Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao govor ruskog predsjednika Vladimira Putina na obilježavanju 80. godišnjice bitke za Staljingrad. Putin je usporedio današnju situaciju s onom od prije 80 godina, a Levčenko podsjeća na povijest i kako je uopće došlo do bitke za Staljingrad, te uspoređuje s današnjom situacijom.

“Povodom 80. godišnjice bitke za Staljingrad ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da će se ‘ruska vojska opet, kao i 80 godina ranije, boriti s njemačkim tenkovima koji su došli na rusko tlo s oznakama križeva’. Šef Kremlja opet je ‘zaboravio’ reći da je samo ruska vojska sada došla na tuđe tlo da bih okupirala ukrajinski teritorij u neisprovociranom agresivnom ratu. Putin šuti da je Drugi svjetski rat pokrenula ne samo nacistička Njemačka, koja je 1. rujna 1939. godine napala Varšavu nego i Sovjetski Savez koji se 17. rujna iste godine pridružio napadu na Poljsku, ali iz istočnog pravca. Kad su se njemačka i sovjetska vojska srele oko grada Bresta, dio kojeg gdje je bila povijesna utvrda koju je još držala poljska vojska, one su napravile zajedničku vojnu paradu pobjednika, a sovjetski vojnici priključili su se nacistima u napadu na poljske položaje.Kad je postalo jasno da Poljake neće biti lako istisnuti iz te tvrđave, onda je Moskva predložila pregovore. Sovjetsko vojno rukovodstvo granatiralo je mirni prolaz poljskih vojnika preko svojih položaja. I kako se uvijek dešavalo tijekom mnogih stoljeća, Moskva je lagala i sve Poljake pobila kad su izašli iz utvrde bez oružja, a tko je ostao živ – sve je bacila u koncentracijske logore. Ovi logore izum su kremaljskog režima koji su kasnije počeli koristiti nacisti. Staljin je tamo tridesetih godina prošlog stoljeća bacio dvadeset milijuna sovjetskih građana, koji su po navodnom mnijenju krvavog NKVD-a bili opasnost za komunistički poredak. Sada je Putin svom političkom kumiru Staljinu, koji je ubio 20 milijuna vlastitih građana u Gladomoru i političkim represijama, otkrio novi spomenik u Volgogradu. Kako se kaže – od jednog krvoloka drugome”, piše Levčenko.

Podsjetio je da je nakon napada na Poljsku Sovjetski savez okupirao Litvu, Latviju i Estoniju. “Nakon toga krenuo je na Finsku. Mala Finska duže je vrijeme pružala otpor ogromnoj sovjetskoj vojsci. Ali, Staljin i maršal Žukov poslali su nevjerojatnu količinu sovjetskih vojnika, koji su bili dvadeset puta brojniji od finskih branitelja. Ne gledajući na ogromne gubitke u ljudstvu, sovjetska je vojska probila liniju fronte i Helsinki je morao prihvatiti mir koji je ponudila Moskva. Finska je bila primorana SSSR-u dati trećinu svog teritorija (Karelija), a zbog neisprovocirane invazije i ove teritorijalne pljačke Sovjetski je savez izbačen iz međunarodne organizacije Lige Naroda, koja bila stvorena nakon Prvog svjetskog rata da kasnije ne bi počeo novi veliki rat. Ali, nacisti iz Berlina i staljinisti iz Moskve pokrenuli su Drugi svjetski rat da bi ublažili svoje teritorijalne apetite oko dobivanja tuđih prostora. Samo, Staljin nikako nije očekivao da će njegov vojni pakt s Berlinom Hitler cinično prekršiti. Umjesto napada na Veliku Britaniju, sve snage njemačkog Wermachta bile su usmjerene na uništenje Sovjetskog Saveza. Hitler je mislio da će mu Staljinovo ubojstvo takvog broja vlastitih građana donijeti značajnu podršku kod građana SSSR-a. Ali, staljinistička propaganda održala je prednost nad nacističkom. Većina sovjetskih građana stala je obranu od agresora. Staljin je bio primoran voditi obrambeni rat. Sovjetska vojska, slabo pripremljena za borbe s moćnim protivnikom, uspjela je zaustaviti naciste tek na rijeci Volgi, duboko unutar SSSR-a, kod Staljingrada. Bez aktivnog sudjelovanja Ukrajinaca, koji su podnijeli 50% gubitaka cijelog sovjetskog stanovništva, to je bilo nemoguće”, dodaje.

Bivši veleposlanik napominje da je situacija sada gotovo ista. “Moskva je opet pokrenula ogromni rat radi osvajanja tuđih prostora. Prva u kremaljskom spisu bila je Ukrajina. Ako Kijev padne, Moskva planira ići po starom scenariju. Napad na Poljsku, Litvu, Latviju, Estoniju i Finsku. Napokon su ovaj opasni scenarij pročitali u Bruxellesu, Londonu, Parizu, Berlinu i Washingtonu. Ujedinjeni zapad shvatio je da je bez potpune podrške Ukrajine u opasnosti pola Europe i Središnja Azija. Tu su, naravno, još moskovske mete – Moldavija, Gruzija, Azerbajdžan i Armenija na europskom tlu. A nisu sigurni ni Slovačka i Češka, pritom da Mađarska Viktora Orbana želi proći kao saveznica Moskve. Putin je tako potpuno u krivu kad uspoređuje događaje od prije 80 godina i sada, ne shvaća da je on sada ustvari u ulozi agresora, a da Ukrajinci brane svoju zemlju i slobodu iz svih snaga. On ovaj put djeluje kao Hitler prije 80 godina. Bez najave je napao Ukrajinu i, kao nacisti 22. lipnja 1941. godine, u četiri sata ujutro 24. veljače 2022. godine bombardirao je Kijev. Neofašist Putin svjesno obmanjuje ruski narod da je netko napao Rusiju kad je on agresor i ubojica ukrajinskog civilnog stanovništva. Ukrajinski Bahmut postao je novi Staljingrad. Tamo se vode odlučujuće krvave bitke. Ako su u Drugom svjetskom ratu Ukrajinci većinom bili uz Moskvu i svojim najvećim žrtvama od svih naroda spriječili pobjedu nacista, sada Kijev drži frontu civilizacijskog karaktera da moskovski neandertalci koji su si izabrali simbol Z-la ne bi napali europske nacije, koje imaju križ kao svoje ljudsko kršćansko obilježje. Tako će ukrajinski tenkovi s križevima proganjati ruske neandertalce sa svog teritorija da moskovsko Z-lo ne bi pobijedilo u Europi. Dobro, i ljudskost će potisnuti ruski cinizam i agresiju. Europu će spasiti ukrajinski vojnik koji će imati njemačke tenkove „Leopard“ i protuavionski sistemi „Gepard“, francuske i talijanske sustave proturaketne obrane SAMP-T, francuska i finska blindirana borbena vozila, engleske helikoptere Hawks, američke rakete HIMARS i ratne zrakoplove F-16. Demokratski svijet mora se vojno ujediniti i zaustaviti rusku invaziju na Europu i Središnju Aziju. Ukrajinski Donbas postaje mjestom gdje ruska mašinerija za ubojstva mora biti uništena. Ukrajinski Bahmut postaje točkom obrane civilizacijskih vrijednosti planetarnog karaktera od prljavih ruskih čizama neofašista. Smrt ruskom fašizmu! Sloboda demokratskoj Europi!”, zaključio je Levčenko.