U dubrovačkoj galeriji Flora HDLU-a Dubrovnik po prvi put se predstavlja zagrebački kipar, crtač i videoumjetnik Denis Krašković, jedan od istaknutijih hrvatskih kipara srednje generacije. Izložbom “Ništa me ne može iznenaditi” Krašković kroz 27 crteža i grafika, koji su nastali između 1990. i 2015., te jedan videorad (“Ništa me ne može iznenaditi”) duhovito komentira svoju svakodnevicu jednostavnim i jezgrovitim crtežom, bliskim po apstrahiranju motiva primjerice Ivanu Kožariću, ali i metijersko-duhovnoj genezi crteža koja je kombinacija matisovske lapidar­nosti i bućanovskog svođenja na nekoliko bitnih poteza. Time, jasno, ne želim umanjiti Kraškovićevu izvornost, već naglasiti kako se radi o iznimno lucidnom, kritičkom i duhovitom viđenju svijeta, pri čemu se Krašković otkriva i kao izniman portretist.

Kustosica izložbe i povjesničarka umjetnosti Rozana Vojvoda ističe u tekstu kako se u ustrajanju na figurativnosti i jednostavnosti koncepta dovedenoj do maksimuma, koja se vrlo često u interpretacijama Kraškovićevog rada povezuje s principom igre, krije se i pozitivna ‘tvrdoglavost’ i samouvjerenost u vlastiti odabir. “Bez sumnje u neophodnost stvaralaštva, potpuno otvoren mnogolikim podražajima vanjskog svijeta, Denis poput srednjovjekovnog trubadura slavi ljubav i život. U tom smislu, videorad ‘Ništa me ne može iznenaditi’ (2016.), u kojem umjetnik slika u idiličnom ambijentu šume, ali ga u tome neprestano ometa crna lopta koja ga udara po licu i cijelom tijelu, funkcionira kao manifest ustrajnosti u odabiru stvaranja, dakako obilato začinjen humorom imanentnim autoru.”

U crtežima i grafikama umjetnik bilježi neke intimne trenutke, zakoračuje u područja nadrealnog i fantastičnog, humorom i stripovskim senzibilitetom modelira stvarnost stvarajući male podsjetnike ljepote trenutaka. “Često spominjan ‘dječji’ senzibilitet autora uočljiv je u vibrirajućoj emociji koju svi radovi posjeduju. Pronalazi se u crtežima djece prije nego ih se počne učiti perspektivu, prije nego im se nametnu uzori i loše napravljene slikovnice gdje sve princeze imaju uzak struk, a svi prinčevi mišiće. U radovima Denisa Kraškovića nema oštrih bridova, više-manje sve je oblo i mekano. Primjerice, u crtežima svoje supruge Gabi koju hvata u trenucima posvemašnje opuštenosti, dok spava ili odmara, autor je uvijek prikazuje napola vidljivog lica, a zakrivljene i dinamički pokrenute linije koje sugeriraju nabore prekrivača i podsjećaju na biljne vitice glavne su nositeljice emotivne impregnacije radova. Isto tako u prikazu prijateljice, umjetnice Ivane Popović, biljke penjačice koje tvore luk iznad njene glave jednakovrijedni su elementi portreta i njene oso­bnosti, a ne tek naznake ambijenta”, zapaža u tekstu Rozana Vojvoda.

Denis Krašković (Zagreb, 1972.) završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je kasnije predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007. godine. 1994. diplomirao je na Kiparskom odsjeku ALU u Zagrebu. Od 2007. profesor je na Likovnom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, gdje predaje kiparstvo u zvanju izvanrednog profesora. 2010. magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani. Dobitnik je više nagrada, između ostalih i Grand prix Salona mladih u Zagrebu 2000. godine. 2012. osvojio je drugu nagradu na videonatjecanju The Residents u Olomoucu u Republici Češkoj. 2015. osvojio je Grand prix na Zagorskom likovnom salonu u Krapini. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Budimpešta, Berlin, Beč, Los Angeles, Torino, Prag, Olomouc, Metz, Krakow, Ljubljana, Johannesburg, Maribor, Skopje). Autor je više javnih skulptura od kojih su najpoznatije “Kit” na zagrebačkom jezeru Jarun, “Morž” i “Janje” ispred Arene u Zagrebu te dvije monumentalne skulpture “Neandertalac” u Krapini.

Izložba je otvorena do 29. kolovoza.

Komentiraj

Podijeli objavu
Prethodni članakHAK poziva vozače na oprez zbog prometne nesreće kod odmorišta Jezerane na A1
Sljedeći članakKUK ONEMOGUĆIO ŠKOTA Murray ne može, Čilić na Amerikanca Sandgrena
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.