Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr komentirao izvještaj Amnesty Internationala (AI) rekavši da se radi o “nevjerojatnoj i suludoj provokaciji od strane svjetski poznate nevladine međunarodne organizacije za ljudska prava koja je stavila znak jednakosti između ruskog agresora i ukrajinskih branitelja”.

“Zbog podlog političkog stava, Minsk je ruskoj vojsci, koja je navodno došla na zajedničke vojne vježbe, dopustio da iskoristiti teritorij Bjelorusije za neočekivani napad na Ukrajinu. Već su u prvim danima rata neke manje ruske kolone čak probijale put unutar grada Kijeva. Oni su ulazili u gradske kvartove i punom parom išli u pravcu centra grada s ciljem osvajanja glavnog centralnog kvarta u kojem su smještene državne institucije – Ured predsjednika, zgrade vlade i parlamenta. U tom kritičnom razdoblju ove ruske mini kolone bile su zaustavljene vatrom ukrajinskih protuterorističkih jedinica praktički unutar grada, usred stambenih naselja, gdje živi jako puno ljudi. Svi ruski tenkovi, oklopna vozila, teretna vozila s padobrancima bili su spaljeni ukrajinskom vatrom u središtu glavnog grada. Neprijatelj nije uspio izvršiti zadatak Kremlja da u prvim danima rata okupira Kijev. To je bilo kritično razdoblje obrane glavnog grada. Ovo sve spominjem samo zato što su se ove žestoke borbe s ruskim jedinicama padobranaca vodile usred ogromnog višemilijunskog grada, a prema logici izvještaja Amnesty Internationala (AI) to je ukrajinsko kršenje Ženevskih konvencija o pravilima vođenja rata i izbjegavanja podvrgavanja civilnog stanovništva nepotrebnoj opasnosti zbog rasporeda vojnih jedinica unutar stambenih naselja i zgrada. AI je pripremio službeni izvještaj o ratu u Ukrajini u kojem je uputio kritiku ukrajinskoj vojsci koja se tijekom neisprovociranog ruskog vojnog napada na Ukrajinu borila za svaki grad i selo, kako ne bi bili okupirani od strane agresora. U ovom slučaju AI se usudio okriviti ukrajinsku stranu za kršenje pravila vođenja rata, gdje je ukrajinska vojska navodno ugrožavala civile postavljenjem oružja u stambenim naseljima”, piše Levčenko.

Dodao je da je riječ o nevjerojatnoj i suludoj provokaciji od strane svjetski poznate nevladine međunarodne organizacije za ljudska prava koja je stavila znak jednakosti između ruskog agresora i ukrajinskih branitelja. “Takve ocjene izazvale su bol i gnjev od strane čitavog ukrajinskog naroda i dobili pohvalu iz Moskve. Zbog neslaganja sa izvještajem ostavku je podnijela šefica kijevskog ureda AI Oksana Pokaljčuk. Većina zapadnih analitičara, nakon prvog šoka od izvještaja, uputili su AI oštre kritike zbog pristranosti u pripremi analize. Iz centrale AI, odnosno od glavne tajnice stiglo je ‘žaljenje zbog bola i bijesa izazvanog priopćenjem o taktici borbe ukrajinske vojske’. Počela je govoriti o prioritetu osiguranja zaštite civila i izjavila da podržava svoje nalaze, makar žali zbog nanesene boli. Moram reći da ukrajinska strana ovu ispriku ne prihvaća, a nepromjenjivi stav AI osuđuje kao takav koji opravdava ruskog agresora koji mahom uništava gradske naselja u Ukrajini, to potpuno pravdajući time da tamo borbe vodi ukrajinska vojska”, piše Levčenko.

Podsjeća bivši veleposlanik da su Rusi potpuno uništili Volnovahu i Severodonjeck. “Kad je u Kijev upala ruska vojska, po logici AI-a najbolje rješenje za zaštitu ukrajinskih civila bilo je da ukrajinska vojska završi borbe i otiđe iz grada da ne bi stvarala opasnost za vlastite civile. To je nevjerojatna glupost i neprimjerena konstrukcija pripreme izvještaja. Izaziva veliko čuđenje da se baza za izvještaj formirala na privremeno okupiranom području Ukrajine. Svjedočile su osobe koje su bile u filtracijskim logorima, a to znači u potpunoj ovisnosti od ruske okupatorske administracije. Priprema takvog podmetanja još nije viđena u povijesti djelovanja AI, pa se postavlja pitanje o narudžbi takve vrste analize. Kremlj je zadovoljan i u svojim medija podržava poziciju AI kao objektivnu”, naglašava.

Levčenko poručuje da bi, da je ukrajinska vojska bez borbe napustila Kijev, ruski okupatori tamo napravili zločine kao u susjednoj Buči. Samo, dodaje, ne bi se radilo o 500 mučenih i ubijanih Ukrajinaca, već o stotinama tisuća osoba iz grada od tri milijuna stanovnika. “Možete samo zamisliti kakvog je razmjera izbjegnuta tragedija. Nema izvještaja od AI o situaciji u najvećoj u Europi Zaporoškoj nuklearnoj centrali. Ruska okupatorska vojska minirala je sve njene objekte. Kasnije je rasporedila veliku količinu svoje vojne tehnike unutar njezina teritorija kako ne bi bila gađana ukrajinskom artiljerijom. Ruska okupatorska vojska potom je  podvrgla granatiranju nuklearne objekte, za to okrivivši ukrajinsku stranu. To je provokacija globalnog karaktera i nosi opasnost ne samo za Ukrajinu nego i za cijeli kontinent. Prije gađanja prostorija nuklearke, svo rusko osoblje odveli su izvan teritorija nuklearnog objekta. Samo je slučaj spasio da ne ne eksplodirala postrojenja u kojima su smješteni nuklearni kapaciteti. Ovo je ruski nuklearni terorizam koji pod hitno mora biti istražen i kažnjen. Ukrajinska strana zatražila je hitni dolazak u Zaporošku nuklearku stručnjaka MAGATE i UN-a da bi međunarodna zajednica s mjesta događaja pratila opasne ruske provokacije. Zapovjednik ruskih vojnika koji su se rasporedili duž teritorije nuklearke izjavio je da će taj teritorij ili postati dio Ruske Federacije ili će ostati pustinja kad naredi urušavanje svi miniranih objekata.  Međunarodna zajednica mora opametiti ruske nuklearne teroriste u Kremlju i na ukrajinskom terenu u gradu Energodaru, gdje je Zaporoška nuklearna centrala. Politika terorizma službene Moskve je postala globalna opasnost za cijeli europski kontinent. Zato svijet mora hitno reagirati na opasnost europskog razmjera”, zaključio je.