Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandar Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr , u osvrtu na stanje u Ukrajini, podsjetio na ruski osvetnički napad fosfornim bombama na Azovstal nakon što je Kaluš orkestar na pozornici Eurovizije pozvao na podršku Ukrajini, a posebno se osvrnuo na odbijanje Kremlja da se ranjeni ukrajinski borci izvuku iz Azovstala ili razmjene za ruske zarobljenike. Levčenko je komentirao i moguću ulogu Kine u rješavanju tog humanitarnog problema, te prijetnje Kremlja Finskoj i Švedskoj.

“Kad je ukrajinski Kaluš orkestar pobijedio na Eurosongu članovi benda uz riječi zahvale publici zamolili su za podršku Ukrajini i da se ne zaboravi na Mariupolj i Azovstal. Opkoljeni Ukrajinci zadnjim snagama drže obranu Azovstala, ali poslije obraćanja Kaluš orkestra kojim su pozvali na podršku ukrajinskim borcima, ruska neandertalska vojska odmah je zasipala Azovstal zabranjenima fosfornim bombama”, podsjeća Levčenko.

“Naši borci imaju u kontroliranom dijelu Mariupolja na području Azovstala 800 ranjenih boraca od kojih 40 teško ranjenih. Već duže vrijeme Kijev vodi pregovore o zelenom koridoru za teško ranjene i razmjenu branitelja Azovstala sa zarobljenim ruskim vojnicima,  ali Kremlj je sve odbio. Njega ne interesiraju vlastiti građani u zarobljeništvu zbog toga što za oficijelnu Moskvu cijena života ruskog vojnika ne košta ništa. Tisuće trupla ruskih vojnika danima čekaju u specijalno opremljenim vagonima da ih preuzme ruska strana, ali to Moskvu ne brine. Za svakog ubijenog vojnika Kremlj mora dati obiteljima poginulih odštetu od 5 milijuna rubalja, a ako nema posmrtnih ostataka, onda nema isplate novca i nema porasta broja poginulih u statistici, koja je već stigla do brojke od  27 tisuća.  Pritom, službena Moskva službeno prikazuje brojke svojih poginulih vojnika deset puta manje”, navodi Levčenko.

Podsjeća i da su se žene ukrajinskih boraca iz Azovstala obratile Vatikanu da Papa pripomogne u tom humanitarnom pitanju, ali uzalud, Kremlj to nije prihvatio te da su pokušali nešto uraditi službeni Pariz, Atena, ali opet bez uspjeha.

“Sada puno pregovara i turski predsjednik Erdogan da bi Rusi pustili makar ranjenike. Turska bi ih mogla prebaciti na sigurno preko mora. Opet Moskva ne želi pregovarati. Obitelji ranjenika još su se obratile kineskom predsjedniku. On bi  mogao nagovoriti Putina na izvršenje humanitarne akcije. Samo nije jasno da li Kina želi barem nečim pomoći Ukrajincima. Peking izbjegava izvršiti svoje obveze prema točkama Budimpeštanskog memoranduma, gdje je stavio svoj potpis na garanciju teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kad je Kijev besplatno vratio Rusiji treći u svijetu nuklearni potencijal u obliku strateškog nuklearnog naoružanja, a također taktičkih nuklearnih bombi. Kina se pravi da nikome ništa nije dužna, a prema međunarodnom pravu morala bi osuditi rusku agresiju na Ukrajinu. Nadamo se da bi pomoć ranjenicima u Azovstalu mogla biti realni humanitarni  doprinos Kine u ratu u Ukrajini.”

U nastavku Levčenko kaže: “Ruska ratna avantura skupo je koštala Moskvu na međunarodnoj sceni. Moskovska agresija postavila je pred  Helsinki i Stockholm pitanje kako osigurati sigurnost svojih granica u susjedstvu nepredvidljivog Kremlja. Finska i  Švedska su rekli odlučno “da“ učlanjenju u NATO. Prijetnje Moskve o mogućim posljedicama ne pomažu. Bahatost i drskost ruske vanjske politike samo su potaknuli ove dvije zemlje sjeverne Europe da što prije stanu pod obrambeni kišobran NATO-a. U ovakva teška vremena to je prava odluka. Kremlj je postao ljutit, ali može se ljutiti samo na sebe. Zamjenik ministra inozemnih poslova Ruske Federacije Rjabkov i glasnogovornica ministarstva Zaharova govore o opasnim posljedicama takve odluke. Netko od zastupnika u Državnoj Dumi čak je spomenuo da Rusija može potpuno uništiti Finsku za deset sekundi, ali opet ne pomaže. Moskva je jednostavno zaboravila da je svaka prijetnja korištenjem nuklearnog oružja kazneno djelo. Ima već dosta moskovskih propagandista i kremaljskih dužnosnika koji će samo zbog ovih prijetnji  završiti na međunarodnom sudu. Prvi koji će tamo biti je bivši predsjednik Ruske Federacije, a sadašnji zamjenik Putina u Savjetu nacionalne sigurnosti i obrane Medvjedjev. Njegove prijetnje nizu zemalja fiksiraju se, kao i opasne pravne nebuloze, na to da sada nikog ne interesira princip nedodirljivosti granica. Navodno da je najbitnije što će odlučiti lokalno stanovništvo. Medvjedjev je prije svega mislio na Krim gdje je prvo ušla okupatorska vojska, organizirala za deset dana referendum o odcjepljenju i već sljedeći dan ruski parlament prihvatio je ulazak ukrajinskog poluotoka u sastav Rusije, uz brojke pseudo glasovanja, koje je režirala ruska vojska.”

“Kad je Medvjedjev studirao na Pravnom fakultetu Peterburškog  sveučilišta i kad je tamo doktorirao,  tada takvo što nisu učili studente niti su nešto tako glupo dokazivali u znanstvenim radnjama. To je ‘know how’ ruskog fašizma, koji za sebe stvara nove osnove pravnih rješenja kako bi opravdali okupaciju tuđih teritorija. Međunarodna javnost mora kvalificirati takve izjave Medvjedjeva kao vrlo opasne za međunarodni poredak, a Znanstveno vijeće Peterburškog sveučilišta trebalo bi oduzeti doktorat neznalici osnovnih pravnih principa postojanja granica i teritorijalne cjelovitosti zemalja članova UN, OESS i drugih međuvladinih institucija. “, zaključuje Levčenko.