Hotel Pelegrin

LIKOVNO POVEĆALO: Zbogom, čarobni hotelu Pelegrin!

Jedan od naših najljepših hotelskih objekata novog oblika volumena svakako je hotel Pelegrin u Kuparima, hotel velikog kapaciteta na rtu neposredno uz more. Projektirao ga je 1962. godine slavni sarajevski arhitekt David Finci, a sagrađen je 1963. Invencija na razini volumena je tijelo hotela obrnuto okrenuta trokuta, odnosno obrnute krnje piramide odrezana vrha. Takva hotelska tipologija ne postoji do danas nigdje na svijetu pa je ovaj hotel jedinstven i nema tzv. brata-blizanca. Zadnji put sam ga, po svemu sudeći, gledala odlazeći iz Dubrovnika početkom prosinca, vozeći se s kolegom arhitektom, sa suzama u očima jer je takav biser arhitekture, naime, predviđen za rušenje. Cinici će reći da je hotelska arhitektura potrošna tipologija, ali ovaj slučaj mnogo je više od toga.

Bijeli četverokatni masivni, puni volumen hotela diže se nad golom stijenom poput neke egzotične, lebdeće izvanzemaljske građevine. Ravnomjernim konzolnim izbacivanjem svakog novog kata, na vanjskim stranama objekta formiran je volumen krnje piramide, a iz njega je, radi ortodoksnog modernističkog vertikalnog principa oblikovanja zidova unutarnjeg atrija, isječena pravilna četverostrana prizma. Umjesto prozora na njegovoj su fasadi sa svih četiriju strana signali vanjske komunikacije prema svijetu jedino tanke tamne staklene vrpce. Tek iz velike blizine volumen postaje manje začudan, dobiva humaniju notu. Ovaj hotel izgrađen početkom 60-ih godina predstavlja trenutak čiste apstrakcije u arhitekturi, kontrast tendenciji usitnjavanja arhitektonskih volumena u primjerima odmarališta za domaću radničku klasu na mnogim dijelovima obale, poput manifesta protiv solitera i polumontažnih krhkih paviljonskih struktura. On je u istoj dubrovačkoj regiji bolji i inventivniji arhitektonski odgovor na hotel Villa Dubrovnik Mladena Frke iz 1961., moćan dokaz da se u prostoru može pobijediti nezahvalna i neproporcionalna parcela. To je možda do danas jedini primjer hotelskog volumena koji vizualno i prostorno funkcionira na poziciji nekoliko metara od mora. Savršeno je izbalansiran njegov odnos prema okolnim brežuljcima i brdima, iako je na prvi pogled šokantno modernistički dominantan. Mi danas tu njegovu poziciju iščitavamo kao prednost i hrabru, vizionarsku prostorno-arhitektonsku pronicljivost Davida Fincija, za koju je, uostalom, dobio brojne arhitektonske nagrade, s obrazloženjem jedinstvene hotelske strukture i invencije na razini svjetske arhitektonske tipologije.

Pomalo neprijateljski dojam zatvorena vanjskog tijela hotela rastvara se u unutrašnjosti temom velikog otvorenog hotelskog atrija. Sobama se prilazi preko unutarnje otvorene galerije po katovima velikog atrija. Kritičar arhitekture Darko Venturini zamjećuje da su vizure iz unutrašnjosti hotela zanimljive i vrijedne, naročito ona iz kavane, „poput kapetanskog mosta nadnijete nad pučinu“. Arhitekt i akademik Ivan Štraus smatra da je Finci „znalački iskoristio izvanrednu lokaciju i mediteransko podneblje da bi dao izvanserijsko ostvarenje u duhu suvremenih stremljenja u arhitekturi“, ističući kako je tim objektom „ugodno iznenadio javnost, skrenuvši na svoj raskošni talent pažnju stručnih krugova“.

Nova godina u Kuparima počet će rušenjem svih hotela osim Granda, koji je pod zaštitom pa će biti obnovljen iako nema vrijednost, no navodno je u vlasništvu lokalnih moćnika

A što mu mi radimo? Mi ćemo ga srušiti. Naime, svi hoteli u Kuparima osim hotela Grand predviđeni su za rušenje, što je posljedica još jedne zapetljane hrvatske privatizacijske priče s nerazriješenim imovinsko-pravnim odnosima plus misterioznim investitorima, stranim i domaćim. U toj sapunici snage za krovnu odluku nema ni Ministarstvo kulture, već lokalna općinska vlast pa će se tako osim Pelegrina rušiti još nekoliko značajnih hotela na području Kupara, arhitekata Davida Fincija i Ante Rožića. Naime, do 23. studenoga trajala je Javna rasprava o Prijedlogu Urbanističkog plana uređenja ”Kupari I”. To je bila jedna od posljednjih prepreka za konačni početak radova na novom turističkom kompleksu u Kuparima, gdje je koncesije na gradnju i korištenje pomorskoga dobra dobila tvrtka Avenue ulaganja. Općina Župa dubrovačka sporazumom s Vladom RH preuzela je obvezu izrade UPU ‘Kupari I’ što je bio preduvjet za sve buduće radnje po pitanju izgradnje u Kuparima. Prema pisanju dubrovačkih medija, nakon završetka javne rasprave i dobivanja potrebnih suglasnosti za ovaj plan, do kraja ove godine konačan plan trebao bi biti i usvojen, a Avenue ulaganjima počinje otkucavati ugovoreni investicijski rok. Iako investitori još ne žele otkriti tko će biti hotelski operater tog kompleksa, arhitekti angažirani na izradi idejnoga rješenja najavili su da je „kapacitet značajno smanjen u odnosu na predviđeni broj kreveta, a Kupari bi trebali biti luksuzni hotelski kompleks kakav Hrvatska još nije vidjela“. To smo u zadnjih dvadesetak godina čuli već više puta, a samo su se smjenjivali sumnjivi investitori bez financijskog pokrića. Nova godina 2020. u Kuparima bi trebala početi rušenjem svih hotela osim hotela Grand, koji je pod posebnom zaštitom i koncesijom pa će biti obnovljen, što je također enigma jer je riječ o hotelu koji, prema arhitektima, nije od neke posebne vrijednosti, no šuška se da je u vlasništvu nekih lokalnih moćnika. Dubrovački kolege novinari ekstenzivno su pisali o tomu u više navrata, no bez ikakvih pomaka.

Ovo nije prvi slučaj da je Dubrovnik ostao bez nekih svojih arhitektonski i tipološki najkvalitetnijih hotela, poput hotela Libertas i Plat koji su trebali biti zaštićeni kao nacionalna nepokretna kulturna baština nulte kategorije. Ali u državi u kojoj se uvijek pogoduje nekim „lokalcima“ i sitnijim interesima od onih objektivno nacionalnih, ne smije nas više ništa čuditi. Možemo se samo još gorko smijati ili plakati.

Komentiraj