Asim Ferhatović Hase je bio jedan od najvećih nogometaša koje je Bosna ikada imala. Za njega su vezane brojne legende. Pričalo se kako je predriblao petericu igrača i golmana, došao do gol linije, okrenuo se prema selektoru, koji ga nije volio, i nabio loptu u polje i rekao selektoru: ‘E, haj’ ga sad ti daj! Jedna anegdota vezana uz njega bio je komentar radio reportera Mirka Kamenjaševića s jedne utakmice: “Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!”
Igrao je iz ljubavi i nije mogao bez Sarajeva. Kratko vrijeme bio je u Turskoj, no ubrzo se vratio se u rodni grad. Po povratku u Sarajevo rekao je čuvenu rečenicu koja se i danas prepričava među navijačima Sarajeva: “Ne mogu brate ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu”.
Hase je uživao u druženju s dragim mu običnim ljudima, imao je prijatelje od prosjaka do bogataša, te je bio jedinstven i izuzetne karizme. Ono što ga je krasilo osim nogometa bila je velika humanost. Iznad svega bio je ljudina, čovjek kojem su jednom usvojena načela bila i ostala svetinja.
Hase je umro 25. siječnja 1987., dan nakon što je proslavio 54. rođendan. Sarajevo i danas pamti Haseovu dženazu.
Komentari