Levčenko: “Ukrajina dobro vidi da Kremlj provocira nestašicu hrane za zemlje u razvoju da bi izazvao humanitarnu krizu u Europi”

Oleksandr Levčenko, bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, u utorak je za nacional.hr komentirao stanje u toj zemlji. Osvrnuo se posebno na teško stanje u poljoprivredi te krizu hrane.

“Kremlj je odlučio preko rata u Ukrajini isprovocirati krizu hrane za zemlje u razvoju. Puno država Azije i Afrike kupovali su hranu iz Ukrajine. Kijev je jedan od najvećih svjetskih izvoznika žitarica i poljoprivrednih proizvoda. Ruska ratna mornarica sada je blokirala ukrajinske teritorijalne vode u Azovskom i Crnom moru, što onemogućava realizaciju izvoza hrane na tržišta zemalja, u kojima je nestašica hrane već kronični problem. Moskva računa da će stanovništvo slabo razvijenih zemalja Azije i Afrike, zbog oštrog deficita namirnica i poskupljenja cijena hrane, krenuti po blagostanje u Europu, radi spašavanja vlastitih života. U jednom bi trenutku milijuni ljudi mogli  preplaviti cijeli kontinent. Sve europske zemlje bile bi suočene s humanitarnom krizom velikih razmjera”, piše Levčenko.

Dodao je da su ovaj plan, skovan u Moskvi, već ‘pročitale’ zemlje članice Europske unije i NATO-a, koje su podržale bojkot u kupovanju ukrajinskih žitarica ukradenih od strane ruske vojske u Ukrajini. “Čak je i izvan Europe Libanon odbio jeftinu rusku ponudu za kupovinu ukradenog dobra u Ukrajini. Službeni Kijev zamolio je za podršku proboja humanitarnog koridora preko ukrajinskog teritorijalnog mora, koje je sada privremeno zauzela ruska ratna mornarica. Ukrajina ima mogućnost za izvoz 22 milijuna tona žitarica, a općenito 90 milijuna tona hrane koje bi spasile većinu zemalja od opasnosti gladi. Ovaj prijedlog već su podržale zemlje članice NATO-a. Ali, za takvu bitnu humanitarnu akciju potrebna je jaka podrška od strane ratne mornarice zemalja Saveza, prije svega Velike Britanije, Francuske i Turske. Ovaj koridor mogao bi biti duž obala Rumunjske i Bugarske sve do Istanbula, gdje bi daljnja plovidba bila sigurna”, istaknuo je.

Levčenko poručuje da Ukrajina i Ukrajinci dobro znaju što je glad. “Tijekom gladi 1921. i 1922. godine, nastale kao posljedica revolucije, borbe za neovisnost i građanskog rata, u Ukrajini je umrlo više od milijun i pol stanovnika. No, najveća glad u povijesti zemlje čekala ih je 1932. i 1933. godine. Tada se boljševički Kremlj odlučio na odmazdu prema ukrajinskom narodu koji se u većini nije želio prikloniti Crvenoj Armiji, koja je bila krenula srušiti proglašenu obnovljenu Ukrajinsku Narodnu Republiku (1918.-1921.). Moskva je od ukrajinskih seljaka, uz pomoć zloglasne vojske NKVD, oduzela sve zalihe hrane i ukrajinski narod ostavila u groznim uvjetima. Kako nitko ne bi potražio spas izvan administrativnih granica Ukrajine, bila je uključena Crvena Armija koja je blokirala mogućnost bijega Ukrajinaca iz izgladnjelih područja. U ovim neljudskim okolnostima, koje je nametnula Moskva, od gladi je umrlo 7 milijuna Ukrajinaca na teritoriju pod kontrolom komunista. Osim u Zapadnoj Ukrajini, koja u to doba bila u sastavu Poljske. Tamo gladi uopće nije bilo. Takve katastrofe sa hranom nije bilo ni u susjednoj sovjetskoj Bjelorusiji, kao ni u graničnim regijama ruske Sovjetske Socijalističke Federativne Republike. Glad je bila nametnuta staljinskim režimom osmišljeno i barbarski. Na najplodnijoj zemlji na svijetu, na crnici – ljudi su umirali u teškim mukama.  Izbezumljene od gladi, majke su jele svoju djecu. Neki spas imale su regije sa šumama. Tamo, kao u prvobitnom stanju, ljudi su tražili hranu, spašavali se u rijekama i jezerima gdje su mogli uloviti nešto ribe”, nastavlja Levčenko.

Ističe da od tada Moskva uvijek govori da su zbog gladi stradavale i druge regije, osim Ukrajine. “I to je točno”, poručuje Levčenko, ali navodi da se radi o regijama u kojima su Ukrajinci bili većinsko stanovništvo, ili bili u velikom postotku populacije. “Prije svega, to su bile regije Kubanj i Stavropolj, također poljoprivredno vrlo bogate, koje su imale 70% ukrajinskog stanovništva u Kubanji i 35% u Stavropoljskoj regiji. Tamo je umrlo 2,5 milijuna stanovnika. Nakon ove gladi Staljin je uspio uništiti sve ukrajinsko na Kubanji – škole, kazališta, knjižnice. Ipak, treba znati da su Kubanjski kozaci, uglavnom Zaporoški kozaci, preseljeni iz Ukrajine. Čak se 1918. godine pripremao ugovor o ulasku Kubanja u obnovljenu Ukrajinsku državu, ali borba protiv lokalnih ukrajinskih domoljuba, sljedbenika boljševika sa jedne strane te pristaša Bijele garde, koja je htjela restauraciju monarhije Romanovih s druge, upropastila je ovaj plan”, piše.

Levčenko podsjeća i da se treća glad u Ukrajini dogodila 1946. godine, odmah nakon Drugog svjetskog rata. Ta je glad, kaže, odnijela više milijuna ukrajinskih života. “Kako je tijekom rata ubijeno deset milijuna Ukrajinaca, isto toliko umrlo ih je od gladi u tri Gladomora, koji je namjestio Staljin i njegovi boljševici. Zato Ukrajinci vrlo dobro poznaju užasne posljedice gladi, kao i neljudsku politiku Kremlja, koji je spreman izgladnjeti milijune ljudi kako bi postigao svoje političke ciljeve. Tako je Ukrajina spremna pomoći čovječanstvu izbjeći glad, ali međunarodna zajednica i NATO moraju hitno i čvrsto intervenirati da bi spriječili zao naum Moskve”, zaključio je.

Komentiraj