Objavljeno u Nacionalu br. 947, 22. lipanj 2016.

Umjesto gradnje novog LNG terminala, Ina je ponudila korištenje jedne od njenih plinskih platformi u sjevernom Jadranu kao lokacije pogodne za prekrcaj i transport LNG-a do plinovoda u Puli

Naftna kompanija Ina je u jesen prošle godine, neposredno uoči parlamentarnih izbora u studenome, Ministarstvu gospodarstva predložila zanimljiv projekt: umjesto gradnje novog LNG terminala ponudila je korištenje jedne od njenih plinskih platformi u sjevernom Jadranu kao lokacije pogodne za prekrcaj i transport LNG-a do plinovoda u Puli. Ali budući da se politička elita tada zabavljala predizbornim aktivnostima i strateškim preslagivanjima uoči nove bitke za vlast, prijedlog je prošao nezapaženo i bez konkretnih odgovora i reakcija. Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak za Nacional je potvrdio da je za Inin prijedlog kao neslužbenu informaciju doista čuo neposredno prije izbora, ali izostao je ikakav konkretan oblik razgovora upravo zbog predizborne kampanje. Na Nacionalov upit je li aktualna Vlada bila upoznata s Ininom idejom, s Markova trga nismo dobili odgovor.

PREMA NACIONALOVU DOBRO OBAVIJEŠTENOM IZVORU, Ina je ponudila da se njezina plinska platforma Ivana-K, jedna od ukupno 21 plinske platforme u sjevernom Jadranu i jedna od svega dvije takve platforme na kojoj stalno boravi posada (ostalih 19 su automatizirane i daljinski upravljane s kopna ili s jedne od dviju spomenutih platformi), preuredi za prihvat specijalnog broda za transport ukapljenog prirodnog plina i regasifikaciju te utiskivanje plina u postojeći podmorski plinovod koji vodi od platforme do Pule. “Namjera nam je bila ponuditi vladi i Ministarstvu gospodarstva da iskoristi platformu Ivana-K za privez tankera za prijevoz LNG-a, zato što podmorski plinovod dug 55 kilometara od platforme do Pule kojim se i sada transportira plin proizveden na Ininim bušotinama u sjevernom Jadranu, postoji i ne treba graditi novi. S platforme vodi i druga podmorska plinovodna cijev dužine 65 kilometara do Italije. Platforma bi služila za privez tankera, što znači da dobar dio infrastrukture već postoji, uključujući i plinovod za prihvat plina. Treba još odlučiti hoće li uz platformu biti trajno usidren FSRU tanker (Floating Storage Regasification Unit), odnosno brod koji preuzima plin i obavlja regasifikaciju – postupak pretvaranja LNG-a iz tekućeg u plinovito stanje – ili će biti nabavljen tanker koji uz transport istovremeno radi i regasifikaciju. U tom slučaju platforma bi tek pružala uslugu preuzimanja plina i njegova transporta plinovodom. Sva postojeća infrastruktura na platformi značajno bi skratila i pojeftinila izgradnju budućeg LNG terminala i to je bila osnova naše ideje koju smo htjeli predstaviti Vladi”, objasnio je naš izvor. Ali nastavak razgovora i mogućnost konkretnijeg predstavljanja ideje prekinuli su parlamentarni izbori u studenome, a onda i nekoliko mjeseci političkih pregovora i formiranja Vlade, potom i brojni, dobro poznati sukobi unutar vladajuće koalicije pa nije bilo ni interesa ni volje, a ni razumijevanja za ovakve ideje. Nacionalov izvor tvrdi kako su predstavnici Ine o ideji, uz još nekoliko tema vezanih uz poslovanje kompanije, namjeravali raspraviti i s donedavnim ministrom gospodarstva Tomislavom Panenićem, s kojim su dogovarali susret, ali njihov sastanak preduhitrio je pad Vlade.

PREMA NACIONALOVU IZVORU, tehnički parametri platforme Ivana-K već sada zadovoljavaju većinu uvjeta potrebnih za prihvat tankera za transport LNG-a. Sadašnji kapacitet prihvata plinovoda od platforme Ivana-K do Pule od 1,39 milijuna kubnih metara te kapacitet kopnenog plinovoda Pula-Karlovac od 1,5 milijardi kubnih metara na godinu bili bi posve dovoljni za prihvat plina u prvom razdoblju. Ako bude potrebe za dodatnim kapacitetima za prihvat većih količina plina, može se dodati još jedna cijev uz postojeću na istoj trasi, tvrdi isti izvor. U ovom je trenutku iskorištenost kapaciteta plinovoda od platforme Ivana-K do Pule oko 65 posto jer se njim transportira plin proizveden na 21 Ininoj plinskoj platformi u sjevernom Jadranu. Ali Nacionalov izvor je upozorio da se količine proizvedenog plina s tih platformi iz godine u godinu smanjuju i da padaju u prosjeku oko sedam posto godišnje. To znači da će kapacitet prihvata plinovoda na platformi iz godine u godinu biti sve veći, a time i prostor za prihvat LNG-a. Slobodni kapacitet kompresora i plinovoda na Ivani-K već od ove godine bit će oko 2,5 tisuća kubnih metara plina na dan, a zbog pada proizvodnje od 2020. slobodni kapacitet će porasti na 3,8 tisuća kubnih metara na dan. Prema načelnom prijedlogu Ine o korištenju platforme Ivana-K za prihvat LNG-a, broj isporuka plina, odnosno točan broj pristajanja tankera za transport LNG-a potrebno je uskladiti s kapacitetom plinovoda, ali okvirno bi platforma na godinu mogla prihvatiti 16 isporuka LNG tankera prosječne nosivosti od 135.000 kubnih metara plina.

INA JE PONUDILA da se platforma Ivana-K uredi za prihvat specijalnog broda za transport ukapljenog prirodnog plina i regasifikaciju te utiskivanje plina u postojeći podmorski plinovod koji vodi do Pule

DA JE BILO INTERESA I POLITIČKE VOLJE, nastavlja Nacionalov izvor, država je mogla uštedjeti nemala sredstva. “Ako bi se prihvatila ova ideja i iskoristila postojeća platforma i sadašnji plinovod od Ivane-K do Pule, nema potrebe graditi evakuacijski plinovod na Krku, čije bi financiranje opteretilo domaćeg operatora plinskog sustava Plinacroa. Preciznije, samo na kapitalnim ulaganjima za izgradnju potrebne infrastrukture država bi uštedjela oko 40 milijuna dolara, što znači da bi projekt izgradnje LNG terminala bio toliko jeftiniji. Uzmemo li u obzir to da se investicija izgradnje plutajućeg LNG terminala penje do 250 milijuna dolara, od čega najveći dio otpada na trošak pripreme i proizvodnje FSRU tankera, to bi značilo da se korištenjem Inine platforme početna investicija može smanjiti gotovo za petinu. Uz to, značajno bi se skratilo vrijeme potrebno za izdavanje dozvola i projektiranje budućeg pontona, a skratio bi se i proces izgradnje”, tvrdi Nacionalov izvor. Umjesto razdoblja od dvije do tri godine, koliko prosječno traje priprema i proces izgradnje plutajućeg LNGterminala, ovakav terminal mogao bi biti dovršen i pušten u pogon za oko godinu dana uz značajno manju investiciju. Dodatna ušteda mogla bi se ostvariti i nabavom FSRU broda temeljem leasinga ili pak konvertiranjem starog LNG tankera u FSRU jedinicu, čime bi se moglo uštedjeti između 100 i 150 milijuna dolara jer je cijena novog FSRU broda veća od 250 milijuna dolara. “Nebrojene su mogućnosti odabira najpovoljnije opcije i prilagodbe ne samo terminala, nego i FSRU broda našim uvjetima i potrebama. Potrebno je samo sjesti sa stručnjacima i odabrati onu najbolju za nas. Ali bojim se da ni nova vlada, ma koje političke provenijencije bila, neće imati puno više razumijevanja za ovaj projekt i da će proći još mnogo mjeseci prije nego budemo imali priliku sjesti i razgovarati s novom političkom garniturom”, kaže isti izvor.

DODUŠE, VLADA PREMIJERA TIHOMIRA OREŠKOVIĆA na svojoj posljednjoj sjednici početkom lipnja brzopotezno je donijela odluku i podržala izgradnju plutajućeg terminala za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina na otoku Krku te je zadužila nekoliko resornih ministarstava da ubrzaju proces pripreme i provedbe tog projekta. Premijer je pritom optimistično izjavio kako se nada da u roku od 60 do 90 dana može potpisati ugovor s investitorima. Ali Vlada je u međuvremenu pala i ugovor sada nema tko potpisati. A i Nacionalov izvor kategorički tvrdi da, s obzirom na sadašnju fazu pripreme za izgradnju terminala, potpisivanje ugovora s investitorima za samo tri mjeseca – čak i da ga ima tko potpisati – nije realno. “Mnogo toga još treba dovršiti prije potpisivanja ugovora s investitorima. Hrvatska još nema potpisane ugovore s isporučiteljima plina, ne znamo još ni tko su budući isporučitelji, a nemamo ni konkretizirane ugovore sa zakupcima kapaciteta. Bez tih dvaju parametara koji su budućim investitorima ključni nemoguće je procijeniti isplativost projekta, a to nisu poticajni momenti za investitore”, tvrdi Nacionalov izvor.

Bivši ministar gospodarstva Vrdoljak rekao je za Nacional kako mu je poznato da je jedna od prepreka realizaciji te ideje bio problem s tlakovima u plinovodima, odnosno nedovoljan broj kompresorskih stanica. Ali Plinacro, naveo je Vrdoljak, upravo dovršava dokumentaciju za izgradnju dviju kompresorskih stanica, za čiju je pripremu već povukao bespovratna sredstva iz europskog fonda Instrument za povezivanje Europe (CEF). Te će kompresorske stanice, objasnio je, kada krajem 2017. započnu rad, omogućiti održavanje stabilnih tlakova i dvosmjernog protoka plina u interkonekcijskim plinovodima prema Mađarskoj i Sloveniji. Putem tih interkonekcijskih plinovoda, planirano je, transportirat će se i plin preuzet na budućem hrvatskom LNG terminalu do krajnjih kupaca u zemljama regije i EU-a, a time bi se, tvrdi Vrdoljak, i glavna tehnička prepreka iskorištavanju Inine platforme kao mogućeg LNG terminala mogla otkloniti. Ali ostaje ona druga prepreka, politička, jer će na relevantnog sugovornika s druge strane stola trebati pričekati do formiranja nove vlade.

O Ininoj ponudi razgovarali smo i s naftnim stručnjakom Davorom Šternom koji je posljednjih mjeseci nekoliko puta u domaćoj javnosti spominjao upravo mogućnost korištenja platforme Ivana-K kao prihvatne lokacije za FSRU. Šterna čudi to da se odluka o izgradnji LNG terminala u Hrvatskoj donosi bez toga da se sagledaju sve raspoložive opcije, a najgore je to što, kaže, u takvim projektima ključne odluke donosi politika a ne struka. “Ono što Ina ima u sjevernom Jadranu je oko 80 posto gotova LNG terminala. Postoje platforma koja može poslužiti za privez tankera i kompresori za utiskivanje plina, a i već položeni plinovodi prema hrvatskoj i talijanskoj obali. I to je jedna od velikih prednosti ove opcije. Potrebno je osigurati postrojenje za uplinjavanje, odnosno regasifikaciju i LNG terminal je gotov. Hoće li postrojenje za regasifikaciju biti na platformi ili će kao FSRU jedinica biti privezano uz nju, posve je svejedno. Stručnjaci će procijeniti koja je opcija bolja. Zašto bismo gradili sve ispočetka kad možemo iskoristiti ono što već imamo”, kazao je Štern i naglasio da plinovod Ivana-K – Pula može preuzeti gotovo dvije milijarde kubnih metara plina na godinu, što je u prvoj fazi više nego dovoljno. “Nema nikakve potrebe za megalomanskim planovima o izgradnji terminala kapaciteta šest ili osam milijardi kubnih metara.

BIVŠI MINISTAR gospodarstva Ivan Vrdoljak za Nacional je potvrdio da je za Inin prijedlog kao neslužbenu informaciju čuo neposredno prije izbora, ali je izostao konkretan oblik razgovora

TREBA POČETI OD MALOGA, pa ako bude interesa zakupaca možemo razmišljati o proširenju kapaciteta i eventualnom polaganju još jedne podmorske cijevi uz postojeću”, rekao je Nacionalov sugovornik. Štern također napominje kako previše ključnih pitanja vezanih uz budući LNG terminal još nema odgovora, što će svakako utjecati na interes potencijalnih investitora. “Kad govorimo o potencijalnim isporučiteljima plina, svojevremeno su proizvođači iz Katara bili zainteresirani za prodaju LNG-a za naš terminal. U međuvremenu se kao proizvođač LNG-a nametnuo i Izrael kojeg također ne treba odbaciti kao mogućeg isporučitelja jer su troškovi transporta izraelskog LNG-a puno niži od plina koji stiže iz SAD-a.

Sada su se pojavili i zainteresirani američki isporučitelji koji bi nam uz to htjeli prodati i svoje FSRU brodove. Ali nitko ne razmišlja o tome da je LNG plin iz SAD-a skuplji od bliskoistočnog, prvenstveno zbog visoke cijene transporta. Tko će snositi razliku u cijeni? Kako će se ona kompenzirati?” rekao je Štern i također podsjetio da još uvijek nisu poznati budući kupci plina iz hrvatskog LNG terminala. “Nedavno sam na jednoj panel diskusiji imao priliku razgovarati s predstavnikom slovenskog Geoplina Emilom Weinom i pitao sam ga jesu li oni zainteresirani za kupovinu plina iz našeg LNG terminala. Dobio sam pozitivan odgovor. A kad sam ga pitao je li netko iz Hrvatske dosad kontaktirao Geoplin, njegov je odgovor bio vrlo kratak: Ne, nitko! Pa zar nije najlogičnije da se u potrazi za budućim kupcima plina obratimo upravo prvim susjedima? Planiramo graditi LNG terminal, razbacujemo se velikim planovima o kapacitetima, a još uvijek ne znamo od koga ćemo kupovati plin ni kome ćemo ga prodavati, a ne znamo ni tko će ga financirati”, zaključio je na kraju Štern.

ČINI SE DA SU ININI STRUČNJACI naprosto izabrali krivi tajming, loše su odabrali trenutak za prijedlog Ministarstvu gospodarstva, a ni politička situacija u mjesecima nakon izbora nije bila pogodna za tu ideju o kojoj bi se razgovaralo. Ali prema stavovima stručnjaka s kojima smo razgovarali, svi se slažu u tome da priča o LNG terminalu i nakon punih 26 godina još uvijek ostaje samo na riječima upravo zbog upletanja politike. A budući da su pred Hrvatskom još jedni izbori, drugi u manje od godinu dana, odgovor na pitanje hoće li nova politička garnitura koja će preuzeti vlast promijeniti smjer kojim se do sada išlo i hoće li biti spremna prihvatiti sugestije i savjete stručnjaka, čekat ćemo vjerojatno sve do početka sljedeće godine.