LIKOVNO POVEĆALO: Silvester Plotajs Sicoe – ozbiljan slikar tobože veselih motiva

U sklopu Summer Art Palmižana Meneghello, odnosno palmižanskog projekta „Na moru, ali ne na odmoru“, ovog ljeta gost je istaknuti slovenski slikar Silvester Plotajs Sicoe, koji se predstavlja manjim izborom svojih iznimno zanimljivih slika svedenih pod naziv izložbe „Volim kaktuse i more“. Silvester Plotajs Sicoe rođen je 1965. u Ljubljani, gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, stekavši zvanje magistra slikarstva i grafike. Usavršavao se na Akademiji Minerva u Groningenu u Nizozemskoj. Radi kao slobodni umjetnik u Ljubljani.

Sicoe je uz kolegu slikara Bojana Bensu rijetka i atipična pojava na slovenskoj suvremenoj slikarskoj sceni, koja njeguje kontinuitet meditativno-kontemplativnog i tzv. sublimnog apstraktnog slikarstva, s utišanom i najčešće tamnom i prigušenom tonskom paletom. Jedan od najpoznatijih predstavnika te scene je Gustav Gnamuš, ali i Ivo Prančič, koji je poznat na hrvatskoj suvremenoj slikarskoj sceni. Sicoe se rano izborio za figuraciju, dramatično snažan kolorit u kojem nema straha od jakih boja i njihova hrabra kombiniranja. Po duhu bližem suvremenim slikarskim nomadima koji u slikarskom opusu kombiniraju sve što ih još više i uspješnije približava vlastitoj slikarskoj osobnosti te podcrtava njihov individualni i jedinstveni umjetnički svjetonazor, Plotajsovo sadašnje slikarstvo počiva djelomično na tradiciji drugog vala poslijeratnog europskog ekspresionizma (A. R. Penck, P. Guston), uz jak utjecaj tribal-arta, umjetnosti domorodaca s različitih koordinata zemaljske kugle ili tzv. primitivne umjetnosti, ali i eha suvremenih gradskih grafita (Haring, Basquiat). U ranijim je radovima koloristički i gestualno nedvojben utjecaj Van Gogha, Gauguina, Picassa, ali i De Kooninga, no Plotajs je pravovremeno i bez kopiranja velikih prethodnika prebolio te slikarske dječje bolesti, nužne u formiranju svakog rasnog slikara. Ipak, ono što Plotajsovom slikarstvu daje težinu i uvjerljivost jest činjenica kako se radi o iznimno originalnom pogledu na svijet, o inačici koja ističe i podcrtava umjetnikovu osobnost, poput logična, vidljiva, materijalnog produžetka slikarova karaktera i temperamenta. Bliži Mediteranu, Meksiku ili jugu Afrike, Plotajs se bojama bori protiv hladne alpske zime, slikarskim sredstvima gotovo ritualno zazivajući divlju i bujnu vegetaciju juga i neko veselije, razigranije podneblje. Tobožnja dječja naivnost i na prvi pogled jednostavnost njegovog slikarskog jezika i postupaka bliska je dječjem svijetu mašte, gdje potpuno prirodno u istoj slici supostoje paralelni slikarski svemiri. Taj urbani nomadizam, karakterističan za period osamdesetih godina 20. stoljeća (posebice u Americi), danas ponovno dobiva na značaju i snazi, kao onaj drugi pol slikarskog senzibiliteta, koji se suprotstavlja eri vladavine tzv. visokosofisticirane high-tech i digitalne umjetnosti, elektronike, novih visokotehnoloških materijala i uglađene slike svijeta. Plotajsu je jasno kako u suvremenom svijetu i dalje postoje nepremostive razlike ma koliko mi (sami sebi) šutjeli o tome, i kako nas civilizacija i tehnologija ne čine boljim i savršenijim ljudima. Iako smo okruženi optičkim vlaknima, u srcu smo i dalje oni divljaci od pred nekoliko desetaka tisuća godina, kojima vladaju nagoni i podsvijest. Uostalom, u sivilu urbane svakodnevice jedno od rijetkih rješenja za podizanje raspoloženja možda zaista jesu Plotajsove smiješne mačke, kaktusi, različite životinjice i beštijice koje vire i keze se na nas s njegovih platna, ali i čest motiv ljudskog srca kao tobože primitivnog, a zapravo praiskonskog i bezvremenog simbola univerzalne ljubavi.

Priroda Palmižane je kao sasvim logičan nastavak pridonijela njegovoj slikarskoj inspiraciji i motivima koje slika i inače, a treba reći kako je točno pred deset godina, 2009. godine, Silvestar Plotajs-Sicoe bio poseban gost Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, s vrlo zapaženom izložbom u galeriji sv. Krševana.

Komentiraj