Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr komentirao stanje u toj zemlji, a posebno se osvrnuo na povijest ruske vojske i Ukrajinaca u njoj.

“Prije točno 104 godine na svim brodovima Crnomorske ratne mornarice u Sevastopolju zavijorile su se ukrajinske plavo žute zastave. Bivša ruska Crnomorska flota prihvatila je pokornost Kijevu i Ukrajinskoj Narodnoj Republici kao renoviranoj poslije nekoliko stoljeća odsutnosti ukrajinske državnosti”, piše Levčenko i navodi da je ruska propaganda uvijek željna zaboraviti ovaj važni povijesni događaj.

Podsjeća da je još 22. travnja 1918. godine Zaporoški korpus ukrajinske vojske iznenada upao na Krimski poluotok, a Crvena je armija počela gubiti bitke s Ukrajincima. “Boljševička Moskva počela je od Berlina tražiti da pritisnu Kijev na povlačenje ukrajinskih vojnika s poluotoka. Kad je Zaporoški korpus stigao u predgrađe Sevastopolja, rukovodstvo Crnomorske flote odlučilo se prikloniti Ukrajini, ne želeći služiti boljševicima ili nadolazećoj kaiserovskoj njemačkoj vojsci”, dodao je.

Levčenko dalje ističe da je Crnomorska flota tada imala više od polovice mornara porijeklom iz Ukrajine, što je bilo uobičajeno od trenutka njegovog osnutka još u doba Petra I, koji je kasnije dobio nadimak Veliki.

“To je bilo krajem 17. stoljeća. Ispočetka, čitava Crnomorska flota imala je 80 posto Ukrajinaca, odnosno Zaporoških kozaka koje su je faktički i sagradili. Krajem travnja 1918. godine tako je bilo simbolično da je 230 godina nakon osnutka Crnomorske flote baš Zaporoški korpus vodio pregovore o priklanjanju mornara u Sevastopolju Ukrajinskoj Narodnoj Republici. Nekoliko dana nakon snažne intervencije njemačke vojske ovaj dogovor je propao zbog čvrstog stava službenog Berlina”, piše bivši ukrajinski veleposlanik.

Ističe da bez Ukrajine i Ukrajinaca ruska vojska nije bila u stanju voditi niti jedan europski rat, a ratovi su trajali više od 300 godina. “Naprimjer, u ratovima sa Prusijom i Francuskom, više od 40 posto svih vojnika bili su Ukrajinci, a u borbama s Otomanskim carstvom i, posebno na Balkanskom ratištu, njih je bilo više od 60 posto. Također, gotovo 60 posto ukrajinskih vojnika borili su se u Trećoj ukrajinskoj fronti, koja je protjerala nacisti iz Rumunjske i Bugarske. Oslobodila je Beograd i krenula dalje u Mađarsku i Austriju. Izgleda da službeni Beograd i Budimpešta to uvijek zaboravljaju – da je sovjetski vojnik koji je došao protjerati fašiste uglavnom bio ukrajinskog porijekla. Naravno da  ove činjenice Moskva uvijek prešućuje, ali sada želi pripojiti Ukrajinu da bi opet ubirala ukrajinske ljudske i materijalne resurse za nove europske ratove”, piše Levčenko.

Napominje da bi Kremlj više puta morao proučiti vojnu povijest da bi ovako nepromišljeno krenuo u zvjersko uništenje Ukrajine. “Mi smo kroz povijest poznati kao narod zemljoradnika, ali i ratnika sa državnom tradicijom od 5. stoljeća. Zato je ukrajinski narod čvrsto spreman zaustaviti rusku Zvijer u osvajačkom pohodu na Europu. Ali, kako bi mi mogli razbiti Vandalsku vojsku treba nam pomoć oružjem od demokratskog svijeta. Dobro će sigurno pobijediti Zlo koje je sada za svoj glavni grad izabralo Moskvu. I to ćemo pobijediti ne samo molitvama nego i snagom slobodarskog duha i hrabrosti nacije koja je spremna na žrtve da se invazija ne bi proširila na cijelu Europu u obliku ruskog svijeta i novokomponiranog fašizma”, navodi.

Levčenko zaključuje da svi oni žele i čekaju trenutak kad će se plavo žuta zastava ponovno zavijoriti u Krimu i Sevastopolju, kako je bilo u travnju 1918. godine, pa sve do ožujka 2014.  godine. Plavo žutoj zastavi, poručuje, tamo je i povijesno mjesto. .