Liječnici na koljenima: “Ministarstvo i HZZO provode kontinuirano nasilje nad obiteljskom medicinom”

Leonardo Bressan, šef KoHOM-a Primorsko-goranske županije, za N1 komentirao je epidemiološku situaciju i probleme s kojima se susreću liječnici obiteljske medicine.

“Pritisak na naše ordinacije kontinuirano raste unazad nekoliko mjeseci, pogotovo kad je započelo cijepljenje protiv covida-19. Drastično su se povećali zahtjevi za dodatnim administriranjem, a koje nije medicinski posao nas liječnika i to nas neprekidno oduzima od rada s našim pacijentma”, rekao je Bressan.

“Mi stenjemo od posla”

“Mi zaista stenjemo, jer pokušavamo što više sačuvati naše bolnice od priljeva oboljelih u ovoj epidemiji. Srećom, zasad još uvijek uspijevamo skrbiti i liječiti preko 80 posto zaraženih i oboljelih i sprečavamo pogoršanje kliničkih slika i smanjujemo opasnost za kolaps bolnica. Koliko smo uspješni vidi se i po brojkama, da se, konkretno u našoj županiji, samo 4 posto oboljelih od covida-19 pogorša do faze da je potrebna bolnička skrb. Zaista se trudimo dati maksimum”, rekao je liječnik.

“Ako govorio o nasilju, na djelu je potiho i organizirano institucionalizirano nasilje nad obiteljskom medicinom koje provodi nadležno ministarstvo i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i to nam ne omogućava stručni rad”, rekao je.

Objasnio je i na što misli kad kaže da ministarstvo i HZZO vrše nasilje nad obiteljskim liječnicima.

“Recimo, od stalnih novih popisa želja koje dobivamo iz ministarstva, da se priključimo i preuzmemo ove obaveze, one obaveze, od upisivanja i evidentiranja cijepljenja u ordinacijama kad to nije potrebno, od covida do drugih vrsta cijepljenja, do servisiranja drugih sustava…”, rekao je Bressan.

Zašto se obiteljski liječnici žale na previše posla?

Upitan zašto se obiteljski liječnici stalno žale na povećan opseg rada, Bressan je rekao da su oni jedina djelatnost koja je, uz smanjen broj raspoloživih djelatnika, povećali obujam posla za više od 30 posto.

“Bolnice su, nasreću, popustile obujam posla za 20 do 30 posto i uz reorganizaciju. Mi nemamo prostora više za išta reorganizirati”, rekao je.

“Dostupnost je već sada upitna, jer količina administrativnih zahtjeva raste. U radu u ordinaciji 30 posto vremena se bavimo administriranjem, a ne dijagnostičkim postupcima, terapijskim postupcima, kliničkim prosudbama. Ja sam na početku jeseni izrazio zabrinutost za eksplozijom i drastičnim porastom neliječenih onkoloških i hematoloških bolesnika i pogoršanja njihova stanja. Jer kako bolnice smanjuju prisustvo u populaciji i dostupnost usluga, tako smo mi i taj jedan veliki dio skrbi preuzeli u naše ordinacije. No, liječnik i sestra imaju samo dvije ruke i samo je dvoje ljudi i kad imate veći broj pacijenata koji zahtijevaju određene usluge, normalno da se javljaju i liste čekanja u našim ordinacijama. Telefonski pozivi, e-mail, društvene mreže, mi smo otvorili četiri do pet puta više kanala za komunikaciju, ali sada zaista stenjemo pod ogromnom količinom posla. Mi u ordinaciji provodimo između 10 i 12 sati dnevno, to traje već skoro dvije godine bez mogućnosti zamjena, godišnjih odmora, bolovanja. Loša je situacija”, rekao je Bressan.

Naš ga je Marko Perožić upitao podržava li sankcioniranje liječnika i medicinskih djelatnika koji su podržali prosvjed protiv mjera i cijepljenja.

“Takvi kolege su svojim javnim istupima doista stavili svoju licencu na kocku, jer ako se nećemo pridržavati stručnih smjernica i poštivati ih, ako nećemo poštivati znanstvena saznanja i napredak, onda takvim osobama nema mjesta radu i prisustvu u sustavu”, rekao je Bressan.

O protivnicima cijepljenja i prosvjedu

Govorio je i o prosvjedu.

“Ja sam tužan kad vidim ovakve scene, jer vidim da su se ljudi jednostavno izgubili u toj masi informacija koje nisu provjerene, koje su rekla-kazala. Mislim da društvo još nije sazrelo da sačuva nekakav zdrav razum. Nekako se izgubilo i poštivanje stručnosti, stručnog autoriteta, a jedine alternative su prisile. Živimo u demokratskom društvu, ovi koji demonstriraju žele slobodu izbora. Ostavljeno im je nekoliko izbora, ali oni su, kako ja to kažem, antiprotivni, što god se ponudi kao mogućnost, ne prihvaćaju, a istovremeno ne daju nikakva nova rješenja ili prijedloge. Oni su a priori protiv i tako ne možemo dalje”, rekao je Bressan.

Objasnio je i koje mu razloge navode pacijenti koji se protive cijepljenju.

“U najvećem dijelu nije strah, nego zabrinutost i nesigurnost u donošenje ispravne odluke. Mi nismo oni koji će prisiliti nekoga da nešto učini, mi možemo predložiti i sa stručne strane što jednostavnije objasniti za i protiv određene odluke, no konačna odluka je na pacijentu. Ljudi su zbunjeni jer je to nekakva igra gluhog telefona, toliki je šum u komunikaciji, toliko je bučnih informacija. Jedan moj kolega je rekao da je ovo prvo cjepivo u povijesti čovječanstva koje ne djeluje zato što je to tako rekao njegov vodoinstalater. Eto, do toga smo došli”, rekao je Bressan.

Komentiraj