Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao stav Mađarske prema Rusiji i invaziji na Ukrajinu.

“Znate li za bilo koji današnji jedinstven europski narod, zemlju članicu Europske unije, a da nije europskog porijekla? Ovaj je narod došao na središnje europske terene kao polunomadski iz Azije. Možda zato politika ove zemlje odudara od cijele EU. To su Mađari. Njihovo porijeklo seže do istočnih obronaka Urala, odnosno već u Sibiru. Oni su tamo živjeli od trenutka formiranja naroda i u jezičkom i etničkom smislu imaju bliske narodi koji su ostali živjeti u Zapadnom Sibiru. To su Hanti i Mansi, koji pripadaju finsko-ugarskoj lingvističkoj grupi, točnije mađarskoj jezičnoj grupi. Hanti i Mansi oduvijek žive u sibirskim prašumama i tisuće su godina bavili lovom, ribolovom i uzgojem jelena. U sastavu Ruske Federacije postoji dosta velika teritorijalno-politička federalna jedinica – Hanti-Mansijski autonomni okrug. Ima teritorij veličine Francuske, ali samo 1,7 milijuna stanovnika. Povijesno, Mađari su živjeli malo južnije od Hanti i Mansi i svojedobno su odlučili preseliti se još južnije u ravnice s malo šume. Tu su polako dobivali navike nomadskog naroda. Uskoro su migrirali preko Urala u bazen rijeke Kama, koja je pritok Volge. Na tom je  mjestu živjelo lokalno tursko govorno pleme Baškira. Odatle su Mađari krenuli opet na Zapad i južnije. Većina Baškira je ostalo, ali neka su plemena također krenula na Zapad. Oni su sastavljali 30% vojnika i populacije Mađara koji su došli na teritorij sadašnje južne Ukrajine duž obale Crnog mora. Njih je Bizantsko carstvo koristilo za pomoć u borbi s Bugarskim carstvom, koje je stalno uznemiravalo bizantske granice. Bugari to nisu zaboravili. I kad je mađarska vojska otišla u ratni pohod na središnji dio Dunava, oni su napali s plemenima Pečeniga napali mađarska naselja koja su ostala bez zaštite vojske. Pečenige je bio tursko govorni nomadski narod, koji je došao iz stepa Azije i preselio se na ravnice između južnog toka Dnjepra i rijeke Don. Tako su Bugari i Pečenige uništili sva mađarska naselja sa svim stanovništvom i mađarska vojska odlučila je ostati na ravnicama srednjeg Dunava i stvoriti tu svoju novu državu. S vremenom su im se doselili iransko govorna plemena Jasi, također nomadi, a nešto kasnije i dio tursko govornih plemena porijeklom iz Azije – Polovci. Oni su svojedobno uništili Pečenige zauzevši njihove zemlje, što su Mađari primili kao odmazdu, ali kasnije su izgubili bitke sa pridošlima hordama Mongola. Zapadna plemena Polovca zvala su se Kuni. Tako u Mađarskoj do danas postoje regije s istim nazivom po plemenima Jasa i Kuna. Sadašnja Mađarska bila je dosta dugo utočište nomadskih naroda, počevši od kraja 4. stoljeća. Prvi su bili zloglasni Huni, a sto godina kasnije Avari, također pridošli iz azijskih stepa. I napokon Mađari, koji su uspjeli asimilirati pridošlice s tursko govornim plemenima Baškira, i kasnije Kuna i Jasa, koji svi zajedno vuku svoje porijeklo iz Azije. Na ovim prostorima u doba Rimskog carstva živjeli su Kelti, kasnije pridošla germanska plemena. To su bili Europljani, ali njih su nomadi pomeli s ovih područja. Na ovo tlo zajedno sa Hunima došlo je i dosta Slavena sa teritorija sadašnje Ukrajine, kao europskog naroda. Oni su se dugo borili za opstanak u sastavu Mađarske kraljevine, ali ipak su bili su mađarizirani. Na teritoriju Transilvanije, koja je dosta dugo je bila u sastavu Mađarske, domicilno stanovništvo Vlasi također je bilo europskog porijekla. I to bi bilo sve za europski etnički utjecaj na Mađare. Kao nomadski narod uvijek su imali jaku konjicu, što je mađarsku vojsku činilo vrlo jakom u odnosu na susjedne narode koji se bavili poljodjelstvom”, piše Levčenko.

Dodaje da je Mađarska sada otvorila vrata zemlji svog porijekla – Rusiji. “Nijedan ruski špijun nije bio protjeran iz Budimpešte, koja je postala leglo ruske obavještajne zajednice u središnjoj Europi. Mađarska je postala europski prvak u ovisnosti o ruskim energenatima – 80% plina i 65% nafte Mađarska dobiva od RF, iako Europska direktiva govori o zabrani uvoza nafte i plina iz jednog izvora zaliha više od 33%. Mađarska je službeno predložila zaustavljanje vatre i početak pregovora. Kad je RF okupirala ogromna ukrajinska područja Budimpešta nije osudila Rusiju za agresiju i ne traži od Moskve da povuče svoju vojsku iz Ukrajine”, nastavlja.

Levčenko ističe da je mađarski premijer Viktor Orban, kao ‘ekspoze Kremlja’, izjavio da je Europska Unija pogriješila kad je uvela sankcije RF zbog rata u Ukrajini. “On je pozvao čelnike u Bruxellesu i zemljama članicama da izmjene politiku na tom polju. On je usporedio europske sankcije kao ispaljeni metak, čak ne sebi u nogu, nego u pluća i sada se Unija može ugušiti. Mađarski lider svjesno je doveo svoju zemlju u potpunu ovisnost od ruskog plina i nafte. Budimpešta je postala ispostavom ruskog Gazproma u središnjoj Europi. Mađarska dobro razumije, ali šuti, da ova sadašnja teška situacija nije nastala zbog sankcija nego zbog ruske agresije na Ukrajinu, a sljedeći cilj napada je Europa. Orban je, izgleda, nekoliko dana prije početka invazije na Ukrajinu, a tijekom svog boravka u Moskvi, s Putinom dogovorio politiku uzajamnih ustupaka. Ali svi mi očekujemo da će Budimpešta napokon početi ponašati na europski način. Vrijeme dominacije azijskih nomada već je odavno prošlo”, zaključio je.