Kulturnjaci: ‘Od ministrice tražimo zaštitu i pravo na rad’

Predstavnici radnika u kulturi prošlog su tjedna predsjedniku Milanoviću iznijeli tešku situaciju u kojoj su se našli zbog pandemije koronavirusa. Nakon dozvole organiziranja misa i izjava da su vjernici discipliniraniji od ljudi koji idu na predstave i koncerte, traže zaštitu Nine Obuljen Koržinek

Četvero predstavnika samostalnih umjetnika sastalo se prošloga tjedna s predsjednikom Zoranom Milanovićem, na njegov poziv, te ga upoznalo sa svojom teškom situacijom, ponajviše zbog nedostatka prihoda tijekom pandemije koronavirusa. Mejra Mujičić kao predstavnica likovne scene, Tanja Tarbuk u ime književnih prevoditelja, Marko Torjanac ispred dramskih umjetnika te Hrvoje Kovačević kao predstavnik književnika, pojasnili su predsjedniku svoju situaciju, a Nacionalu otkrili da će od ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek na sastanku u utorak tražiti zaštitu digniteta i pravo na rad. Do te je inicijative došlo, kako je rekao Torjanac, posebno nakon izjava članova Stožera za civilnu zaštitu o odobravanju održavanja misa, a u isto vrijeme zabrani sličnih javnih okupljanja, poput kino-projekcija ili kazališnih predstava.

“Očito je da se ovo ukidanje mjera provodi selektivno, prema političkim a ne epidemiološkim kriterijima. Ako je dopušteno okupljanje u crkvama, opravdano se postavlja pitanje zašto nije i u kazalištima, koncertnim dvoranama i kinima. Ta pitanja su, u stvari, poslužila da se razotkrije proizvoljna i nestručna pozadina opuštanja mjera. O tome najbolje govore odgovori ministra Davora Božinovića i epidemiologa Krunoslava Capaka, koji su bili potpuno nepripremljeni pa su odgovarali očite gluposti. Iz svega se jasno može zaključiti da se odluke u Stožeru donose nesustavno, da su nelogične i vođene političkim, a ne stručnim kriterijima koji bi trebali omogućiti donošenje općih pravila i uvjeta koji bi trebali biti jednaki za sve i za sva okupljanja, na temelju čega bismo mi iz kazališta, kao i svi koji ovise o javnim okupljanjima, mogli sami donijeti odluku i zaključiti možemo li se u njih uklopiti i kako. Posebno je bizaran i uvredljiv bio odgovor ministra Božinovića na pitanje o kazalištima i kinima, kada je rekao da je okupljanje u crkvama dopušteno jer su vjernici i svećenici pokazali disciplinu, iz čega se može zaključiti da posjetitelji kazališta i kina i umjetnici, pa i oni na filmskom platnu, nisu disciplinirani. Što je, osim što je i suludo i uvredljivo, i netočno, jer upravo je pri crkvenim okupljanjima bilo nereda, recimo u Sirobuji i Istri”, rekao je Marko Torjanac.

On smatra da se u jednoj normalnoj zemlji takva bizarna, gotovo nadrealna situacija u kojoj ministar govori takve gluposti, ne bi mogla dogoditi. Ako bi se i dogodila, nastavio je, to bi možda bilo iz usta nekog zalutalog lokalnog čelnika, a ne ministra i na to bi reagiralo Ministarstvo kulture: “I u tom smislu postoji inicijativa da se od ministrice zatraži da zaštiti dignitet umjetnika kao građana koji su konzumenti kulture i koje se ovom izjavom direktno uvrijedilo. Kasnije sam vidio da u famoznom Stožeru stoluje i predstavnik Ministarstva kulture. Do danas nije jasno koja je njegova funkcija i stav o izrečenom, jer se o tome, kao i o brojnim pitanjima koja su posljednjih dana postavljana o radu kazališta, kina i koncertnih dvorana i uopće o kulturnim događanjima, nije oglasio iako bi mu to valjda trebala biti zadaća zbog koje je u Stožeru.”

Torjanac smatra da se tome treba pristupiti razborito i ne oslanjati se na nepouzdane procjene Stožera. Ako se mjere i “olakšaju”, tvrdi, pretpostavka je da građani neće pohrliti na kulturna događanja, pogotovo zato što je kod konzumenata kulture riječ o obrazovanijoj i odgovornijoj populaciji.

‘Kulturna industrija uprihodi 4,6 % državnog proračuna, a umjetnici dobiju 0,7 do 0,8%. To je dovoljan argument da bi se država trebala više angažirati’, kaže Hrvoje Kovačević

Umjetnici su na sastanku predsjednika upoznali i s mjerama koje je Ministarstvo kulture pokrenulo odmah, ne bi li se pomoglo posebno samostalnim umjetnicima koji su zbog pandemije ostali bez ikakvih prihoda. Kako je naglasio Torjanac, ministrica kulture pokazala je da razumije problem i dogovoreno je da se u mjere potpore uključe izostavljeni samostalni umjetnici tzv. treće skupine, odnosno oni koji uslijed administrativnog nereda nisu nigdje registrirani iako uredno plaćaju poreze, kao i neumjetnička zanimanja koja svoju egzistenciju ostvaruju stalnim honorarnim radom na nezavisnom kulturnom tržištu:

“No na tu najhitniju mjeru za pomoć egzistenciji najvećeg broja umjetnika još čekamo. Ona će, sudeći prema svim razgovorima s ministricom, biti realizirana, no pitanje je hoće li umjetnici pritom imati ravnopravan tretman kao ostali građani Hrvatske, odnosno hoće li ta potpora biti iste visine kao i za ostale. Cijeli problem sa samostalnim umjetnicima ima ishodište u administrativnom neredu koji je prisutan u svim područjima u našoj zemlji. Budući da umjetnici nemaju svoj porezni broj, odnosno šifru djelatnosti, ne zna se ni koliko ih ima, iako su pretpostavke da ih je između sedam i 12 tisuća. Zbog tog administrativnog nereda, umjetnici su u djelatnostima porezne uprave svrstani pod ‘ostale’ i zato nisu obuhvaćeni mjerama potpore. Čini mi se da je to pitanje dobre volje ministra Marića i premijera i ako će biti potrebno, obratit ćemo se i njima.”

No činjenica da Grad Zagreb, u kojem se realizira 90 posto nezavisne kulturne scene, nema novca za umjetnike koji u njemu rade i u gradski proračun uplaćuju porez i druge stavke, ostaje veliki problem. Marko Torjanac, ujedno i nezavisni zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, nije iznenađen činjenicom da pročelnica za kulturu Milana Vuković Runjić nije ništa napravila za samostalne umjetnike:

“No to se od nje ni ne očekuje. Znamo da ona ne odlučuje. Odlučuju Milan Bandić i njegov najuži tim, koji upravo ovih dana, uz pomoć HDZ-a, vrši nezapamćen udar na kulturu Zagreba. Naime, gradonačelnik Bandić predložio je stavljanje izvan snage Zaključka izglasanog na prošloj sjednici o obaveznoj isplati sredstava javnim i nezavisnim subjektima u kulturi, kao i pomoći u pokrivanju troškova prostora nezavisnim subjektima u kulturi jer oni trenutačno ne mogu zarađivati. To je jedina i minimalna pomoć Grada na koju je Bandić, naime, bio prisiljen ovim Zaključkom protiv kojeg su u ožujku glasali njegovi zastupnici. I sad taj Zaključak, jer gradska je blagajna prazna, želi opozvati i time kulturi uskratiti programska sredstva od kojih samostalni umjetnici žive. Apsurd je u tome što mu u novom udaru na zagrebačku kulturu sad pomaže zagrebački HDZ, koji je na prošloj sjednici Skupštine podržao Zaključak. Time je HDZ još jednom pokazao svoje nepoštovanje prema kulturi i umjetnicima, kao i nedosljednost i interesnu motiviranost pri donošenju odluka. Postavlja se pitanje kako Ministarstvo kulture očekuje suradnju i povjerenje umjetnika kad isti taj HDZ na lokalnoj razini radi protiv umjetnika i doslovce im minira egzistenciju. U svakom slučaju, ovaj Bandićev i HDZ-ov udar na kulturu Zagreba dugo će se pamtiti.”

Hrvoje Kovačević, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, ustvrdio je da je Ministarstvo kulture dodijelilo 773 potpore samostalnim umjetnicima – 697 u iznosu 3250 kuna te 76 u iznosu 1625 kuna. Napomenuo je da je to daleko više od onoga što je očekivao kada je natječaj raspisan, no ostaje činjenica da 619 umjetnika potporu nije dobilo: “Među njima svakako ima onih koji su svojim djelovanjem potporu zaslužili i koji teško preživljavaju u novim uvjetima. U razgovorima s ministricom objašnjavala mi je zašto su mjere takve kakve su te je rekla da se u okviru Vlade nije uspjela izboriti za nešto više, no ja nisam političar, samostalni sam umjetnik i stoga ne mogu odustati od principa jednakosti i solidarnosti. Svi su samostalni umjetnici trebali dobiti isti iznos. Ministrica mi je rekla i da se razmatraju neke druge mjere kojima bi se pomoglo samostalnim umjetnicima, honoriranje plasmana umjetnosti na društvenim mrežama, primjerice. Već su i raspisani neki natječaji koji vode prema realizaciji te ideje. Tu inicijativu svakako pozdravljam.”

Kovačević je pojasnio i kakva je situacija s književnicima u Hrvatskoj. Istaknuo je da svi, pa tako i književnici, imaju isti problem – nepostojanje tržišta umjetnina:

“U krizu uzrokovanu epidemijom književnici su ušli usporedo s krizom nakladništva koja nas opterećuje ‘kvakom 22’ – knjige su skupe jer su naklade male, a naklade su male jer su knjige skupe. Jedino je rješenje poticanje čitanja. Pogotovo se time bavimo mi književnici koji pišemo i za djecu. Organiziramo razne susrete koji su nam i izvor zarade. Teško je reći kada ćemo opet biti u prilici naći se pred mladim čitateljima. Uz to mi je krajem veljače u nakladničkoj kući Hena com objavljen roman za odrasle “Ministar u jezeru”. Već sam imao dogovorene tri promocije, sve su odgođene. Sada sjedim doma i pišem, kao, vjerujem, i većina mojih kolega.”

Na društvenim mrežama pojavili su se statusi umjetnika koji su se sami organizirali te od svih ljudi traže donaciju za kolege samostalne umjetnike, što je pomalo i tužno jer to samo znači da se država ne može za njih brinuti. Kovačević je o tome rekao:

“Kulturna industrija u nas uprihodi 4,6 posto državnog proračuna, a umjetnici dobiju 0,7 do 0,8 posto. Mislim da je taj podatak sasvim dovoljan argument da bi se država trebala više angažirati kada je umjetnicima potrebna pomoć. Kada se u medijima pojavi tekst u kojemu se spominju problemi umjetnika, dežurni komentatori odmah spominju neke estradne zvijezde, tvrde da svi predobro živimo i da smo beskorisni. Istina je, pak, da velika većina umjetnika teško živi i pri tome proizvodi kao i bilo koji drugi radnik. Aktivnosti na društvenim mrežama dokazuju da su umjetnici angažirani na raznim razinama te je i to na neki način jedna od pozitivnih posljedica ove krize.”

Marko Torjanac pojasnio je da je ta inicijativa krenula od Ogranka samostalnih umjetnika Hrvatskog društva dramskih umjetnika, a reaktivirali su je nakon osam godina mirovanja. No naglasio je da Fond teško može biti nadomjestak za državne potpore, pogotovo za, kako se predviđa, dulje razdoblje zabrane javnih okupljanja:

“Fond bi trebao služiti kao korektiv za eventualne neravnopravne potpore, kao dodatna pomoć i za one koji iz bilo kojeg razloga u potpore nisu uključeni. No čini se da ćemo Fondom morati pomagati velikom broju ljudi. Nadam se da će zaposleni kolege, institucije i svi ljubitelji kazališta imati volje da prema svojim mogućnostima uplaćuju u Fond. Koristim ovu priliku da pozovem sve sugrađane, prijatelje kazališta, da prema svojim mogućnostima uplate donacije u Fond solidarnosti HDDU-a na IBAN HR6423600001101463609 s obaveznom naznakom Donacija za OSU.”

Još jedna predstavnica samostalnih umjetnika koja se sastala s predsjednikom je Tanja Tarbuk, dugogodišnja književna prevoditeljica, koja je pojasnila situaciju u svojoj struci:

“Moram reći, što zvuči gotovo nevjerojatno, honorari književnih prevoditelja isti su već više od dvadeset godina. Kad sam se vratila iz Portugala, a to je bilo davne 1997., počela sam prevoditi za honorar od tadašnjih šest maraka po kartici, da bi sada ta cijena bila otprilike šest eura po istoj toj kartici, jer euri su zamijenili marke kao da im je tečaj bio isti, kako u troškovima, tako, hajde, i u prihodima. Dakle, prevoditelji samozatajno, samoprijegorno, samoubilački ako hoćete, već desetljećima prenose vrijedna književna djela s raznih jezika, obogaćujući time našu kulturu, njegujući generacije čitatelja, šireći kulture, za iste pare. Ne moram, dakle, naglašavati da je naša stvarnost, za razliku od kolega na razvijenom Zapadu, teška, da mi za razliku od, recimo, danskih prevoditelja, koji zarađuju oko 40 do 50 eura po kartici i, unatoč visokom porezu koji plaćaju državi, mogu komotno živjeti tako da rade nekih osam mjeseci u godini, a ostala četiri mjeseca putuju, čitaju, samoobrazuju se, odlaze u zemlje jezika s kojih prevode na mjesec-dva gdje uče žargonizme i uključuju se u kulturu življenja što im olakšava prevođenje autora iz tih zemalja. Što reći, mogu samo citirati dragog mi prijatelja Zdravka Zimu koji je jednom prilikom konstatirao: ‘Za razliku od danskih prevoditelja koji u godini rade osam mjeseci, a četiri se odmaraju, ti, Tanja, od dvanaest mjeseci radiš šesnaest.’ A to je slučaj i s ostalim prevoditeljima. Ako želimo preživjeti s ovako niskim honorarima, moramo imati nekoliko poslova, pa tako mnogi rade u školama ili se bave turističkim vođenjem, prevođenjem rodnih listova i slično. Dakle, neprestano osciliramo na rubu egzistencije, jureći iz posla u posao, možda je jedina dobra stvar u ovoj krizi, odnosno nestašici posla, što ćemo sad malo predahnuti.”

Vezano uz fond solidarnosti koji se osnovao, Tanja Tarbuk komentirala je da možda virusa više i ne bude, ali prave posljedice gospodarske krize tek ćemo osjetiti. Prevoditelji trenutačno čak i nešto rade, završavaju prijevode ugovorene lani:

“Ali novih prijevoda neće biti jer su izdavači uglavnom otkazali objavljivanje novih knjiga, između ostalog i zato što su mnoge europske zemlje obustavile svoje potpore stranim izdavačima, a pitanje je i kakvu će potporu dobiti od naših institucija. Dakle, od ovoga ljeta nadalje mi tek nećemo imati književne prijevode, a ako iduće godine izdavači i potpišu neki ugovor s nama, dok se knjiga prevede i naplati, proći će još barem pola godine. Treba računati da će književni prevoditelji u ovoj zemlji najmanje godinu dana biti bez posla, a obećava nam se potpora za tri mjeseca.”

Tanja Tarbuk spomenula je i suradnju sa zagrebačkim Gradskim uredom za kulturu, koji je Društvu hrvatskih književnih prevodilaca ove godine dodijelio potpore. Međutim, one će se, prema naknadnom dopisu gradskih službi, dodatno smanjiti iako su dobili upola manje potpora nego prošle godine. Svakako će stoga zatražiti sastanak s pročelnicom Milanom Vuković Runjić, kako bi raspravile o mjerama koje bi trebalo poduzeti za ugrožene članove, kao i o sufinanciranju programa kojima se potiče književno prevodilaštvo.

Teško da se od Grada može očekivati pomoć, a to dokazuje i odgovor Milane Vuković Runjić Nacionalu. U odgovoru stoji:

“Izvješćujemo vas kako je još uvijek na snazi Mjera privremene obustave izvršavanja Proračuna Grada Zagreba za 2020. Gradski ured za kulturu stoga je privremeno obustavio isplatu sredstava odobrenih osnovom utvrđenog programa Javnih potreba u kulturi za 2020. godinu te se trenutačno financiraju samo plaće i nužni troškovi hladnog pogona. Mjera je donesena zbog promjene gospodarskih kretanja uslijed pandemije bolesti COVID–19 te potresa koji je 22. ožujka prouzročio veliku materijalnu štetu u gradu Zagrebu te je slijedom navedenog došlo do smanjenja prihoda proračuna. Gradski ured za kulturu će, s ciljem ublažavanja negativnih učinaka koje osjeća izvaninstitucionalni sektor, pri isplati sredstava, a nakon stavljanja izvan snage Mjere obustave izvršavanja Proračuna, voditi računa o tome da prioritet imaju nezavisni i samostalni umjetnici čiji je ekonomski status ugrožen.”

‘Usporedba okupljanja u kazališnim dvoranama i vjerskim objektima nije primjerena jer osim publike mora se brinuti i o izvođačima’, kaže Marija Šiško Omrčen iz Ministarstva kulture

U Ministarstvu kulture rekli su da je 90 posto umjetnika koji su se prijavili ostvarilo pravo na potporu, što znači da su mogli dokazati izostanak prihoda i smanjenu aktivnost zbog pandemije COVID-19. Poziv je otvoren do 15. lipnja i vjeruje se da će se do tog datuma javiti još neki umjetnici koji će ispuniti uvjete i ostvariti potporu. Glasnogovornica Ministarstva Marija Šiško Omrčen o tome je rekla:

“Ministarstvo kulture je donijelo niz mjera za pomoć umjetnicima i različitim mjerama nastoji obuhvatiti sve segmente kulturnoga sektora koji u ovim trenucima krize gube mogućnost svojega djelovanja. Ukupno je za prve isplate potpora izdvojeno 2.388.750 kuna za 773 samostalna umjetnika. Paralelno s navedenim mjerama Ministarstvo kulture je u završnoj fazi objave mjere potpore umjetnicima i kulturnim djelatnicima koji nisu obuhvaćeni nijednom od do sada usvojenih mjera, a za što je osigurano dodatnih 20 milijuna kuna iz Kriznog fonda. U okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Ministarstvo priprema Poziv na dostavu projektnih prijedloga Umjetnost i kultura online, koji će se sufinancirati sredstvima Europskog socijalnog fonda (85 %) i državnog proračuna (15 %). U pripremi su i mali te mikro krediti za poduzetnike u teškoćama, a pripremaju se i posebni programi potpore za pojedine grane gospodarstva u koje će biti uključene i kulturne i kreativne industrije.”

Iz Ministarstva su odgovorili i na najavu kulturnjaka da će od ministrice Nine Obuljen Koržinek tražiti zaštitu digniteta i pravo na rad:

“Ministarstvo kulture prima brojne upite vezano uz moguću normalizaciju rada kazališta, kao i organizaciju javnih događanja, predstava, koncerata ili snimanja filmova. U suradnji sa strukovnim udrugama i ravnateljima institucija razrađujemo precizne upute s ciljem da se što prije omogući realizacija onih aktivnosti koje ne predstavljaju zdravstvenu ugrozu za umjetnike i izvođače, odnosno da se osmisle alternativni načini organizacije javnih izvedbi kako bi se izbjegao zdravstveni rizik kako za publiku tako i za izvođače. Pred nama su ljetni mjeseci i nadamo se da će se dio programa moći realizirati na otvorenom.

Usporedba okupljanja u kazališnim dvoranama i vjerskim objektima nije primjerena, s obzirom na to da se u slučaju kulturnih događanja ne moramo brinuti samo o zdravlju publike, nego jednako tako i o izvođačima, brojnim umjetnicima, ansamblima ili plesnim skupinama. Kako je u većini slučajeva nemoguće realizirati kazališnu ili plesnu predstavu izbjegavajući fizički kontakt, u ovoj fazi borbe protiv epidemije još uvijek nije moguće dati suglasnost za to područje umjetničke djelatnosti.”

Komentiraj