Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr podsjetio na početak rata u Ukrajini u veljači ove godine i prve reakcije Zapada, osvrnuo se i na nedavnu izjavu Angele Merkel koja je rekla da na kraju mandata više nije imala utjecaja na Putina te na najnovije raketne napade Rusije na Kijev i druge ukrajinske gradove. Kaže i da za Kremlj  sklapanje mira s Ukrajinom znači aneksiju privremeno okupiranih  ukrajinskih teritorija i novi ratni pohod kako bi uništili ukrajinsku državnost.

“Već je prošlo devet mjeseci od neisprovociranog ruskog napada na Ukrajinu. Ukrajinci su dostojanstveno izdržali tvrdi test. Svojom borbom Ukrajina je skinula masku sa životinjskog obraza Kremlja. Zvjer je jasno vidljiva u očima i ponašanju kremaljskog rukovodstva. I to je napokon spazio cijeli svijet.”, piše Levčenko.

U nastavku podsjeća da su na početku rata Kijevu davali 2-3 dana do kapitulacije,  ali da se poslije situacija počela kardinalno mijenjati.  “Sljedeći mjesec, od kraja veljače do kraja ožujka, Zapad je vagao da li uopće treba snažno potpomoći Ukrajini. I napokon, od početka travnja situacija polako prelazi u razumijevanje da je neophodno dati potpunu podršku Kijevu u teškim borbama s ruskim agresorom. Ali još dva mjeseca u strukture NATO i EU duboko ukorijenjen ruski lobi uspijevao je blokirati niz važnih odluka o slanju oružja i pomoći Ukrajini. Tako su prva tri, tri i pol mjeseca bili iznimno teški za ukrajinsku vojsku.”

“Poslije prvih tjedana žestokih borbi ukrajinskoj vojsci počelo je pomalo nestajati zaliha granata, mina, streljiva, bila je ogromna potreba dobiti novo teško naoružanje. Sve je to ukrajinska vojska dobivala od prvih dana rata, ali nažalost, u vrlo ograničenim količinama. To ja ruskoj vojsci dalo mogućnost vojsci da ne samo iskoristi trenutak za  iznenadni masovni vojni napad, već i kasnije napreduje na istoku Ukrajine. Tada je ruska prevaga u teškom  naoružanju bila veća pet puta, a količina ispaljenih granata 10 do14 puta.”, navodi Levčenko.

“Angela Merkel sada je priznala da je na kraju svog  mandata izgubila utjecaj na Vladimira Putina i da ju ruski vojni napad na Ukrajinu apsolutno nije iznenadio. To znači da je službeni Berlin zadnjih 20-25 godina vodio apsolutno pogrešnu politiku u odnosu na Moskvu. To je započeo još Gerhard Schröder  koji je poslije završetka mandata  njemačkog kancelara počeo raditi za  Kremlj u „Gazpromu“ i „Rosnjefti“ dobivajući višemilijunske iznose za svoje veze i kontakte. Schröder je postao najveći lobist ruskih interesa u Njemačkoj. Njega je predsjednik Komiteta za vanjsku politiku američkog Kongresa Tom Lantos nazvao političkom prostitutkom. Ali ‘seks radnici’ u njegovom okrugu su počeli protestirati. Za njih je bila ponižavajuća usporedba njihovog posla sa djelatnošću bivšeg njemačkog kancelara u interesu Kremlja. Tako je Tom Lantos morao službeno povući tu usporedbu. Možete zamisliti razinu amoralnosti Schrödera da su čak i pružatelji seks usluga smatrali apsolutno neprihvatljivim da ih se uspoređuje s njim.”, kaže Levčenko.

“Angela Merkel je od 2005. do 2021. godine imala sve ovlasti stopirati porast ruskog utjecaja u Berlinu, ali to nije nikad napravila. Pritom, svi su znali da je Vladimir Putin bio špijun  u Istočnoj Njemačkoj od 1986. do 1990. godine, kad je Merkelica tek počela svoju političku karijeru, baš u Istočnoj Njemačkoj gdje je odrasla i živjela još u doba socijalizma. Ne trebamo zaboraviti da u povijesti sve slučajnosti imaju svoju logiku.”, navodi Levčenko.

U nastavku Levčenko kaže da je poslije niza poraza na ukrajinskim ratištima 10. listopada Moskva prešla na masovne raketne napade na ukrajinske civilne objekte, uglavnom energetskog sustava. “23. studenog bio je još jedan teroristički napad s više od 70 krstarećih i balističkih raketa. Samo su Kijev i regija bili pogođeni 31 projektilom. 21 projektil ukrajinska protuzračna i proturaketna obrana uspjeli je srušiti. Ali u Kijevu i mnogim drugim mjestima ruski neandertalci nanijeli su ogromnu štetu. Nekoliko dana glavni grad ostao je sa minimalnom količinom električke energije i vode. Kremaljski gmazovi izjavili su da ruske rakete moraju prisiliti Ukrajince da krenu prema sklapanju mira. S tim da Kremlj smatra potrebnim anektirati privremeno okupirani ukrajinski teritorij. U stvari, Moskva traži legalizaciju krađe ukrajinskih prostora, da bi kasnije opet krenuli u ratni pohod i potpuno uništili ukrajinsku državnost. Kijev nema izbora i mora se boriti do kraja za svoju zemlju, svoj narod i samu mogućnost postojanja i takav ruski prijedlog nikad neće prihvatiti. I to je stav ne samo političkog rukovodstva nego i čitavog ukrajinskog naroda.”, poručuje Levčenko.

“Antropološki najmanji u cijelom svijetu, političar Dmitrij Medvedev (kad on je bio predsjednik Ruske Federacije  za njega su posebno radili predsjedničku fotelju dječjeg razmjera da ne bi uzgledao smješno u očima svojih građana) izjavio je da Rusija još ima dosta raketa za paljbu najavljujući da Ukrajinu još očekuje niz ruskih raketnih napada. Ovaj politički Liliputanac svojima izjavama je već zaradio nekoliko kazni doživotnog zatvora jer Međunarodni sud za zločine rata ne koristi smrtnu kaznu. Međutim, on govori ono što je dosta popularno u neandertalskom poluljudskom ruskom društvu. To što su Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev učinili s ruskim narodom naučivši ga misliti isključivo u kategorijama šovinizma, osvete, prijetnje i agresije će, nažalost, ostaviti traga na sljedeća desetljeća ruske povijesti. Ruski fašizam – rusizam ušao je u srž cijelog ruskog društvenog života. Putin i Medvedev postali su novim Hitlerom i Mussolinijem. Ali, prvi je završio samoubojstvom postiđen zbog  poraza u velikom ratu, a drugog su demokratske snage objesile za noge, da bi bilo svima jasno kakav kraj čeka  vođe fašista. Povijest ima svojstvo ponavljati se.”, zaključuje analizu Levčenko.