Radio Dalmacija, najutjecajnija radijska postaja juga Hrvatske, jedna je od tema u dokumentaciji koju je u drugoj polovini veljače dobio Nacional o tajnim poslovnim odnosima posnulog HDZ-ova tajkuna Miroslava Kutle s braćom Zoranom i Petrom Pripuzom, koje s Kutlom vežu isprepleteni, nerijetko tajni, i očito nerazriješeni poslovni odnosi.

‘Zorane Pripuzu, malo sam se uvrijedio kad sam doznao koliko ste mizerno davali za moju likvidaciju… Samo tražim da mi vratite oteto…’

Nacional posjeduje dokumentaciju koja sadrži bilješke, nacrte poslovnih prijedloga te veći broj e-mailova i SMS-ova koje je tijekom proteklih mjeseci Miroslav Kutle, jedan od osnivača HDZ-a i najpoznatiji i najprivilegiraniji tajkun hercegovačke struje te stranke s početka 90-ih godina, slao Zoranu Pripuzu, kumu svog sina i dugogodišnjem poslovnom suradniku, te njegovu bratu, moćnom i diskretnom poduzetniku Petru Pripuzu, bliskom suradniku preminulog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

U tim se materijalima, među ostalim, na više mjesta spominje i Radio Dalmacija, najčešće u kontekstu vlasništva nad tim medijem. Pritom je važno znati koliko je Radio Dalmacija utjecajna: teško je na jugu Hrvatske, od Zadra do Dubrovnika, naći kafić u kojemu se ne sluša baš taj radio, koji emitira popularnu glazbu i servisne informacije, ali i vijesti te ponešto političkog sadržaja. Zato bi, naravno, bilo važno znati i tko je istinski vlasnik Radio Dalmacije.

U tom je pogledu naročito zanimljiva jedna od bilježaka koje posjeduje Nacional, a koja sadrži pokušaj, na rubu svađe, da se razjasni tko je pravi vlasnik Radio Dalmacije. Bilješka je pisana kompjutorski, ali ima i dodatak pisan rukom, i nije potpisana. Čini se kako je riječ o bilješkama koje je kompjutorski pisao Kutle, a rukom dopisivao netko tko se s Kutlom prepire o vlasništvu.

Bilješka je napisana u dijelu materijala koji, kako je upisano na vrhu stranice, potječe iz 2017. godine, a autor – najvjerojatnije Miroslav Kutle – u uvodu taj dio materijala objašnjava ovako: “Napomena – Ovo sam našao u svojim evidencijama, moguće je da sam bez loših namjera nešto propustio, a s obzirom da skoro sedam godina nemam stabilne adrese i imam oskudnu komunikaciju. Žao mi je što, zbog mojih ne baš lakih životnih okolnosti, nisam mogao pravovremeno u cijelosti izmiriti obaveze, a posebno mi je žao što je moj kum posumnjao da ću prema njemu ispuniti obaveze i da ne zna koliko cijenim svako dobro koje mi je učinio, posebno u ovom, za mene ne baš lakom vremenu…”

Potom, nakon nekoliko pasusa o drugim temama, autor bilježaka prelazi na Radio Dalmaciju. Piše ovako, uz napomenu nacionala.hr da imena koja se spominju u pasusu navodimo samo inicijalima:

“Prije zadnjih spomenutih dogovora sa Z. otkupili smo 25 posto Radio Dalmacije od Slobodne Dalmacije i to po punoj tržišnoj cijeni, nešto više od 4. mil kn, što je financirano iz bankarskog kredita koji još vraćamo, tako da je taj posao neutralan u odnosu na odnose sa C. Kod M. je na dispoziciji cjelokupan tijek odnosa sa C. i precizan ispis njegovih obaveza i aktivnosti koje su u tijeku oko naplate…”

Pod tim pasusom netko je rukom dopisao ovako: “Zašto ovdje spominješ Radio Dalmaciju ako nismo bili 50-50 posto. Ti i N. ste digli kredit 11.000.000 kn da bi kupili 25 posto dionica od Slobodne Dalmacije jer su oni bili vlasnici 25 posto Radio Dalmacije pa ste izvukli tu lovu i ti si minimum dobio 4,000,000 kn, a ja sam kupio 26 posto R.D. od N za 2.480.000 kn i ja sada vraćam kredit B. od 11,000,000 kn odnosno banci koja je u stečaju. To je tvoj prokušani prevarantski scenarij.”

Citirana dva pasusa tek su mali primjer svađe koja se donedavno, dok je Nacional nije počeo razotkrivati, vodila daleko od javnosti. Riječ je o zapanjujućim raspravama o vlasništvu nad cijelom mrežom najutjecajnijih i najpoznatijih radijskih postaja u Hrvatskoj, predvođenom Narodnim radijem, Antenom, Radijem Dalmacija i brojnim drugim radijskim postajama. Na tu radijsku mrežu, očito, Kutle iz nekog razloga polaže vlasnička prava, premda u javnosti prevladava uvjerenje da ona već odavno nema ništa s hercegovačkim tajkunom koji je od hrvatskog pravosuđa prije dosta godina pobjegao u BiH.

Kutle u toj svađi, međutim, tvrdi da može dokazati i dokumentirati svoje navodno vlasništvo nad tim medijskim sustavom, ali i nad drugim tvrtkama koje, prema njegovoj interpretaciji, skriveni vlasnici posjeduju za Kutlin račun. Ako je sve to točno, ti ljudi – čuvali udjele za Kutlin, svoj ili bilo čiji račun – netransparentno ali bitno kontroliraju dominantni tržišni udio na hrvatskoj radijskoj sceni.