Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr analizirao rusizam, rusku ideologiju. Govori o ideolozima Aleksandru Duginu i poznatom filmskom redatelju Nikiti Mihalkovu.
“Ukrajina se bori ne samo sa ruskom okupatorskom vojskom nego i s neljudskom ideologijom ruskog fašizma – rusizmom. Bez gospodstva ove ideologije u državnim i društvenim odnosima Ruske Federacije, koja zaziva stvaranje velike Rusije sa njezinom mesijanskom ulogom u građenju novog međunarodnog poretka, nemoguće je zamisliti otvoreni kolonijalni rat protiv susjednog naroda, kojeg je moskovska propaganda tijekom stoljeća zvala povijesno najbližim Rusima. U jednom trenutku Kremlj je to sve okrenuo u mržnju prema Ukrajincima na biološkom i mentalnom saznanju svojih građana”, piše Levčenko.
Ističe da svi Europljani nisu na vrijeme primijetili kako rusizam ulazi u svaku stanicu ruskog društvenog tkiva, što je postao problem kontinentalnog i svjetskog karaktera, kako je fašizam postao dominantan u zemlji s ogromnim nuklearnim potencijalom. “Svi smo mi smatrali da rusko društvo zaslužuje uvažavanje i razumijevanje od drugih nacija, a ono je europskim narodima pljunulo u lice i pripremilo bahati stav, čak i mržnju neviđenih razmjera. Prema takvom stanju svjetonazora svojih građana Rusija je išla godinama, uništavajući i ‘peglajući’ svakog tko posumnja u ispravnost ideologije ruskog svijeta, a kamoli rusizma. Isto mišljenje u Rusiji dovedeno je do apsurda, što karakterizira da je zemlja izašla iz perioda autokratizma Putina, brzo prošetavši periodom totalitarizma i odmah ušavši u fazu žestoke diktature. Današnja situacija u Ruskoj Federaciji usporediva je sa Zloglasnim godinama SSSR-a u doba Staljina. Doba u kojem su svakog mogli baciti u zatvor samo na osnovi pismenog ili usmenog obraćanja nekog od budnih građana”, nastavlja.
Levčenko navodi da je tijekom vojnog napada na Ukrajinu mobilizacija društvene svijesti ruskih građana već bila pripremljena za bombardiranja ukrajinskih gradova i uništenja civilnog stanovništva. “Apsolutna većina Rusa to je priželjkivala. Čak u doba Hitlerovog nacizma nije zabilježen nijedan slučaj da supruga piše svojem mužu da on tijekom vojne ofenzive siluje žene zemlje koja je postala objekt ekspanzije Wermachta. Takva razina niskosti ljudskog ponašanja fiksirana je prvi put u suvremenoj povijesti i traži hitnu čvrstu reakciju europske civilizacije na ove izazove neandertalske Moskve. Ako svi ruski diplomati veleposlanstva u Britaniji potpisuju kolektivno pismo da bi branitelji Azovstala trebali biti obješeni, jer je strijeljanje premala kazna za njihove navodno počinjene zločine, možete zamisliti atmosferu koja vlada u ruskim diplomatskim predstavništvima u Zagrebu, Sarajevu ili Berlinu. Prema njima moramo formirati odnos kao prema predstavnicima zemlje, u kojoj se ukorijenio realni fašizam i ovaj odnos moramo prelomiti također na svakog državljanina Ruske Federacije, koji privremeno živi ili radi u europskim zemljama, ako nije osudio ratne zločine ruske invazije. I tu je zabrana ulaska instrument pritiska na svjetonazor rusizma”, piše bivši veleposlanik.
“Ideolozi suvremenog ruskog fašizma odavno su poznati – to je Aleksandar Dugin, koji je svojim idejama kontaminirao rusko društvo i zarazio politički vrh, uključujući samog Putina. Dugin praktički mrzi europsku civilizaciji i bori se da Rusija ide putem Euroazije. Ti možeš izabrati bilo koji put svog razvoja, ali Dugin i ruski propagandisti na moskovskoj televiziji šire mržnju prema svima onima koji ne prihvaćaju ruski svijet. Tako je Kremlj izmislio primitivnu formulaciju – ako nisi uz Moskvu onda si nacist, a naciste je moguće i poželjno ubiti, opljačkati ili makar vojno poniziti. S takvom neandertalsko-fašističkom ideologijom Kremlj je krenuo u osvajačke ratove, gdje je Ukrajina bila prva stanica na putu invazije najmanje 14 neovisnih država, bivših sovjetskih republika. To je kremaljski plan stvaranja novog Sovjetskog Saveza oko Moskve. Uz Dugina, koji je pripremio filozofski teren rusizma, od djelatnika ruske kulture najviše je bio angažiran poznati filmski redatelj Nikita Mihalkov, koji je čak dobio Oskara 1995. godine za najbolji strani film ‘Umorno sunce’. On je sin Sergeja Mihalkova, poznatog u vrijeme SSSR-a, autora himne Sovjetskog Saveza. Tati je još u mladim godinama bio sklon sam Staljin, kojem se sviđao talent mladog pisca, koji je imao plemićko porijeklo, ali se svrstao uz boljševike od mladih godina, kad je vidio da su oni pregazili sve svoje političke oponente. Sergej Mihalkov dvadeset je godina, do 1990. godine, bio predsjednik Saveza pisaca SSSR-a i za svoju dugu karijeru služenja stranci boljševika, koja je kasnije dobila naziv Komunistička partija Sovjetskog Saveza, puno se borio s piscima koji su željeli donijeti sovjetskim ljudima istinu, koliko god ona gorka bila. Njegovim je maltretiranjem nastradalo puno svjetski poznatih osoba – Ana Ahmatova, Boris Pasternak, Aleksandar Solženjicin, Vladimir Vojnović, Dmitrij Bykov. Kad je 1991. godine SSSR propao, Sergej Mihalkov odmah je spomenuo svoje plemićko porijeklo i počeo rad u restauriranju plemićkih tradicija”, piše Levčenko.
Ističe da ‘talentirani sin’ nije daleko odmakao od svog ‘podlog oca’. “Prvo, i on je propagirao sovjetski način života da bi poslije postao monarhist. Godine 1965. igrao je ulogu sovjetskog tenkista koji je svojim tenkom razvalio pravoslavnu crkvu. Da bi dobro razumjeli cinizam sovjetske epohe kako bi izgledalo što realnije, tijekom snimanja filma u kojem je Nikita Mihalkov igrao lik principijelnog tenkista, taj je tenk jednostavno razvalio crkvu u jednom gradiću u Bjelorusiji. Ona do danas stoji srušena. Sam Mihalkov postao je vrlo bogat čovjek, pa se bjeloruski pravoslavni mitropolit obratio poznatom ruskom redatelju za financijsku pomoć u restauracije ovog hrama Božjeg, ali nikad nije dobio odgovor. Sam N. Mihalkov je miljenik Putina, koji obožava Staljina, i silno se trudi širiti rusizam u društvenim odnosima. Posebno sije mržnju prema ukrajinskom narodu. On je izašao u rusku javnost s tvrdnjom da je ukrajinski jezik antiruski u svojoj suštini i zato mora biti zabranjen gdje god je to moguće. Tako nešto nitko nije progovorio čak ni u okruženju Hitlera i Goebbelsa. Za takve apele poticanja ljudske mržnje Nikita Mihalkov treba biti bojkotiran u svjetskoj filmografskoj javnosti. Sva europska i američka odličja moraju biti oduzeta od takve homofobne osobe, koja mora biti na stupu srama među europskim i svjetskim kulturnim umjetnicima i međunarodnoj javnosti”, zaključio je Levčenko.
Komentari