Kroz razgovor o potankostima novoga romana Markusa Zusaka “Od Claya most”

Poznati i nagrađivani australski pisac Markus Zusak za gostovanja u Zagrebu predstavio je u ponedjeljak navečer u Hrvatskome državnom arhivu (HDA) svoj novi roman “Od Claya most” u razgovoru s novinarom i kritičarom Branimirom Pofukom, te poručio kako je njegova spisateljska misao vodilja – pisati drukčije.

Zusak u sklopu svoje europske turneje, na kojoj predstavlja svoj novi roman – obiteljsku sagu o petorici braće Dunbar, boravi 23. i 24. rujna u Zagrebu. Pofuk je napomenuo kako su predstavljanje u HDA mogli pratiti Zusakovi štovatelji u live-streamu na njegovoj facebook stranici.

Spisateljsko geslo –  Pisati drukčije

Pisac je svjetsku slavu stekao romanom “Kradljivica knjiga” još kao 30-godišnjak, a novi roman objavio je nakon 13 godina spisateljske ‘šutnje’. Hrvatskoj publici poznat je po već spomenutoj uspješnici, kao i po romanu “Ja sam glasnik”, a te dvije knjige, kao i novi Zusakov roman, objavila je nakladnička kuća Profil.

Publici koja je u velikome broju nazočila predstavljanju, Zusak je posvjedočio kako je njegovo spisateljsko geslo – pisati drukčije.

Roman u izvornom naslovu “Bridge of Clay” sadrži i igru riječi, jer ime glavnoga junaka Claya je i engleska riječ za glinu. Po autorovim riječima, ideju za novi roman rodila se još u njegovoj mladosti, kada se kao dvadesetogodišnjak šetao predgrađem Sydneya u kojemu je odrastao. Već tada je, istaknuo je, zamislio lik dječaka koji je želio sagraditi most kao svoj jedini pokušaj da stvori nešto divno, savršeno i veliko.

Osvrnuo se i na činjenicu da mu je za novi roman trebalo 13 godina, rekavši kako mu je to sigurno omogućio i uspjeh knjige “Kradljivica  knjiga”, pa nije morao pisati kako bi ostvario neki novi prihod.

Novi roman Markusa Zusaka “Od Claya most” obiteljska je saga o petorici braće Dunbar, haharima koji, nakon smrti majke i odlaska oca, odgajaju jedan drugoga u svijetu vođenom vlastitim pravilima, uče kako voljeti, boriti se i pomiriti sa svijetom odraslih.

“Od Claya most” najambicioznija knjiga, “Kradljivica knjiga” također u srcu

Autor je istaknuo kako je “Od Claya most” njegova najambicioznija knjiga koju mu je bilo i najteže napisati, ali i da “Kradljivica knjiga” ima posebno mjesto u njegovu srcu posebice zato što je nastala na temelju priča njegovih roditelja o njihovu djetinjstvu u nacističkoj Njemačkoj, odnosno Austriji iz kojih su 1950-ih emigrirali u Australiju. Kada su stigli nisu znali engleski i radili su teške poslove.

Za razliku od te knjige, novi roman plod je njegova posve osobnog unutarnjeg osjećaja. Pripovijeda o dječaku i njegovoj obitelji, njihovu međusobnom razumijevanju, o tome kako je prošlost ponekad ljepša nego što se pamti.

Zusak je posvjedočio kako je dio njega u svakome od petorice braće Dunbar, ali najviše kod najstarijega brata, Matthewa, koji je i narator, te kod glavnoga lika Claya, a tu su i ostala braća Henry, Rory i Tommy.

Istaknuo je kako se teško ‘oprostio’ s njima kada je na roman ‘stavio točku’ jer je zavolio tu obitelj, koja je, rekao je, na neki način, ispisivala i njegov život.

Pofuk se osvrnuo i na dvije važne točke u romanu – znamenitoga kipara Michelangela i rimski akvadukt Pont du Gard, a autor je potvrdio kako si je pred radovima znamenitoga kipara i pred akveduktom postavio pitanje kako ih je uopće bilo moguće napraviti.

Markus Zusak rođen je 1975. u Sydneyju u obitelji imigranata iz Austrije i Njemačke. Pisanjem se počeo baviti još u srednjoj školi, a 1999. objavio je svoj romaneskni prvijenac “The Underdog” – prvi dio trilogije za mlade o braći iz radničke obitelji Wolfe, a potom nastavke trilogije – “Fighting Ruben Wolfe’ i “When Dogs Cry”. Pozitivne kritike i nagrade dobio je i četvrti roman – priču o maloljetnom taksistu “Ja sam glasnik”.

Roman “Kradljivica knjiga” (The book thief) objavljen je u njegovoj rodnoj Australiji 2005., a u ostatku svijeta 2006. Preveden je na 40 jezika, prodan u više od osam milijuna primjeraka i osvojio je mnoge cijenjene književne nagrade. Prema romanu snimljena je 2013. filmska adaptacija Briana Percivala.

Komentiraj