Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković do početka iduće godine napokon će kompletno ustrojiti HDZ prema vlastitoj viziji jer će se tada, nakon dovršetka izbora predsjednika temeljnih, gradskih i županijskih organizacija, na Općem saboru stranke birati i novo predsjedništvo – i to svi osim Plenkovića, njegova zamjenika Tome Medveda i četvero potpredsjednika – Olega Butkovića, Ivana Anušića, Branka Bačića i Zdravke Bušić – koji su izabrani prošle godine.

To znači da će iz Predsjedništva najvjerojatnije otići, odnosno da se neće ponovno kandidirati, ljudi poput bivših ministara Antona Klimana, Gabrijele Žalac, Gorana Marića i bivšeg župana splitsko-dalmatinskog Zlatka Ževrnje te da će se otvoriti prostor za nove ljude, bliže Plenkoviću.

Time bi Plenković, tek nakon pet godina na mjestu predsjednika, mogao uspostaviti potpunu kontrolu nad strankom koju je preuzeo nakon Tomislava Karamarka te godinama suzbijao utjecaj ljudi koji su bili na Karamarkovoj liniji.

Ali tomu će prethoditi dinamična predizborna kampanja osvajanja utjecajnih unutarstranačkih pozicija, koju vrh stranke nastoji umrtviti plasiranjem teza da je već unaprijed sve lišeno bilo kakve dramatike.

Pa se u kolopletu tog inicijalnog zauzimanja pozicija plasiraju teze da Pavo Kostopeč nema realne šanse u borbi protiv Mislava Hermana za mjesto predsjednika zagrebačkog HDZ-a. U paketu s tim navodima plasira se i to da je premijer Andrej Plenković „umrtvio svaki plamičak otpora“. Onaj tko nije na Plenkovićevoj liniji i njegov osobni izbor, kako se može zaključiti iz razgovora s više istaknutih HDZ-ovaca, neće imati prolaz jer je u stranci stvorena poslušnička atmosfera, a oni koji ne spadaju u krug poslušnika – jednostavno su previše rezignirani da bi u ovom trenutku dizali glas.

Nakon što je Plenković uspio donekle i barem privremeno počistiti utjecaj ljudi poput svog bivšeg zamjenika Milijana Brkića, u središte pozornosti dolazi pitanje kakav je kapacitet novih lica koja će sada, kada ima gotovo apsolutnu moć, Plenković instalirati.

Rezime je to situacije u kojoj se HDZ nalazi uoči početka procesa izbora novog vodstva lokalnih temeljnih, gradskih i županijskih organizacija, koji treba biti dovršen do kraja ove godine.

Izbori su već raspisani, a kreću najprije od najnižih, temeljnih organizacija čija će vodstva biti izabrana tijekom rujna. Nakon toga, u listopadu se biraju šefovi gradskih i općinskih organizacija, a tijekom studenog i prosinca županijska vodstva. Naime, po statutu stranke, u roku šest mjeseci nakon lokalnih izbora moraju se održati unutarstranački izbori, ali samo do županijske razine. Izbori će biti gotovi u prosincu, a cijeli proces završava Općim saborom stranke koji bi se trebao održati najvjerojatnije u siječnju 2022. godine.

Na tom Saboru birat će se i novo predsjedništvo stranke – svi izuzev predsjednika, zamjenika i četvero potpredsjednika koji su izabrani na ovogodišnjim proljetnim unutarstranačkim izborima, a to su Andrej Plenković kao predsjednik, Tomo Medved kao zamjenik i četvero potpredsjednika – Oleg Butković, Ivan Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušić. Svi ostali članovi Predsjedništva, od nekadašnje ministrice Nade Murganić koja je predsjednica Zajednice žena “Katarina Zrinski” pa do Antona Klimana, Zlatka Ževrnje, Božidara Longina, Damira Krstičevića i ostalih, bit će ponovno birani. Budući da je među njima više bivših dužnosnika HDZ-a koji su izgubili pozicije, utjecaj i moć, izgledno je da se neki od njih više ni neće kandidirati, a ako se i kandidiraju, neće imati puno šanse za prolaz. Primjerice, među članovima Predsjedništva su i bivši ministri Gabrijela Žalac i Goran Marić, koji su morali napustiti Vladu zbog s njima povezanih afera, dok je Damir Krstičević također dao ostavku. Budući da oni nemaju svoje striktne izborne baze, nije vjerojatno da će iza njih netko stati, teško da će se Gabrijela Žalac i Goran Marić opet kandidirati, dok će se za Krstičevića to tek vidjeti jer njegov utjecaj ne proizlazi iz stranačke baze, već iz zasluga u Domovinskom ratu, kao i određenih poslovno-interesnih poveznica.

U stranci trenutno ne postoji nikakav „pokret otpora“ jer su i oni koji potiho oponiraju Plenkoviću svjesni činjenice da on u stranci još nema pravu alternativu i da u situaciji kad je pred Vladom predvođenom HDZ-om i Plenkovićem još tri godine mandata, nema smisla dizati tenzije unutar stranke. Pa je prihvaćena i činjenica da kandidati koji nisu po volji šefu naprosto neće proći.

Nacional je to prokomentirao s jednim visokim izvorom bliskim i vrhu stranke i Vladi, koji je na pitanje koji bi to bili ljudi koji nisu po volji Plenkoviću, odgovorio:

“Plenković se ne izjašnjava o tome tko je njemu po volji, a tko nije. Vi to od njega ne možete izravno čuti. To se samo može pročitati u medijima jer on to, koliko ja znam, ni na užem ni na širem Predsjedništvu ne govori. U stranci ni ne postoji neka oporba koja bi mogla ugroziti Plenkovića. U nekim županijama doći će do izbora novih predsjednika, poput Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske. Branko Bačić već je rekao da se neće ponovno kandidirati, iako još ne znamo je li to njegova zadnja. Ali on je šef zastupnika i korektno je odlučio prepustiti mjesto nekom mlađem. Tko će se umjesto njega kandidirati i hoće li to biti gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, to još ne znam. Jedino gdje vidim da bi moglo biti trzavica, ako prije toga svi ne sjednu i ne dogovore se, jest Slavonija.”

Taj izvor očekuje da bi problemi mogli nastati ako se za šefa Vukovarsko-srijemske županije ponovno odluči kandidirati Mario Banožić, koji je bio u otvorenom sukobu s predsjednikom Osječko-baranjskog HDZ-a i županom Ivanom Anušićem. Međutim, kaže isti izvor:

“Nisu to neka žarišta da gori, kao što je nekad gorjelo u HDZ-u. To su slatke brige. Nema tu više one borbe tipa Sanader-Pašalić, kao što je znalo biti prije. Ovo je sve kamilica. A nema ni razloga za borbe. HDZ ima 30 posto, suvereno vlada, pred nama su tri godine mira. Nema tu ni motiva niti se sada bira vrh stranke da bi netko jače grizao. Tako da će sve proći u dobrom raspoloženju. Možda će u pokojoj organizaciji doći do promjena, ali ne vidim neki politički nerv.”

Jedini “nerv” počeo se događati u Zagrebu, gdje se kao oponent Plenkovićevu miljeniku Mislavu Hermanu kao ozbiljan kandidat najavljuje Pavo Kostopeč, abdominalni kirurg iz bolnice Merkur. Njega su već, kako je objavio 24 Express, u vrhu stranke označili kao osobu koja je Nacionalu dojavila informacije o sudskom procesu protiv majke Mislava Hermana, a on je preko posrednika poručio da s tim nema veze. Inače, Kostopeč se u prošlim unutarstranačkim izborima povukao iz borbe, očito pod nagovorom vrha stranke.

Kostopeč uistinu nema veze s pričom o tome da majka Mislava Hermana mora ići na odsluženje zatvorske kazne zbog afere Rubalo, ali vrh stranke time umjesto sagledavanja pravih razmjera tog problema, odgovornost očito pokušava prebaciti na sumnjivca koji je to plasirao kako bi diskreditirao protivnika.

Neovisno o tome što Plenković i vrh stranke misle o tome tko je tu informaciju plasirao, činjenica je da je informacija točna i da će Mislav Herman kao kandidat za šefa najveće i najvažnije HDZ-ove organizacije imati ozbiljan teret, i to ne samo zbog činjenice da njegova majka mora na odsluženje zatvorske kazne, već zbog puno ozbiljnijeg problema u kojem se otvara pitanje je li iz vrha HDZ-a i Vlade netko u pravosudnim krugovima urgirao da se zataška da je presuda protiv Hermanove majke postala pravomoćna još prije godinu i pol dana te zbog činjenice da joj je poziv na odsluženje zatvorske kazne došao s godinu dana zakašnjenja, što je otkrio upravo Nacional.

Na pitanje koliko će ta situacija stvarno štetiti Mislavu Hermanu, Nacionalov izvor blizak vrhu HDZ-a i Vlade rekao je kako smatra da Hermanu to neće previše štetiti. No, isto tako, taj izvor ne vidi Hermana kao nekog velikog političkog kapitalca koji može stvari u Zagrebu promijeniti nabolje. Po njemu, međutim, ni Pavo Kostopeč nije osoba koja ima preveliki politički talent i koja bi mogla dovesti do pozitivnih promjena.

Drugi izvor iz HDZ-a, skloniji Kostopeču, tvrdi da on ima značajnu podršku među zagrebačkim HDZ-ovcima, ali da se teško može probiti do pobjede, za što, kako kaže, postoje dva razloga:

“Svaki od viđenijih predsjednika temeljnih organizacija u Zagrebu nastoji javno deklarirati svoju podršku Plenkovićevom kandidatu Mislavu Hermanu, slikati se s njim i po mogućnosti objaviti sliku na društvenim mrežama. Drugo, siguran sam da vodstvo HDZ-a izbore neće prepustiti slučaju i da će napraviti sve što može da Kostopeč ne prođe.”

Na pitanje hoće li se pojaviti netko treći, jedan od sugovornika iz HDZ-a je odgovorio:

“Ne znam hoće li Plenković u zadnji čas izvući nekog drugog kandidata, mislim ipak da on igra na Hermana.”

Za razliku od zagrebačke, gdje bar postoje neke naznake, u dalmatinskim organizacijama HDZ-a otpor Andreju Plenkoviću uoči unutarstranačkih izbora zasad se ne nazire ni u tragovima – no, s druge strane, sve je izvjesnije da će neuništivi kadrovi poput Božidara Kalmete i Ante Sanadera zadržati svoje položaje u zadarskoj i splitskoj županijskoj organizaciji stranke. No Sanaderova pozicija ipak je znatno nestabilnija: više sugovornika Nacionala iz samog HDZ-a procijenilo je da bi jedan Plenkovićev mig bio dovoljan za njegov pad. Predsjednik splitsko-dalmatinskog HDZ-a ujedno je i politički tajnik stranke, u proteklom desetljeću izgradio je snažnu infrastrukturu sebi odanih ljudi pa na samom terenu zasad nema eksponiranih protukandidata koji pokazuju ambiciju da ga zamijene. No, neslužbeno, dalmatinski HDZ-ovci čekaju signal predsjednika stranke.

„U svakom slučaju, bit će samo jedan kandidat za predsjednika. Bit će to Sanader ako pridobije Plenkovića ili netko od njemu odanih ljudi ako se procijeni da bi on ipak morao snositi odgovornost za debakl na nedavnim lokalnim izborima. Malo je vjerojatno da će se dogoditi tektonski poremećaj, pogotovo otkako je prije tri tjedna ipak formirana većina u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije – niti će netko riskirati rušenje tijesne većine sastavljene s 24 od ukupno 47 vijećnika niti se ozbiljne promjene tog karaktera obavljaju dok je stranka na vlasti“, objasnio je Nacionalov sugovornik iz splitskog HDZ-a. Ante Sanader opasno „visi“ od svibanjskih izbora: HDZ nije uspio osvojiti vlast u Sinju, drugi put zaredom izgubio je Trogir, nije uspio vratiti Vrgorac, njegov gradonačelnik hametice je poražen u Makarskoj, dok u je Solinu prisiljen na kohabitaciju s oporbom u Gradskom vijeću. Zvučan je bio i poraz Vice Mihanovića na izborima za splitskog gradonačelnika, a župan Blaženko Boban tek je iz trećeg, posljednjeg pokušaja dobio većinu u Skupštini sastavljenu uz pomoć dvojice vijećnika prebjeglih s liste Domovinskog pokreta, Mate Šimundića i Marka Žaje. Takvim razvojem događaja HDZ-ovci su ostali u vidljivom šoku jer su svjesni da bi u idućem izbornom ciklusu mogli izgubiti brojne druge sredine, ali i samu županiju kojom – uz pomoć pravaških stranaka ili Kerumova HGS-a – neprekidno upravljaju punih trideset godina.

Ante Sanader napunio je 65 godina i mnogi su predviđali njegovo postupno umirovljenje ili barem prepuštanje županijske organizacije mlađim kadrovima, dok bi poziciju potpredsjednika Sabora i političkog tajnika stranke zadržao kao utješnu nagradu. U ranijim istupima kada su njegovi kadrovi doživjeli izborne neuspjehe, on je samom Plenkoviću gotovo izravno poručio „predsjednici HDZ-a prolaze, a ja ostajem“, što je znak da se ipak ne želi odreći ijedne funkcije, a dao je na znanje da ga eventualno mogu naslijediti isključivo osobe koje on odabere. U tom kontekstu uglavnom se spominje mladi ravnatelj tvrtke Županijske ljekarne Ante Mihanović, a u posljednje vrijeme također mladi i relativno uspješni načelnik općine Klis Jakov Vetma. Stranačko članstvo, ipak, odlučit će kako mu bude sugerirano iz središnjice u Zagrebu, premda je vidljiv nešto veći entuzijazam na spominjanje Vetmina imena. Mnogi smatraju da bi čak i Sanaderov ostanak bio prihvatljivije rješenje od dolaska njemu odanog, mladog Mihanovića, a u kontekstu mlađih kadrova spominje se i mogućnost kandidature današnjeg dožupana Stipe Čogelje.

„Teoretski, Sanader je u prednosti kod eventualnog obračuna: on kontrolira organizaciju u Kaštelima, a njegov župan Blaženko Boban HDZ u Solinu, a to su dva najveća grada u županiji u kojima je ta stranka na vlasti. Disonantni tonovi mogli bi doći isključivo od splitskog gradskog HDZ-a, no ondje su u nokdaunu nakon gubitka izbora i još uvijek nije jasno ni kako će se stvari s njima razvijati. Vice Mihanović ima ambiciju nastaviti voditi stranku iz oporbe, pitanje je hoće li imati protukandidata. Obračuni u HDZ-u uvijek se događaju dok stranka nije na vlasti, kada nije priključena na tokove javnog novca“, objasnio je drugi Nacionalov sugovornik iz HDZ-a. Sanader je, podsjeća, u Splitsko-dalmatinskoj županiji razvio sustav po kojemu on uvijek mora zauzimati najistaknutiju funkciju – pa ova dalmatinska organizacija HDZ-a, formalno najjača u državi, iz svojih redova nije dala nijednog ministra ili europskog zastupnika. Pored toga, politički tajnik HDZ-a odlično je umrežen s Božidarom Kalmetom koji desetljećima pokriva zadarsko područje, Nediljkom Dujićem iz Šibenika i Brankom Bačićem kao stranačkim gubernatorom za jug Dalmacije, odnosno Dubrovačko-neretvansku županiju; njih četvorica u HDZ-u u pravilu nastupaju zajednički i čine stanovitu protutežu stranačkim organizacijama iz Slavonije. Svojedobno su dali Andreju Plenkoviću do znanja da su zaslužni za njegov izbor za predsjednika, a posljedično i da mu mogu raditi o glavi.

HDZ je zbog pandemije koronavirusa nedavno izabrao samo vodstvo stranke, ali je izbore na lokalnim razinama ostavio za razdoblje nakon lokalnih izbora. Proces vrlo skoro započinje na najnižim razinama, u temeljnim ograncima, potom u općinskim i gradskim odborima, a u studenome ili prosincu i u županijskim organizacijama. U Šibensko-kninskom HDZ-u, koji je na svibanjskim izborima prvi put izgubio i mjesto župana i većinu u Skupštini, odlazak dosad nepoderivog Nediljka Dujića smatra se svršenim činom. No, kao i u Splitskoj županiji, ni ovdje zasad nema kandidata koji otvoreno izražavaju ambicije naslijediti ga.

„To je trebao biti uspješni šibenski gradonačelnik Željko Burić, koji upravo odrađuje svoj treći mandat. I on se približava dobi za umirovljenje i smatralo se da bi postupni prelazak na županijsku razinu bio elegantno rješenje, no on je odbio prihvatiti kandidaturu“, rekli su Nacionalovi izvori iz Šibenika. Oni tvrde da bi umjesto Dujića, koji je evidentno politički potrošen, za predsjednika šibensko-kninskog HDZ-a Andrej Plenković mogao predložiti ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenicu. „Na tom mjestu ionako se dugo nije našao nitko iz Šibenika, kao što ni u Splitsko-dalmatinskoj županiji strankom već desetljećima nije upravljao nitko iz najvećeg grada Splita. Malenica je svojedobno dvije godine bio šef Mladeži HDZ-a Šibensko-kninske županije te član Predsjedništva Mladeži HDZ-a, a potom ga 2017. s terena kandidiraju i za državnog tajnika u Ministarstvu uprave – no prednost ipak dobiva Josipa Rimac. Njegovo imenovanje za ministra nakon posljednjih parlamentarnih izbora pripisuje se utjecaju upravo šibenskog gradonačelnika Željka Burića.

Pozicije HDZ-ovih vladara u Zadru i Dubrovniku, Božidara Kalmete i Branka Bačića, zasad se čine neupitnima: Kalmeta suvereno vlada na svom području i trenutno je zaokupljen profiliranjem mladog predsjednika gradske organizacije, državnog tajnika Šime Erlića, za gradonačelnika Zadra u idućem mandatu. Bačić, pak, zauzima visoke stranačke funkcije u Saboru i nema govora o njegovu micanju s mjesta predsjednika županijskog ogranka stranke. Nacionalovi sugovornici otkrivaju da se unutar stranke ipak ozbiljno razgovara o dugoročnoj rekonstrukciji u sve četiri dalmatinske županije.

„Od izbora do izbora broj glasova nam opada i ako uskoro ne lansiramo nova lica i nove ideje, prijete nam još dramatičnije slabljenje i gubitak vlasti u nizu sredina, odnosno sudbina SDP-a. Na nacionalnoj razini HDZ-a razvoj događaja u Dalmaciji, našoj najčvršćoj bazi, izuzetno je bitan“, zaključio je Nacionalov sugovornik iz te stranke.