Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u četvrtak je za nacional.hr, komentirao situaciju u Ukrajini, posebno se osvrćući na izjavu Pjotra Tolstoja, praunuka slavnog ruskog pisca Lava Tolstoja, koji je rekao, navodi Levčenko, kako će “Rusija pobijediti u Ukrajini, kao što je pobijedila i u Krimskom ratu”.

Komentar Levčenka prenosimo u cijelosti:

“Potpredsjednik Dume RF, moskovski propagandista Pjotr Tolstoj ratoborno je izjavio da će ruska vojska zauzeti cijelu Ukrajinu do granice s Poljskom, pri tome spomenuvši i da će Rusija pobijediti kao u Krimskom ratu, kad je njegov pradjed čuveni pisac Lav Tolstoj zaklao puno Engleza i Francuza. Ali, Pjotr Tolstoj je zaboravio da je Krimski rat Rusija popuno izgubila i morala potpisati poniznu kapitulaciju. I to je dobar scenarij za Ukrajinu, ali idemo redom.

Krimski (Istočni) rat (1853.-1856. g.) izbio je između Rusije s jedne strane i Engleske, Francuske, Otomanskog carstva i kraljevine Sardinije sa druge i bio je uperen na pitanja regije Crnog mora i Balkana. Rusija je okupirala kneževine Moldaviju i Valahiju i time ugrozila interese Turske, i djelomično Britanije i Francuske, a također drugih europskih igrača kao što su Austrija i Prusija.

Europljani u Beču pripremili su zajedničku diplomatsku notu s izjavom o neophodnosti pridržavanja Rusije ‘statusa quo’ što se tiče Valahije i Moldove, ali Peterburg je odbio predloženu deokupaciju ovih kneževina. Stoga je Otomansko carstv,o uz podršku Engleske i Francuske, objavilo rat Rusiji, koji je prvo krenuo na Kavkazu. Tamo je ruska vojska potisnula Turke i potopila veći dio turske flote u Sinopu (turska luka na južnoj obali Crnog mora). Tada su već London i Pariz morali angažirati svoje snage, a pridružila se i Sardinija. Počele su borbe duž delte Dunava, gdje su Rusi bili potisnuti uz pomoć potomaka ukrajinskih Zaporoških kozaka, koje je prije 80 godina pokušala uništiti ruska carica Katerina II.

Zaostala mornarica

Poslije se saveznička vojska iskrcala u Krimu. Cilj joj je bio uništenje ruske flote u Sevastopolju. Glavna luka Crnomorske flote je bila dobro utvrđena, zato su saveznici morali napraviti manevar i zauzeti jednu manju luku sjevernije. To je bila Evpatorija, od koje je savezni desant krenuo maršem prema Sevastopolju, opkolivši ga. U to doba ruska mornarica je jako bila zaostala sa svojim jedrenjacima, u usporedbi s ratnim engleskim i francuskim parobrodima. Kako su pokazale borbe, ruska vojska bila je naoružana s dosta zaostalim naoružanjem i počela je gubiti. Poslije duge i teške obrane Sevastopolja, Rusija je morala potopiti svoju flotu u lučkoj uvali.

Ruski car Nikolaj I naredio je uzvratnu desantnu operaciju na Evpatoriju, koju je ruska vojska uz grčke dragovoljce potpuno izgubila. Zadnji pokušaj da spasi situaciju oko Sevastopolja je propao. Od srama, ruski car Nikolaj I se ubio. Sevastopolj je morao pasti. Kao rezultat, u Parizu je održan međunarodni kongres gdje je Rusija 26. marta  1856. g. potpisala  kapitulaciju. Mislim da sada razumijete situaciju o kojoj ruski potomak Lava Tolstoja izgleda da nema nikakvog pojma.

U ovome ratu Rusija je imala 890 tisuća vojnika naspram ovih brojki: Turska – 165 tisuća, Francuska – 310 tisuća, Engleska – 108 tisuća. Tako da je Rusija imala prevagu u količini vojnika, ali je ipak izgubila rat u kojem je poginulo 73 000 ruskih vojnika u borbama i 377 000 od bolesti. Turska je u borbama izgubila 21 000 vojnika i 25 000 od bolesti, Francuska je izgubila u borbama 20 000 i gubitci od bolesti su bili 75 000 vojnika, Engleska izgubila je 5 000 u borbama i 18 000 od bolesti, a Sardinija je izgubila 2 000 vojnika.

Rusija potpisala kapitulaciju

Kao i uvijek Rusija htjela je dobiti rat na račun količine vojnika, ali zbog silnih gubitaka u ljudstvu te zaostalosti naoružanja morala je potpisati kapitulaciju. Prema, za Peterburg, poniznim točkama ugovora, Rusiji je bilo zabranjeno imati Crnomorsku flotu. Sve ruske utvrde i skladišta na obali Crnog mora morali su biti srušeni.

Ali kad pročitate ruski udžbenik povijesti, onda ćete dobiti sliku da je Rusija herojski u ratu nekako pobijedila.

Zato je takve nebuloze izgovorio moskovski propagandista i potomak Lava Tolstoja, koji je zaboravio bitne stvari, što je rekao klasik za Krimski i općenito rat: “Rat je toliko nepravedan i ružan, da svi koji se usude sudjelovati u tome moraju ugušiti glas savjesti u sebi”. Naravno da veliki ruski pisac nije mogao pretpostaviti da njegov potomak, makar bio i potpredsjednik ruskog parlamenta, nema ni kapi savjesti u sebi.

Ali takva su sada vremena u Moskvi i na tamnoj strani Rusije”, napisao je Levčenko.