Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr analizirao situaciju u Ukrajini. Osvrnuo se na rusko napuštanje Zmijskog otoka te granatiranje Odese. Pozdravio je odluke sa summita NATO-a u Madridu, te ponovio da slanje naoružanja mora biti brže.

“Rusija je povukla svoju vojsku sa Zmijskog otoka u Crnom moru nakon gađanja projektilima s ukrajinskih pozicija. Moskva je to nazvala znakom ‘dobre volje’ za poboljšanje situacije u Crnom moru. I da nitko u to ne bi posumnjao, Rusija je balističkim raketama gađala stambeno naselje na crnomorskoj obali blizu Odese, preko puta Zmijskog otoka. Ruska Z-vjer ubila je dvadeset mirnih građana a još  je nekoliko desetaka je ranjeno. Za takav kremaljski znak ‘dobre volje’ tražit ćemo tribunal za ratne zločine za izvršitelje i nalogodavce ovog ubojstva civila”, poručio je Levčenko.

Dodao je da ukrajinska strana mjesecima od saveznika traži suvremene sustave proturaketne obrane. “Napokon, nakon rušenja mnogih ukrajinskih gradova ruskim projektilima, Washington je dao ‘zeleno svjetlo’ na isporuku ovog naoružanja. Za isporuku će trebati neko vrijeme, kao i za obuku ukrajinskih vojnika. Da su naši partneri imali sluha i naoružanje počeli isporučivati odmah nakon početka invazije, u Kremenčuku sigurno ne bi bilo mrtvih, ne bi stradali Kijev i Harkov, Dnjepar i Zaporožje. Odesa i cijela ukrajinska crnomorska obala bile bi sigurnije od neljudskog ruskog uništenja infrastrukture i ubijanja mirnih ljudi” ističe.

Podsjeća da je na summitu NATO-a u Madridu napokon objavljeno da Rusija više nije partner i postala je neprijatelj Alijanse, što je bilo zapisano u strategiji razvoja za sljedećih deset godina. Bruxelles je priznao Moskvu kao zemlju partnera još 2010. godine, i to nakon ruske invazije na Gruziju dvije godine ranije, odmah nakon NATO summita u Bukureštu. Tada Ukrajina i Gruzija nisu dobile punu podršku svojim euroatlantskim aspiracijama na zahtjev Vladimira Putina. Kijev i Tbilisi bili su blokirani od strane njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozija. Tako je 2008. godine Moskva Gruziji oduzela Južnu Osetiju. Međutim, 2010. godine postala je zemlja partner NATO-u. Godine 2014. Rusija je zauzela ukrajinski Krim i dio Donbasa i – ostala zemlja partner NATO-a. Tek kad je Ruska Federacija počela veliku vojnu ekspanziju na Ukrajinu sa sljedećim ciljem širenja svoje agresije na Zapad – Alijansa je pokazala zube Kremlju i donijela odluku o prihvaćanju u svoje redove Finske i Švedske te objavila izjavu o strateškoj podršci Ukrajini u obrani od vojnog napada Rusije. S puno zakašnjenja sve polako sjeda na svoje mjesto, samo je Gruzija ostala bez Južne Osetije, Ukrajina bez Krima i pola Donbasa i sa širokim ratom sa Rusijom. Na summitu je donijeta odluka i o paketu pomoći Ukrajini, ali samo sredstva za vezu i cyber zaštitu, a nama trebaju tenkovi, artiljerija, borbeni avioni, proturaketna obrana, drugo teško naoružanje. Dobro je da je na bilateralnoj razini Kijev dogovorio sa Washingtonom, Londonom, Berlinom i drugim zemljama pomoć od 600 tenkova i 500 jedinica artiljerije sa streljivom. U pogledu sadašnjeg stanja na ratištu, Ukrajina treba njih nekoliko tisuća, a dobit ćemo samo nekoliko stotina. To je za gotovo deset puta manje od potrebnog. Ne govorim da nam trebaju avioni F-15 i F-16. To su sredstva za suvremeni konvencionalni rat, koji je počela Rusija u dosada neviđenim razmjerima. Samo u artiljeriji Rusija ima prevagu od pet do sedam puta, a u količini artiljerijskih gađanja zbog ogromnih ruskih rezervi streljiva 10 do 15 puta više nego ukrajinsko. Prije nego što ruski tenkovi, oklopni vozila i pješadija krenu u napad, artiljerija gađa ukrajinske položaje po pet-šest sati. Tako da je izjava Amerikanaca da su Kijevu dali više protutenkovskih sustava nego Rusija ima tenkova – relativna. Nakon pet-šest sati ruskog artiljerijskog ‘peglanja’ ukrajinskih pozicija, koji ponekad uopće ne mogu uzvratiti vatru, dio svih vojnih sredstava bude uništeno, da ne govorim o našim vojnicima. To je stvarno teška situacija koja traži hitno razrješenje u obliku slanja Ukrajini teškog naoružanja u što većoj količini i što boljoj kvaliteti. Ukrajina gotovo i ne dobiva tenkove nove generacije. Zato gine puno ukrajinskih vojnika, strada i umire ogromna količina civila. NATO mora biti mnogo odlučniji nego do sada”, poručio je.

Bivši veleposlanik ističe da je politika nekih analitičara u savezu – da Ukrajina iscrpljuje Rusiju i zato im šalje naoružanje – ali ne u velikim količinama i ne najnovije – opasna ne samo za Kijev, već i za cijeli savez.

“Bez jače vojne i financijske podrške Ukrajini od zemalja Zapada, Rusija može vojno prelomiti situaciju. Tada će na udaru odmah biti države Baltika i Poljska kao članice NATO-a te Moldavija i Gruzija kao zemlje partneri. I tad će nastati sasvim druga geopolitička konstrukcija. Ne treba raditi povijesne pogreške. Godine 1204. ogromna je vojska križara koja je trebala ići spašavati grob Gospoda u Jeruzalemu umjesto toga na nagovor Venecije napala Bizantsko carstvo i zauzela Konstantinopol. Križari su tamo vladali 57 godina, dok ih nisu uspjeli otjerati kući. Bizantsko carstvo na takav je način bilo oslabljeno, a Venecija je bila radosna. No, za neko su vrijeme došli Turci i pomeli Bizant, koji je bio prva linija europske obrane. Osmanlije su preuzele Konstantinopol i preinačile ga u Istanbul, a zatim 300 godina napadali središnju i jugoistočnu Europu. Venecija je sve što je prigrabila od Bizanta izgubila, kao i svoj utjecaj u Europi. Nemojte dopustiti da sada Rusi dođu i preimenuju Vilnius u Vilno, Tallinn u Revelj, Helsinki u Helsingfors. Oni su to već najavili u svom Parlamentu. Snažno podržavajte Ukrajinu i spasit ćete Europu”, zaključio je Levčenko.