U zagrebačkom Studiju Moderne galerije Josip Račić tijekom veljače – mačjeg mjeseca – mogu se pogledati iznimno zanimljive skulpture mačaka zagrebačke kiparice Renate Vranyczany Azinović. Naime, u ciklusu skulptura malog formata u glini javljaju se tipovi i karakteri mačaka s kojima se kiparica susreće na otoku Cresu, gdje ljetuje i gdje je mačke redovito posjećuju u dvorištu i vrtu njezina ljetnikovca. To u svakom slučaju nije samo „još jedna izložba o slatkim macama“, već je pred nama ciklus bez imalo ciljane dopadljivosti i srcedrapateljnih emocija, koji u kiparskom kontekstu otkriva nove dinamičke vrijednosti volumena: umjetnica je dala sasvim novu kvalitetu tradiciji hrvatske animalistike, oblikovavši mačja tijela iznimno vitalno, pokrenuto i s mnogo utisnutih emocija. Čuvajući se također pretjeranog hiperrealizma, Renata Vranyczany Azinović stvara zapravo male psihološke i karakterne studije mačaka, koje je radila promatrajući mačje pokrete uživo, ali i fotografirajući ih u različitim pozama kao predloške za kasnije skulpture.

Renata Vranyczany Azinović bavi se umjetničkom keramikom još od 1986. godine, a od 1986. do 1989. studira slikarstvo kod prof. Vjere Lalin. Usavršavala je keramiku kod Ivane Jelačić tijekom 1987. i 1988., a sitnu plastiku konzultativno uči kod prof. Branka Ružića 1988. i 1989. godine. Do sada je ostvarila niz ciklusa sitne plastike i reljefa, vrlo zapažene animalističke cikluse pasa, bjeloglavih supova, sova, ljudi sa svojim ljubimcima, pingvine, ali i ciklus kupača na plaži u sitnoj plastici. Održala je 45 samostalnih izložbi i sudjelovala na više od 200 žiriranih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU– a od 1989., a od 1997. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

U zadnjih desetak godina u hrvatskoj umjetnosti sve više jača tendencija povratku životinjskih motiva, odnosno našoj iznimno bogatoj tradiciji animalistike, i redom se njome bave umjetnici koji su senzibilizirani za očuvanje prirode i zaštitu životinja. Iznimno veliki broj umjetnika – pa i kustosa – obožava mačke, otkrivajući kako su im upravo mačke izvor posebne inspiracije i doticaja sa svijetom snova, intuicije i podsvijesti. Od egipatske boginje Bastet, pa čak i dirljivo lijepih mačjih mumija u egipatskom odjelu Louvrea, do filma „Catwoman“ / Žene-mačke, preko mačka Oriona iz filma „Men in Black 2“ koji na svojoj ogrlici čuva sićušnu galaksiju Arquilijanaca, uvijek je u nekoj važnoj fabuli današnjeg svijeta prisutna mačka koja spašava svijet. Iako je prošle jeseni u samoborskoj Galeriji Prica u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Samobor otvorena opsežna izložba „Mačka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“ (autorica Dajane Vlaisavljević iz Moderne galerije i Snježane Pavičić iz Hrvatskog povijesnog muzeja), kojom se nastavlja istraživanje animalističkih motiva i tema u sklopu započetog ciklusa „Animalizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“, pokrenutog 2013. godine opsežnom izložbom na temu najboljeg čovjekova prijatelja „Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“, čini se da mačkama još nije odzvonilo ako se pita umjetnike. Dajana Vlaisavljević priredila je 2016. u zagrebačkoj Modernoj galeriji i opsežnu izložbu „Animalizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“ s djelima iz fundusa zagrebačke Moderne galerije, no izgledno je da su te izložbe tek potaknule umjetnike da se zapitaju čija je bliskost i ljubav vrlo često u današnjem svijetu autentičnija: životinjska ili ljudska? Nismo mi samo antropomorfizirali životinjske predloške u umjetničkim djelima, one same kao da u našoj blizini također prolaze neku ubrzanu emotivnu i komunikacijsku evoluciju. O tomu jednako tako govori ova izložba Renate Vranyczany Azinović, bez dileme jedna od najboljih u njezinoj dosadašnjoj kiparskoj karijeri.