Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr komentirao situaciju u Ukrajini, prisjetio se okolnosti pod kojima je Vladimir Putin došao na vlast, a komentirao je i izjavu njemačke ministrice kulture o ‘odricanju’ Čehova i Čajkovskog.

“Međunarodna zajednica bila je zgrožena kad je Rusija u jednom danu ispalila 50 raketa po, uglavnom, civilnim objektima u Ukrajini. Tijekom rata ruska je vojska uništila ogromnu količinu stambenih zgrada, tri tisuće škola, gimnazija, dječjih vrtića, visokih škola i sveučilišta, 800 bolnica i medicinskih zgrada. To može uraditi samo Vandalska vojska. I evo, kao da ne pate samo Ukrajinci, jedna raketa pala je u ruskom gradu Bjelgorodu, koju je srušila proturaketna obrana grada. Odmah na pamet padaju slučajevi dizanja u zrak stambenih kuća u rujnu 1999. godine u Moskvi, Volgodonsku i Bujnaksku”, piše Levčenko.

Navodi da je u to vrijeme današnji ruski predsjednik Vladimir Putin tek bio proglašen nasljednikom Borisa Jeljcina te zauzeo mjesto predsjednika Vlade. Tamo je, dodaje, došao s pozicije predsjednika FSB-a, ruskog KGB-a. “Prethodnu dužnost Putina preuzeo je njegov stari prijatelj Nikolaj Patrušev iz vremena službovanja u lenjingradskom KGB-u i poslije u gradskoj upravi u doba banditskog Peterburga. Ali, u to vrijeme Putin je bio relativno nepoznat među ruskim građanima, pa je trebalo prikazati njegovu odlučnost u borbi s neprijateljima Rusije. I iz vedra neba – tri teroristička napada na civilno stanovništvo. Mladi premijer pokazao je ozbiljnost u potrazi za izvršiteljima, naravno uz pomoć FSB-a, pronađeni su i kažnjeni teroristi. To je bio razlog za početak Drugog čečenskog rata, koji je ruska vojska brzo dobila. Putin je pokazao odlučnost u djelovanju i rukovodstvu vojne operacije. Na inspekciju događaja na sjevernom Kavkazu on je došao kao pilot borbenog lovca i ruski građanin bio je gotovo šokiran takvim uvjerljivim potezima. I došlo je do odlučne pobjede na predsjedničkim izborima. Rusija je opet dobila čvrstu ruku na vlasti. Sve bi bilo dobro, no poslije prebjega niza agenta iz ruskih sigurnosnih struktura na stranu NATO-a oni potvrđuju sumnje mnogih međunarodnih analitičara da je dizanje u zrak stambenih zgrada, u kojima je poginulo preko 300 ruskih civila, djelo FSB-a, koji je krvavo pročišćavao Putinu ulazak na vladin Olimp. Kako sada vidimo, temeljno i dugotrajno. Tadašnji predsjednik Ruske Dume G. Seljeznjov u jednom je govoru čak spomenuo teroristički napad u Volgodonsku, nekoliko dana nakon što je bio izvršen u rujnu 1999. godine. Nikolaj Patrušev, koji sada obnaša dužnost tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ruske Federacije, smatra se jednim od mogućih političkih nasljednika Vladimira Putina”, piše Levčenko.

Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj ističe da Europa napokon obraća pažnju na djelovanje ruske propagande usred društva europskih nacija. “Tužno je konstatirati da građani Ruske Federacije, koji su na stalnom boravku u europskim zemljama, većinom prihvaćaju pripovijesti moskovske propagande i otvoreno, a sada više skriveno, podržavaju agresivnu politiku Kremlja. Neki zapadni intelektualci željni su razdijeliti djelovanje Kremlja i rusku kulturu, odnos prema kojoj javno pada sa svakim sljedećim zlodjelom ruske vojske u Ukrajini. Tako je njemačka ministrica kulture izjavila  da Putin Europljanima ne može oduzeti Čajkovskog i Čehova. To je fundamentalno neshvaćanje situacije. Ako Putin uspije u Ukrajini i krene dalje u Europu on će vam oduzeti ne Čajkovskog i Čehova, već vaše živote. A ovoj okupatorskoj vojsci će pomagati većina pripitomljenih ruskih građana na europskom tlu. A negdje u njemačkom Bradenburgu ruska će okupatorska vojska nakon svog dolaska organizirati referendum o pripajanju zemlje Ruskoj Federaciji, baš kao što su napravili u ukrajinskom Krimu u ožujku 2014. godine, a sada to planiraju napraviti i u u Hersonu i Donbasu. I na ovaj će referendum doći ruski građani koji privremeno tamo žive, kako je bilo na Krimu. Na referendumu o odcjepljenju od Ukrajine koji je bio organiziran za 12 dana pod cijevima ruskih pušaka glasovali su ruski građani, koji su bili dovezeni iz Rusije kako bi, kao navodno domaći stanovnici Krima, protestirali protiv Kijeva. Poslije su dolazili na birališta s ruskim putovnicama i glasali za odcjepljenje Krima od Ukrajine! Tako takva predstava može biti organizirana čak i u Bradenburgu, kao starom teritoriju Prusije. Moskovski propagandisti će reći da je to povijesni ruski teritorij samo uz dodatno slovo P ispred riječi Rusija. I dugo ćete dokazivati da Prusija nije Rusija, da je to kao dan i noć, a Moskva će vam odgovoriti da oni dopunjavaju jedan drugog. Tako da ne savjetujem njemačkoj ministrici kulture da se previše zauzima za Čajkovskog i Čehova”, nastavlja.

Levčenko ističe da je siguran da će doći vrijeme kad više nitko neće sumnjati u to je li potrebno promovirati Čehova i Čajkovskog. “Čak ih se Ukrajinci neće nikad odreći. Ipak, Čehov je živio u Taganrogu, koji je do 1926. godine bio u sastavu Ukrajine i u kući njegove obitelji uvijek se govorio ukrajinski jezik. Čajkovski je po očevoj liniji imao pradjeda, Zaporoškog ukrajinskog kozaka. Ali, u ovo vrijeme trebamo završiti stvar sa opasnim moskovskim režimom. Za sadašnji Kremlj ruska je kultura tek oružje za promoviranje agresivnog rusizma kao i ruskog fašizma i ruskog svijeta!”, zaključio je Levčenko.