LIKOVNO POVEĆALO: Iskreno slikarsko sazrijevanje Marka Zemana

U zagrebačkoj galeriji Karas otvorena je izložba “Običnosti” Marka Zemana, slikara koji ne izlaže često, ali kad pripremi radove za izložbu uvijek se radi o zaokruženoj i smislenoj cjelini i ideji. Tako je novim izloženim radovima zajedničko što prikazuju obične, svakodnevne predmete i situacije – šalice, lonce, jedaći pribor, ruke, noge i dječju igru po sunčanom ljetnom danu. Mnogo puta su u zadnjih 150 godina slikari i likovni kritičari unisono ponavljali kako je tajna dobre slike u tomu što se umjetnik bavio temom ili motivom kojeg dobro poznaje, koji je stalno pred njim i koji je dio njegova iskustvenog polja ili konteksta. Marko Zeman jedan je od onih slikara koji ne žele na silu biti drugačiji, šokantni ili tobože trendovski: njega je uvijek zanimao proces slikanja, materija slike, nanosi boje, efekt svjetla, ali i dočaravanje stvarnosti koja – fala ti više dragi Bože – nije vezana uz neo-post-neohiperrealizam. Strpljivi čitaoče, zašto je ovo važno? Pa zato jer Zeman očito pripada onim malobrojnim posvećenim slikarima današnjice koji žele postepeno raditi na slici, a ne na brzinu nadrljati komade platnâ za što više izložbi u biografiji.

Marko Zeman (Zagreb, 1975.), studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Zlatka Kesera. Diplomirao je 2010. pod mentorstvom Zoltana Novaka. Izlagao je na četiri samostalne i brojnim skupnim izložbama. Godine 2015./2016. kao vanjski suradnik vodi kolegij crtanja i slikanja na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Član je HDLU-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Iako mi u pravilu nije blisko kada si umjetnici sami pišu tekstove za izložbe, Zemanu ću zažmiriti na jedno oko jer je u tekstu izjave lijepo, racionalno i suvislo napisao što je to na njegovim slikama, i zašto smatra da bi mogle naći put do promatrača. Izložba naime obuhvaća radove s motivima i temama koji slikara zaokupljaju već dulje vrijeme. “Zajedničko im je da prikazuju obične, svakodnevne predmete i situacije. Šalice, lonce, jedaći pribor, kante za zalijevanje, ruke, noge, dječju igru po sunčanom ljetnom danu u pješčaniku parka, odlazak na sladoled, šetnju kroz šumu”, piše Zeman.

“Tako sam u nekim slikama pokušao dočarati nervozu i očaj koji nas obuzimaju kada se nalazimo usred kaosa nepospremljene kuhinje, stojeći pred gomilom razbacanoga i neopranoga suđa. Nasuprot tomu, prikaz jedne šalice tople popodnevne kave ili šetnja kroz floru šume pokušaj je dočaravanja ugode i mira”, istaknuo je u tekstu. Do motiva dolazi radeći veliki broj crteža. Kad napravi crtež za koji misli da bi mogao funkcionirati u mediju slike, uzima velik format i počinje s radom. „Uz nekoliko slika srednjeg formata, drugi dio izložbe čini velik broj malih crteža, koji su mi služili kao priprema za slikanje, odnosno koji su nastajali spontano, za vrijeme rada na slikama. Većinu tih crteža ne doživljavam kao gotove i definirane likovne radove, ali mislim da su nužan dio likovne cjeline koju sam izložio. Na njima se vidi proces traženja oblika i proporcija. Neke ideje nastajale su iz slučajnog preklapanja crteža koji su ležali u neredu poda ili crtaćeg stola. Dok radim, unosim u sliku sve ono što u slikarskom smislu znam. I to se nikada ne pokaže kao dovoljno. Tada slikam dalje, do trenutka u kome slika postane jača i pametnija od mene, dok me ne iznenadi. Ako je to iznenađenje neugodno, krećem ispočetka. Ako je ugodno, slika je gotova“, pojašnjava Zeman. Iskreno, jednostavno, čisto, bez mistifikacije. On će primijetiti kako je motive pokušao naslikati maksimalno izravno i neposredno, a vizualno zanimljivo, koncentrirajući se na jasnoću i ljepotu velikih formi prisutnih u uporabnim predmetima. Ja ću se nadovezati kako je to sve nastalo u tradiciji neoekspresionizma, s bliskošću prema Novim divljima (Neue Wilde), gdje predimenzionirani predmeti na slici izvan svake perspektive, s mnogo grubo i vehementno nanesene boje pojačavaju emotivni dojam na promatrača. Ima li Marko Zeman potencijala da postane duhovni nasljednik Đure Sedera? Ima. Jer, na vrijeme se odmaknuo i od zavodljive i kompleksne Keserove geste i stila, posvećeno tražeći svoj izraz.

Komentiraj