Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj u srijedu je za nacional.hr analizirao povijest ruskih poraza u ratovima, komentirajući pokušaj Kremlja da svojim vojnicima podigne moral poručujući im da ruska vojska nikad nije gubila u ratu.

“Kremaljska propaganda pokušava uvjeriti ruske vojnike, koje je poslala da osvoji i pokori Ukrajinu, da ruska vojska navodno nikad nije gubila u ratu. Tako ovi vojnici navodno moraju biti svjesni da ne smiju biti prvi u povijesti Rusije tko bi izgubio rat. Takve nebuloze siju moskovski politički komesari u jedinicama ruske okupatorske vojske u Ukrajini da bi podignuli njihov dosta slabašni motiv za ratovanje.

Prva laž je da je Moskva produžila povijest velike Kijevske države Rus i njezinog vojnog veličanstva, koja je od kraja 10. do sredine 13. stoljeća bila najveća europska zemlja. Propagandisti iz Moskve čak i ne znaju da je ovo bila druga slavenska država na čelu s Kijevom. Prva je počela funkcionirati još krajem 5 st. i bila je od trenutka osnutka Kijeva u 482. do 882. g., kad su u Kijev došli Vikinzi i za kneza postavili svog predstavnika iz obitelji Rjurika. U to doba Moskve nije bilo ni u snovima, a sadašnji teritorij Ruske Federacije bio je naseljen domicilnima finsko-ugarskima plemenima koji nisu imali nikakvog dodira do Kijeva kao centra slavenstva. Sadašnja Ukrajina je pradomovina većine slavenskih naroda uz iznimku Poljaka, koji su sami autohtoni Slaveni, a poljski teren sa svoje strane je pradomovina Slavena iz sadašnje Bjelorusije, s iznimkom južnog dijela koji je uvijek gravitirao prema Kijevu i Rusiji. Slaveni su na ove prostore došli iz Poljske sredinom 8. st. I to su plemena Kriviča, Slovena, Vjatiča i Radimiča”, piše Levčenko.

Dodaje da vojne pobjede države Kijevske Rus nemaju nikakve veze s Moskvom, koja u to vrijeme ili još nije postojala ili je bila malo naselje. “Rus je kao zemlja prestala funkcionirati 1240 g. kad su Mongoli osvojili Kijev i većinu teritorija već bivše ogromne države. Moskva je počela svoj rast i procvat baš u vrijeme mongolske okupacije. Moskovski knez dobio je od Mongola (podmitio hana i njegovo okruženje) dozvolu za uzimanje poreza kneževinama koje su ostale pod mongolskom okupacijom. Moskovski knez je, naravno, puno krao i dosta novaca ulagao u grad Moskvu da bi ona postala pravi grad.

Teritorij sadašnje Ukrajine i Bjelorusije ostao je u Litvanskoj državi, koja je tada bila na usponu, a sve kneževine koje su ranije bile u sastavu Kijevske države, a poslije ostale u državi Mongola i Tatara Zlatna Horda, postale su središtem za formiranjem novog etnosa, koji se od 1718 g. počeo zvati Ruskije (Rusi). A do ovog vremena Moskvu je kao novi državni centar više puta uništila strana vojska. Godine 1382. Moskva je bila osvojena i većinski spaljena od strane vojske Mongola i Tatara, na čelu sa hanom Tohtamišem. To je bila odmazda za ratni pohod moskovskog kneza dvije godine ranije. Vođa Krimskih Tatara han Devlet Girej, koji je bio potomak velikog Čingiz Hana, do temelja je spalio cijelu Moskvu 1571. godine. Povod je bio da je veliki Moskovski knez Ivan IV Grozni proglasio Moskovsku državu carstvom, a sebe nazvao carem, na što nije imao nikakvog prava. Poslije ovog Ivan Grozni odrekao se titule cara koju sam sebi dodijelio i promijenio naziv države faktički vrativši naziv velike kneževine. Sljedeći put Moskva se nazvala carstvom tek 1718. godine, u vrijeme vladanja Petra I Velikog, koji je postao imperator.

Prije toga, od 1610. do 1612. godine Moskva je bila pod poljskom okupacijom i uopće prestala funkcionirati kao država. Godine 1618. zajednička vojska Poljaka i Zaporoških kozaka opet je razbila moskovsku vojsku. Osvojili su pola Moskve, osim centralnog dijela. Tada je Moskva dala velike novce i Poljskoj ustupila ogromni teritorij. Zbog toga je zajednička poljsko-ukrajinska vojska s velikom pobjedom otišla kući kući. Na čelu ukrajinske vojske tada je bio hetman Petro Sagajdačnij. Još u mladosti Sagajdačnij je, s odredom kozaka, pomagao Francuzima u ratu s engleskom vojskom. Tijekom borbi Zaporoški kozaci na lukav su način zauzeli tvrđavu La Rochelle.  Francuzi su ukrajinskim kozacima zamjerali što ratuju za novac kad se oni bore za čast. Sagajdačnij odmah odgovorio da ‘svatko ratuje za ono što mu fali’. Ova bitka opisana je u poznatom romanu francuskog pisca Alexandra Dumasa ‘Tri mušketira’.

Sljedeći put Moskva je bila osvojena i potpuno spaljena 1812. godine. Napoleon Bonaparte uništio je Moskvu, ali izgubio rat, zato što nije pripremio pozadinu za produženje borbe sa Rusima. Tako da je većina sadašnje Moskve izgrađena nakon 1812. godine, nakon rušenja. Veliki vojni poraz Rusko carstvo doživjelo je tijekom Krimskog rata 1853. – 1856. godine s Francuskom, Engleskom i Turskom. Tada je Rusiji bilo zabranjeno imati Crnomorsku flotu. Rusija je morala srušiti sve tvrđave duž Crnog mora. To su bili vrlo ponižavajući uvjeti završetka rata koji je Peterburg potpuno izgubio. Sljedeći vojni kolaps ruska vojska doživjela je na Dalekom Istoku tijekom rata s Japanom 1904. -1905. godine. Početkom 1918. godine sovjetska je vojska već potpuno izgubila rat s Njemačkom. Tada je crveni boljševički Petrograd morao potpisati ponizni mirni ugovor u Brestu s Berlinom i Bečom i priznati neovisnu Ukrajinsku državu.

I u zadnje vrijeme Rusi su gubili ratove. Od 1994. do 1996. godine ruska vojska izgubila je rat s Čečenskom republikom Ičkerija, takozvani Prvi Čečenski rat. Prošlo je tek 26 godina od velikih gubitaka ruske vojske na vojnom polju, a kremaljski propagandisti lažu o nekoj nepobjedivosti ruskog oružja. Opet je došlo vrijeme do Ukrajine”, zaključio je.