Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr je i danas analizirao stanje u Ukrajini.

Njegovu analizu prenosimo u cijelosti: 

Ruski ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov izjavio je da “geopolitički ciljevi specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini više nisu ograničeni na Donbas, već uključuju i niz drugih teritorija. To su Hersonska i Zaporoška oblast i niz drugih teritorija te se ovaj proces nastavlja dosljedno i uporno”. Jedan od razloga za to je navodno isporuka Kijevu američkih višecijevnih raketnih bacača HIMARS.

Lavrov je iznio planove koji su postojali u Kremlju od samog početka vojnog napada na Ukrajinu 24. veljače, a koji u stvari postoje još od veljače 2014. godine kada je ruska vojska započela nezakonitu okupaciju ukrajinskog Krimskog poluotoka. Tek sada je kineski ministar vanjskih poslova Wang Ji  predložio da bi trebalo izvući lekciju iz događaja u Ukrajini, kada je Moskva otvoreno izjavila da želi prigrabiti najmanje pola Ukrajine. Hoće li Peking reagirati? Službeno, poruka iz Pekinga glasi kako ne žele sjediti skršenih ruku. Znači li to da će i dalje promatrati ruska ubojstva ukrajinskih građana u krvavom neisprovociranom ratu koji Kina uporno zove konflikt.

U stvari, zbog Lavrove iskrenosti i objave s kojim je točno ciljevima Rusija krenula u rat moraju biti međunarodno kažnjeni za grubo kršenje Statuta UN-a, glavnih principa OESS-a i norma međunarodnog prava. Izgleda da HIMARS donosi ruskoj okupatorskoj vojsci velike neugodnosti ako je uspio Moskvu natjerati da otvoreno iznese svoje osvajačke ciljeve. Ministar Lavrov ovom je izjavom svrstao sebe uz glavne ratne zločince Kremlja i čeka ga sud za zločine protiv Ukrajine. On bi to trebao znati, to je učio kao student Moskovskog instituta za međunarodne odnose gdje je studirao međunarodno pravo. U to doba čak ni SSSR nije mogao sebi dozvoliti otvoreno govoriti o opravdanju agresije, njezinom širenju i nezakonitostima pri grabljenju tuđih teritorija. Tada se Moskva, barem službeno, borila  za mir, dok se sadašnji Kremlj bori za rat. To je velika enigma o kojoj je još u svojem povijesnom dijelu “Rat i mir” govorio Lav Tolstoj. Sadašnja Rusija postala je leglo krvoločnih neandertalaca koji su žedni osvete ljudskoj civilizaciji.

Već krajem ove godine Haaški sud za zločine u Ukrajini započet će svoj posao i naravno da se ova službena izjava Lavrova može koristiti kao dokaz krivnje i odgovornosti ruskog ministra vanjskih poslova. Bivši predsjednik Rusije, a sadašnji zamjenik Putina u ruskom Vijeću nacionalne sigurnosti i obrane Dmitrij Medvedev također ne vjeruje da će sam odgovarati za prijetnje nuklearnim oružjem, kao i zbog svojih  pokliča za rat i ubojstva stanovništva u Ukrajini. Ali istog su uvjerenja bili i čelnici Trećeg Reicha kada su ubijali milijune nevinih ljudi i započinjali agresivne osvajačke ratove u Europi. Svi su završili tragično, što je logično. Primjedbe Medvedeva da je nemoguće da Haaški sud za ratne zločine u Ukrajini sudi najvišim političarima iz zemlje koja ima ogromni nuklearni potencijal Haaški će sud uzeti u obzir, ali izgleda da ih neće prihvatiti. Ipak zločinac mora uvijek odgovarati za svoje zločine. Posjedovanje nuklearnog oružja zemalja kao što su SAD, Ruska Federacija, Velika Britanija, Francuska ili Kina nema utjecaja na provođenje istrage i donošenje sudske odluke. To bi Dmitrij Medvedev kao pravnik po struci morao dobro znati.

A što se tiče HIMARS-a, oni stvarno pomažu ukrajinskoj vojsci polako mijenjati situaciju na bojišnicama.  Međutim, još uvijek ih na teritoriju Ukrajine nema dovoljno. Za efikasnu obranu neophodno je oko 50 takvih višecijevnih raketnih bacača, a za djelovanje u napadu odnosno akcijama u oslobađanju privremeno okupiranog ruskom vojskom ukrajinskog teritorija potrebno ih je i do sto. O tome je na jučerašnjoj sjednici u Ramsteinu, gdje se dogovaralo o četvrtom paketu vojne pomoći Kijevu, govorila ukrajinska strana. Apsolutno je razumljiva i pozicija SAD-a koji naglašava da stvar više nije u količini sustava HIMARS koliko u količini raketa koje će imati Ukrajina u rezervi. I to je isto apsolutno točno u pogledu logistike.

S druge strane veleposlanici zemalja EU prihvatili su novi, sedmi paket sankcija protiv Rusije, koja još uvije ne želi reagirati na znakove neophodnosti zaustavljanja agresije. Pod sankcijama su sada rusko zlato i firme koje trguju oružjem, kao i moskovski propagandisti koji promoviraju rat na kremaljskoj televiziji i u moskovskoj javnosti. Nije to nešto odlučujuće što bi zaustavilo rusku invaziju na Ukrajinu, ali sada Kremlj mora platiti još višu cijenu svog agresivnog ponašanja. Treba dobro razumjeti da politika sankcija ne može zaustaviti Moskvu, već samo usporiti realizaciju njezinih strateški ciljeva. A kad ukrajinski vojnik dobije najsuvremenije oružje, samo on može pokopati planove Kremlja. Sve je sada na ukrajinskom vojniku.