkako je pustila glas na njegovoj rođendanskoj proslavi i konsternirala javnost, potpora se ubrzano počinje topiti. Sve njegove afere, pogotovo one novijeg datuma, jako razorne i maligne, kao da joj padaju u krilo. Predsjednici, vidimo, ne smetaju informacije o hobotnici na zagrebačkom Adventu. Kad su mediji objavili detaljno dokumentirana svjedočenja o namještanju milijunski teških poslova za krug gradonačelnikovih šofera i pajdaša, ni trepavica joj se nije pomakla. Kao što, izgleda, nije postavljala pitanja ni pokazala rezervu ni u slučaju brutalnog Bandićeva kadrovskog zauzimanja dječje bolnice Srebrnjak, gdje je vrijedni i među pacijentima omiljeni doktor Nogalo naprasno smijenjen, čim je osigurao europska sredstva, 60 milijuna eura, za jedan izvanredan zdravstveni projekt. Ispada da gradonačelnikovo mahnitanje po Zagrebu ima punu potporu šefice države. Ili joj barem nije smetnja ni razlog za distanciranje.

Nije čudno da Bandić voli isticati svoju bliskost s prvim ljudima države. Da u javnost pušta svoje fotke iz Ureda predsjednice, da se hvali kako je s premijerom u dnevnoj komunikaciji. Čovjeku koji ima dosta problema sa zakonom to dođe kao neka vrsta kišobrana. Može štititi od sudskog progona. Ako ima ulaz na Pantovčak ili u Banske dvore, to valjda znači da mu nije mjesto u Remetincu. Ne može se reći da u njegovu slučaju ta taktika ne funkcionira. Postupci se razvlače godinama, bez kraja i konca. Kolinda Grabar-Kitarović također ima računicu. Vjerojatno smatra da joj Bandić može osigurati pobjedu u Zagrebu. Za njenu kandidaturu sakupio je, navodno, više potpisa nego zagrebački HDZ. Ali taj je plan na dugom štapu. Nije sigurno da će upaliti. Može se dogoditi upravo suprotno, da će više odmoći, nego pomoći. Međutim, povezanost šefice države sa zagrebačkim gradonačelnikom nije motivirana samo izbornim potrebama. Njihova je umreženost dubljeg karaktera. Jakov Kitarović danas funkcionira kao dio kruga koji se vrti oko Bandića. Javnosti nije poznato što ih povezuje, ali sigurno je da gradonačelniku osigurava pristup vrhu države.

Ne treba, naravno, zaboraviti da Kolinda Grabar-Kitarović svojim skandaloznim utaljivanjem s prvim čovjekom Zagreba radi isto ono što i Andrej Plenković. Samo on nikada javno neće bubnuti kako će mu nositi kolače u zatvor. Utoliko je možda pametniji. Ali Bandića je uzeo za glavnog partnera s kojim garantirano uživa komotnu parlamentarnu većinu. Premijeru, vidimo, ne smeta način na koji je mimo izbora, bezočnom političkom trgovinom, sabrano njegovo zastupničko jato. Nema rezervi ni prema načinu upravljanja Zagrebom. Poduprijet će ga, čim prođu predsjednički izbori, u instaliranju njegova GUP-a, Generalnog urbanističkog plana, svojevrsnog trojanskog konja koji će, usprkos kritici i otporu stručne javnosti i građana, poslužiti neprijateljskom preuzimanju dragocjenih gradskih prostora. Prava idila! Međutim, Bandić funkcionira kao mlinski kamen oko vrata. Kolindu Grabar-Kitarović već vuče prema dnu. Njene fatalne pogreške Andrej Plenković spremno će, izgleda, ponoviti. Utopit će ga pristajanje uz korupciju koja plavi i revoltira Hrvatsku.

Komentiraj