INTERVJU S PRVAKINJOM RIJEČKE OPERE KRISTINOM KOLAR

Glazbenim događanjem „Ljeto klasike“ HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci gostovat će u pulskoj Areni. Opera „Aida“ Giuseppea Verdija bit će pod dirigentskim vodstvom proslavljenog maestra Marca Boemija i u režiji Marina Blaževića izvedena 27. srpnja. Postavu Aide predvodit će Kristina Kolar, a 29. srpnja publika će u Areni moći uživati u “Carmini Burani”, slavnoj scenskoj kantati uglazbljenih srednjovjekovnih stihova njemačkog kompozitora Carla Orffa. Kristina Kolar riječka je operna prvakinja međunarodne karijere koja se upravo vratila iz Praga gdje je u Narodnom divadlu pjevala Abigailu u “Nabuccu” u režiji slavnog tenora Josea Cure. Inače, pulska “Aida” bit će joj čak 43. izvedba ove uloga koju je, u različitim inscenacijama, pjevala u Zagrebu, Rijeci, Splitskom ljetu, Mariboru, na Ljetnoj pozornici u Opatiji, Italiji, Poljskoj, Njemačkoj, pa čak i u Japanu.

Nacional: U pulskoj Areni ponovno igrate Aidu, o čemu je riječ i ima li razlike u pjevanju na otvorenom i u onom u dvorani?

Nastupi na otvorenom se prilično razlikuju od onih u zatvorenim prostorima. Prije svega, otvoreni prostori su veći i publika je jako udaljena od izvođača tako da se gestikulacija lica gotovo i ne vidi a pokreti tijelom na pozornici moraju biti veći i naglašeniji. Ljudski glas je jedan od najosjetljivijih instrumenata i teško je zadržati visoki nivo izvedbe u nesavršenim uvjetima.

Nacional: Ulogu Aide pjevate 43. put, koliko je to često da se tako pjevaču ponavlja jedna uloga i kako je do toga došlo?

Nije rijetkost da pjevači pjevaju određeni naslov puno puta u svojoj karijeri. Poznajem svjetske umjetnike koji su u svojoj karijeri pjevali određenu ulogu i dvije stotine puta. Ja sam svoju prvu Aidu pjevala 2013. u Zagrebu, a nakon toga još šest produkcija u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Italiji, Poljskoj a sljedeće godine i u Pragu. Posljednja u kojoj sam nastupala bila je ona u Magdeburgu, u režiji Olivera Mearsa, umjetničkog direktora Kraljevske opere u Londonu, i samo u toj produkciji sam imala deset predstava u posljednjih deset mjeseci.

Nacional: Otkud motivacija za toliko puta otpjevanu Aidu?

Bez obzira na broj otpjevanih Aida, moram reći da se ta uloga u meni stalno mijenja, sazrijeva i dobiva neke nove dimenzije. U tome mi pomaže suradnja s različitim dirigentima i redateljima koji imaju različite ideje o tome kakva bi Aida trebala biti i koji naglasak dati u stvaranju lika, jer osim što je ropkinja, ona je istovremeno i princeza, s jedne strane voli neprijateljskog vojskovođu, a pati za svojom domovinom i podređuje se ocu u pokušaju pobjede nad osvajačima. Hoće li biti patnica, ili ipak u određenim trenucima pokazati svoju snagu i integritet.

Nacional: Na koji način doživljavate tu ulogu i što je to nešto u vašem pjevanju što Aidu u vašoj interpretaciji čini tako dobrom?

Prije svega, za pjevanje tako velike i kompleksne role potreban je određeni tip glasa koji mora imati mekoću za lirske dijelove, a s druge strane određenu jačinu i boju za dramatične dijelove opere. To se prije svega odnosi na ariju “Ritorna vincitor” i duet s ocem koji je meni jedan od najljepših dueta u literaturi opere. Moram priznati da sam na premijeri u Zagrebu zaista plakala gotovo cijeli duet, pa mi je to zadalo prilične probleme u toku sljedećeg dueta s Radamesom, dok se nisam sabrala i nastavila predstavu. Možda je upravo u tome ‘’tajna’’ mojih uspješnih nastupa, ne samo u ‘’Aidi’’ nego i u drugim predstavama. Proživljavam svaku izgovorenu i otpjevanu riječ i potpuno se predajem emocijama, a to se onda čuje u glasu i publika cijeni to potpuno umjetničko i emocionalno predavanje. Moram reći da za mene ne postoji drugi način.

Nacional: Ova vam je uloga obilježila karijeru. Koliko je to dobro a koliko odmaže? Znači li to da vam ne nude neke druge uloge ili ste vi zadovoljni što su vas prepoznali kao dobru Aidu?

Osim Aide pjevam i druge uloge sopranskog repertoara. U našem opernom svijetu se brzo proširi glas o dobrim pjevačima, pa ponude dolaze sa svih strana. Nedavno sam se vratila iz Praga u kojem sam pjevala premijeru Abigaille u Verdijevoj operi ‘’Nabucco’’, u produkciji Narodnog divadla i režiji slavnog argentinskog tenora Jose Cure, koji osim što je odličan pjevač, režira i dirigira širom svijeta. Prije dvije godine sam nastupila u Pragu u staroj produkciji ‘’Nabucca’’ i pokazala se kao, citiram: “izvrsni interpret Abigaille”, pa su me pozvali da pjevam i u novoj produkciji.

Nacional: ‘’Aida’’ je priča o ljubavi koja pobjeđuje bez obzira na sve, to je toliko puta ispričana priča koja unatoč svemu nikad ne prestaje inspirirati. Kako gledate na takva remek-djela bilo koje umjetnosti, u ovom slučaju operne, koja su preživjela stoljeća i nikad ne prestaju biti aktualna?

Lijepe umjetnosti nadživljuju svoje stvaraoce, tako će „Romeo i Julia“, „Rat i mir“ ili „Mona Lisa“ živjeti zauvijek! Tako i opera ima svoje poklonike i ljubitelje i to će se nastaviti i dalje. Giuseppe Verdi je napisao tridesetak opera i to su sve redom dragulji predivne glazbe koje uvijek iznova nadahnjuju nove generacije umjetnika, a publici daju mogućnost da u ta prosječno tri sata otputuju u čaroban svijet uvijek nanovo ispričanih priča i bez obzira na to što u današnje doba bilo koju opernu predstavu možemo lako pronaći na internetu ili poslušati na DVD -u, živa izvedba je neposredna, daje potpuni doživljaj žive izvedbe.

Nacional: Kada ste se zaljubili u operu?

Ja sam se u operu zaljubila u ranoj mladosti, slušajući operne izvedbe kod kuće i u našem riječkom teatru. Moja majka je pasionirani ljubitelj opere i tako sam i ja polako s godinama počela razumijevati tu prekrasnu umjetnost i glazbu uopće. Sreća u cijeloj priči je bila i osobno poznanstvo s našom nacionalnom prvakinjom Mirellom Toić koju smo često viđali na misama u obližnjoj crkvi, pa je i ona bila uzor i podrška u radu u kazalištu, a kasnije i tijekom cijele karijere. Već u osnovnoj školi su profesori primijetili moj glas i talent za glazbu i ples. Učiteljica glazbenog odgoja doslovno me, pred kraj osmog razreda, uzela za ruku i odvela na preslušavanje profesorici Margareti Togunjac u muzičku školu I.M.Ronjgova u Rijeci, gdje sam položila prijemni ispit i završila pripremne razrede i srednju školu. Paralelno sam pohađala Ekonomsku školu i čim sam maturirala zaposlila sam se honorarno u zboru kazališta. Jedna kolegica naglo je otišla na bolovanje i trebalo je pjevati mezzosopransku solističku dionicu na koncertu za dane sv. Vida, a s obzirom na to da ja jako brzo učim, javila sam se i upala kao zamjena. Ipak, prva uloga mi je bila također “upadanje” u predstavu, a to je bilo prilikom gostovanja s Verdijevim ‘’Trubadurom’’ u Zagrebu i to ponovno zbog kolegica koje su bile na bolovanju i rodiljnom dopustu. Uglavnom, ubrzo nakon zapošljavanja u zboru, počela sam pjevati solističke uloge i dobila solistički status. Nakon završetka srednje škole, otišla sam na upis u Zagreb – srećom, bio je otvoren je područni odsjek zagrebačke akademije u Rijeci, pa sam mogla uskladiti studij i posao. Tamo sam igrom slučaja, družeći se s ostalim kandidatima s upisa, upoznala našu veliku primadonu Ljiljanu Molnar Talajić. U razgovoru uz kavu, pitala me je kod koga ću na pjevanje, a kada je čula da nisam kod nikoga, predložila je da dođem kod nje. Diplomirala sam u klasi Zdenke Žabčić Hesky, a studij mi je najdraže vrijeme školovanja u životu. Kasnije sam se usavršavala u Milanu i pohađala majstorske tečajeve u Hrvatskoj i Europi, ali moram reći da je najveća škola ono iskustvo koje pjevač stekne na pozornici, pjevajući glavne i naslovne role u kojima stalno nailazi na probleme koje treba rješavati i tako usavršava svoj zanat.

Nacional: Što mislite o operi i opernoj sceni u Hrvatskoj?

Hrvatska operna scena nudi lijep izbor opernih i koncertnih izvedbi, ipak ne u svim opernim kućama. Čini mi se da Zagreb i Rijeka uspijevaju održati nivo u svakom smislu, dok Split i Osijek možda ipak trebaju financijsku pomoć države.

Nacional: Kako vidite situaciju u Operi u HNK Ivana pl. Zajca? Koliko imate priliku dovoljno raditi u tako malom ansamblu?

Što se tiče rada u mojoj matičnoj kući, direkcija Opere se trudi izaći mi u susret vezano uz moja gostovanja izvan domovine i rasporede dogovaramo unaprijed. Svake godine pjevam premijerno određeni naslov i reprize iz prijašnjih sezona, datume znam do kraja sljedeće sezone i u slobodne datume mogu prihvatiti ponude iz drugih opernih kompanija,tako da uredno izvršavam svoje obaveze u Zajcu. Ove sezone sam pjevala Lady Macbeth u novoj produkciji Verdijeva ‘’Macbetha’’ u HNK Rijeka, a sljedeće sezone pjevam istu ulogu u Rijeci i Poljskoj, što će biti ukupno dvanaest izvedbi. Sljedeće sezone ću debitirati kao Norma i ta me uloga jako veseli. Inicijalne probe s Dunjom Vejzović i njenim suprugom redateljem predstave Christianom Romanowskim prošle su izvrsno, tako da sam uvjerena u odličan uspjeh predstave. Također, na početku sezone pjevam Evu u Zajčevoj operi ‘’Nikola Šubić Zrinjski’’, a posebno sam sretna što ću osim s dragim kolegama iz teatra, pjevati tu ulogu s mojim suprugom Robertom Kolarom, koji će biti Zrinjski.

Nacional: Najavljena je uža i veća suradnja, koprodukcije opernih ansambala svih nacionalnih kuća jer će se tako pokrenuti scena, smanjit će se troškovi a publika će moći vidjeti više predstava. Što mislite o tome?

Koprodukcije hrvatskih kazališta su dobra ideja. Moja prva ‘’Aida’’ u Zagrebu je bila koprodukcija kazališta Zagreba i Rijeke i to nije prvi i jedini slučaj suradnje dviju opernih kuća u Hrvatskoj. Tako se smanjuju troškovi vezano uz izradu scene i kostima koji su zapravo i najveći izdaci kod pripreme operne predstave.