Vir, otok u zadarskom arhipelagu koji je ne tako davno u javnoj percepciji bio sinonim bespravne gradnje u Hrvatskoj, ove 2020. godine prometnuo se u najuspješniju turističku destinaciju. Tim povodom razgovarali smo s Kristijanom Kapovićem, dugogodišnjim načelnikom općine Vir. Međutim, razgovor nas je odveo u neočekivanom smjeru, o njegovim problemima s hrvatskim pravosuđem, a osvrnuo se i na aktualnu javnu raspravu između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Domete hrvatskog pravosuđa, kako je rekao u razgovoru za Nacional, osjetio je i na „vlastitoj koži“.

Jerko Rošin, splitski arhitekt, svojedobno saborski zastupnik i prijatelj Ive Sanadera koji nije digao ruke od njega ni u vrijeme kada su Sanadera pritisnuli ozbiljni pravosudni postupci, urezao se u pamćenje Kristijanu Kapoviću, ekonomistu i načelniku općine Vir. U prvoj godini Kapovićeva načelničkog mandata 2004., Jerko Rošin kao predsjednik vladina savjeta za prostorno uređenje rekao je da na taj otok nakrcan bespravnom gradnjom treba „baciti bombu i sravnati ga sa zemljom„ da bi se mogao kvalitetno urbanistički urediti. Kapović mu je tada javno uzvratio da priča gluposti, tvrdeći da je na Viru ostalo 4/5 površine u mediteranskom zelenilu i na neizgrađenom zemljištu.

Kristijan Kapović rođen je 1975. godine u Berlinu, u vrijeme dok su mu roditelji kao privatni poduzetnici radili u Njemačkoj, a načelnik je na tom otoku u zadarskom arhipelagu punih 17 godina. Računa i na sljedeći, još jedan mandat.

NACIONAL: Ove ste godine kao turistička destinacija pretekli uobičajene turističke rekordere pa su iza vas ostali Rovinj i cijela Istra.

Otok Vir je apsolutno najbolja hrvatska turistička destinacija s najviše ostvarenih noćenja u srpnju. Potom s najviše ostvarenih noćenja od 1. siječnja do 30. srpnja, ali i prva koja je došla do milijun noćenja. Ljepota otoka Vira privukla je turiste koji su počeli graditi i vikendice, a danas ih ima oko 9000. Tijekom 80-ih, 90-ih i 2000-ih vikendice su gradili i poznati ljudi iz hrvatskog javnog života poput generala Pavla Miljavca, predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, osječkog gradonačelnika Ivice Vrkića, potpredsjednik vlade nacionalnog jedinstva Zdravka Tomca, potpredsjednika vlade i Sabora Darka Milinovića, glasnogovornika Sanaderove vlade Ratka Mačeka, saborskog zastupnika Ante Đapića, bivšeg gradonačelnika Koprivnice i predsjednika Uprave Podravke Zvonimira Mršića… Danas se naš otok koji je prije 30 godina imao nepunih 900 stalnih stanovnika približio brojci od 5000 stanovnika. Kao svoje stalne stanovnike bilježi i više stotina državljana zemalja iz regije: Slovence, Mađare, Slovake, Nijemce, Čehe, Austrijance, Poljake, državljane Bosne i Hercegovine, Švicarske i Srbije. I oni imaju svoje nekretnine na otoku Viru.

NACIONAL: Kao načelnik općine Vir imali ste problema i s molotovljevim koktelima i fizičkim prijetnjama. Zašto?

Prvi napad na mene i moju imovinu dogodio se još 2004. kada su mi ispred kuće demolirali automobil. To se dogodilo nakon sukoba s Jerkom Rošinom u televizijskoj emisiji ‘’Fokus’’ urednice Hloverke Novak Srzić. Nakon tog nastupa osvojio sam simpatije i podršku javnosti. Već sutradan mi je bio demoliran automobil. Kasnije su se ti napadi događali svake godine u određenim situacijama. Eskalirali su i do bacanja molotovljevih koktela na apartmansku zgradu u mom vlasništvu, a tri dana poslije ponovljen je napad i na automobil, poslovni prostor i kuću moje pročelnice za komunalno gospodarstvo i prostorno uređenje Paole Žepine. Samo pukim slučajem sa svojom obitelji nije teže stradala. Radilo se o ozbiljnoj ugrozi života ljudi .

NACIONAL: Znate li tko je bio organizator napada?

Izrazio sam određene sumnje policiji, ali nisam mogao nikoga konkretno imenovati jer nismo prepoznali počinitelje, iako je cijeli događaj bio snimljen videonadzorom. Nakon prvog tjedna policijskog uviđaja pa do danas nismo dobili nikakva saznanja o počiniteljima kaznenog dijela, mogućim osumnjičenicima, niti nas je itko iz policijskih krugova nakon više od 2 i pol godine o ičemu izvijestio .

NACIONAL: No dobivali ste i vidljive, konkretne prijetnje.

Otac i majka su mi bili napadnuti 2013. godine. Neki od počinitelja su prekršajno procesuirani, neki nisu ni to. Te je godine moja oporba okupljena oko udruge „Vir bez podjela“ predvođena Markom Vučetićem, donedavnim saborskim zastupnikom, tada tvrdim desničarem, a sada novoprosvijetljenim ljevičarem nakon što je izgubila izbore došla pred zgradu općine s kanisterom benzina od pet litara. Tražili su od predsjednice izbornog povjerenstva izborne listiće da bi ih zapalili. Izborno povjerenstvo s izbornim materijalima na čelu sa sutkinjom Deretom tek je uz pratnju interventne postrojbe policije napustilo otok Vir i otišlo za Zadar. Ta skupina političkih gubitnika koju nazivam „ Vir bez pameti“ bila je nezadovoljna izbornim rezultatima. Imali su nerealna očekivanja, a doživjeli su izborni fijasko. Nikakav postupak protiv tih osoba nije pokrenut, a neki od njih i danas imaju vijećnički mandat u općinskom vijeću Vira. Prethodne 2012. kao uvod u izbornu godinu, moju suprugu Sabinu verbalno, fizički i uz prijetnju vatrenim oružjem zlostavljali su Željko Bojević iz Zagreba i Hernija Radović iz Vira. To je bio klasičan pokušaj reketa za dobivanje koncesije na pomorskom dobru. Kad je Bojović u pitanju, riječ je bila o osuđenom ubojici i organizatoru prostitucije, a zbog toga je proveo i osam godina u zatvorima u Italiji i Hrvatskoj. Radović je poznat kao diler droge i švercer ukradenom robom. To su javne i opće poznate činjenice.

NACIONAL: Kakav je bio epilog tih kako kažete javnih i općepoznatih činjenica?

Kako je Željko Bojević prijetio mojoj supruzi pred više desetaka svjedoka, a osam ih je pod imenima i prezimenima potpisalo izjave, policija je kvalitetno obradila taj incident. Konstatirala je da je počinjeno kazneno djelo. To je potom završilo na Državnom odvjetništvu, a do dana današnjeg DORH nije podigao kazneni progon, ali ni odbacio taj predmet. Izvidi su gotovi, a predmet je stavljen u ladicu. Državnoodvjetnička odluka već šest godina nije donijeta. Na vlastitu iskustvu govorim da pravna država ne postoji. Zakoni se provode selektivno, za neke jako brzo, za neke jako sporo, a za neke zakoni uopće ne postoje. Govori se da treba mijenjati zakone. Ne treba ih mijenjati, nego ih treba početi provoditi i primjenjivati. Zakoni nisu loši. Čak ih i laici mogu čitati i razumjeti, ne moramo biti doktori prava. Zakonodavci su dobro odradili taj posao, ali pravna država ne postoji jer se zakoni ne provode. Ne provode se jer se u hrvatskom pravosuđu ne odgovara za propuste i nečinjenje. Rezultat je to dugogodišnje negativne selekcije kadrova. Uz časne iznimke, tamo rade potkapacitirani ljudi, a to onda ostavlja prostor za razne manipulacije.

NACIONAL: Ulazili ste i u sukobe s ljudima iz Zadarske županije.

Bilo je više sukoba. Zadarska županija kao institucija ni na koji način nije pomogla razvoju otoka Vira u više desetljeća svog postojanja. Razilazimo se u upravljanju obrazovanjem, zdravstvom, pomorskim dobrom, prostornim uređenjem te izdavanjem građevinskih dozvola. Više smo godina javno upozoravali na te činjenice. Sukob je eskalirao na izdavanju nezakonitih građevinskih dozvola koje nisu u skladu s prostornim planom općine Vir. Prozvali smo imenom i prezimenom ljude koji se bave tim poslom u Zadarskoj županiji. Radi se o pročelnicima Meštroviću i Letiniću te referentima Bačiću i Coti. Protiv njih smo podnijeli i kaznene prijave. Tu se radi o otvorenom i neskrivenom kriminalu, birokratskoj i građevinskoj mafiji. Građevinske dozvole izdaje referent u Zadarskoj županiji, a prostorni plan donosi općina. Taj referent nema veze o našem prostornom planu, a daje tumačenje tog plana i izdaje nezakonite dozvole. Problemi sa Zadarskom županijom te naravi počeli su još od procesa legalizacije bespravno sagrađenih objekata.

NACIONAL: Kada je bila provedena ta legalizacija?

To je trajalo od 2012. do 2017. Taj je proces započeo ministar Ivan Vrdoljak, a nastavila ga do 2013. ministrica Anka Mrak Taritaš. Zakon je bio donijet 2011., pripreme su bile 2012., a postupci legalizacije završavali su se od 2013. do 2017. Već su tada počeli naši problemi jer se pojedinim investitorima pogodovalo, jer nisu mogli legalizirati objekte sukladno zakonu. Podnosili smo kaznene prijave protiv određenih referada, ali ništa se nije desilo. Kada se to ne dogodi na malim stvarima, onda one eskaliraju. Tako su se izdavale građevinske dozvole mimo plana općine Vir. Kada smo davali negativna mišljenja o projektu jer nije sukladan prostornom planu općine Vir, referenti bi zanemarivali naša mišljenja, a onda su unatoč negativnim mišljenjima izdavali nezakonite građevinske dozvole.

NACIONAL: I predsjednik Zoran Milanović u aktualnoj polemici s premijerom Andrejom Plenkovićem o aferi JANAF kritički se osvrnuo i na Državno odvjetništvo i suce, elemente koji se tiču pravne države. Kako komentirate njegov istup?

Predsjednik Zoran Milanović rekao je istinu. Da institucije ne funkcioniraju, da nema odgovornosti, da te institucije imaju velike ovlasti pa se ponašaju kao da su im ćaćine. Potpisujem sve što je rekao predsjednik Milanović. Od kako sam načelnik općine Vir u zadnjih 17 godina, zaključio sam da državne institucije u Hrvatskoj ne funkcioniraju. Bez obzira na to što država postoji već 30 godina ,mi smo u začetku te priče. Osobno sam svjedok da Državno odvjetništvo selektivno primjenjuje pravo, a da se sudske presude donose bez ijednog materijalnog dokaza. Jako su osjetljivi kad ih netko prozove, a to sam i ja radio proteklih 15 godina, pa svoje ovlasti i sustav koriste da bi me ušutkali. To su meni radili pakirajući mi kaznene prijave, pokušavajući me umoriti sudskim procesima. Prisiliti me da odustanem od javnog života. Složili su mi osam kaznenih prijava, ali u većini, odnosno šest predmeta sam oslobođen. Još su dva predmeta na sudu. Na kraju sam oslobođen, ali sam na to izgubio više od 10 godina koje sam mogao korisnije potrošiti sa svojom obitelji, za razvoj otoka Vira kao načelnik općine.

NACIONAL: Kako ocjenjujete odgovor premijera Plenkovića da on prema slovu zakona nije smio znati da se protiv osumnjičenog predsjednika Uprave JANAF-a Dragana Kovačevića vodi istraga?

Ma to je zakonski apsurd. U istražnom postupku premijer, doduše, nema što znati niti sudjelovati, ali ako govorimo o konkretnom slučaju Dragana Kovačevića, radi se o strateškoj kompaniji iz energetskog sektora nad kojim strahovit nadzor treba imati država i sigurnosni aparat. Smatram da to tako mora biti u svakoj ozbiljnoj državi. Do trenutka dok netko nije navodno preuzeo dva milijuna kuna, premijer nije trebao znati što policija istražuje. Ali nakon što je to utvrđeno, premijer je trebao o tome biti informiran. Ako premijer Plenković nije znao da je novac predan u klubu u kojem se nalazio Dragan Kovačević, onda se postavlja pitanje zašto to nije znao. Prevažan je to podatak da bi bio zatajen premijeru. Tko je zakazao u tom lancu trebalo bi ispitati. Ako je premijer znao za to, onda je jasno da su presudili politički interesi, jer je Hrvatska bila pred predsjedničkim, a potom i parlamentarnim izborima. Ovo što govorim nalaže elementarna logika, pa možda nekome nije odgovaralo da skandal eksplodira u predizborno vrijeme. No želio bih se odmaknuti od te konkretne situacije jer se već 15 godina borim sa zlouporabama u institucijama policije, Državnog odvjetništva, sudstva i pravosuđa. Kovačević ili netko drugi nebitni su. Bitan je sustav i odgovornost, nijedna državna institucija u Hrvatskoj ne smije biti „sveta krava„. Nad svima mora postojati javni, građanski i parlamentarni nadzor.

NACIONAL: Imate li u tome i osobno iskustvo?

Moja uža obitelj i ja bili smo predmet istraživanja Porezne uprave, odnosno Odjela za porezne prijevare ukupno tri godine, od 2017. do 2020., ali porezni USKOK je utvrdio da nemamo nesrazmjer imovine. Istraživali su mene, suprugu, naše roditelje. Tada je u istrazi utvrđeno da smo imali ostvareni višak prihoda u odnosu na imovinu. Normalno kada smo samo u državni, županijski i općinski proračun uplatili oko 70 milijuna kuna poreza i doprinosa u proteklih 30 godina, o čemu podatke imaju sve navedene institucije.

NACIONAL: I sudac Ivan Turudić poručio je predsjedniku Milanoviću da premijer nije trebao znati da je Dragan Kovačević bio pod istragom.

Pravosudni sustav krivo je postavljen i hitno ga treba mijenjati. Državni odvjetnici imaju ogromne ovlasti, kao i suci. Izbor sudaca je loše postavljen u Hrvatskoj. Legitimitet sudaca i državnih odvjetnika prema različitim modelima trebao bi proizlaziti direktno ili indirektno iz volje građana: Zato se te državne institucije zovu sudbena, odnosno pravosudna vlast, što sada nažalost nije slučaj. Trodioba vlasti u Hrvatskoj ne postoji. Izvršnu i zakonodavnu vlast građani biraju, a pravosudnu vlast koja ima najveće ovlasti bira struka između sebe bez legitimiteta građana. Gdje su tu građani birači, gdje je u pravosuđu demokracija i građanska kontrola? Predsjednik je dobro rekao. To je skupina ljudi koja ima ogromne ovlasti, odlučuju o životima ljudi, o ogromnim materijalnim dobrima, milijunima i milijardama kuna u pravosudnim sporovima. Kome odgovaraju suci i državni odvjetnici za svoje krive odluke? Zadnjim izmjenama zakona suci i državni odvjetnici ostaju doživotno. Bio dobar ili loš sudac, dobar ili loš državni odvjetnik, on je miran od svoje tridesete pa sve do šezdeset i pete godine, dok ne ode u mirovinu. Mogu vam dati i konkretne primjere što znače njihove krive odluke.

NACIONAL: Navedite neki konkretan primjer.

Navest ću vam sudbinu obiteljske tvrtke Mladinić SMS. Srđan Mladinić je počeo iz garaže. Nije privatizirao nijednu tvrtku. Posadio je tisuće maslina, vinove loze, zaposlio tisuće ljudi, napravio džemove koje je izvozio u 100 zemalja svijeta. Državnoodvjetničkim i sudskim odlukama ta je tvrtka uništena da bi Mladinić nakon 10 godina bio od svega oslobođen. Uništena mu je obitelj, rastao se od žene, djeca su se razboljela, uništena je i firma koja je hranila tisuće zaposlenika i kooperanata. Nitko za to ne odgovara. Taj državni odvjetnik mora odmah letjeti, prvostupanjski i drugostupanjski suci ne mogu više biti suci. Uništene su stotine zaposlenika, stotine milijuna kuna. Slično i ja proživljavam zadnjih 15 godina. Nisam ušao u ovu političku priču kao načelnik općine da bih od funkcije živio, nego da bih nešto promijenio u svojoj životnoj okolini, barem na Viru i Zadarskoj županiji. Taj pravosudni sustav je okrutan, nemilosrdan, neodgovoran, a jako efikasan kada se selektivno usmjeri kad nacilja metu. Osjetio sam to i na svojoj koži. Potrošio sam godine života po državnim institucijama i sudnicama, a sve s ciljem da me se umori, da prestanem govoriti. To je bio cilj.

NACIONAL: Niste li, međutim, i vi u sukobu interesa? Načelnik ste općine Vir, ali i vlasnik barova Vagabundo i Nostromo te apartmana i vila Sunset.

Poduzetnik sam bio prije nego što sam postao načelnik općine Vir u gospodarskim granama, koje nemaju nikakvu poveznicu s mojom dužnosničkom pozicijom niti proračunskim sredstvima općine Vir. Tim se poslovima bavi moja obitelj. Upravo zbog Zakona o sprječavanju sukoba interesa ja nisam odgovorna osoba niti sudjelujem u operativnom poslovanju. To nema nikakvih dodirnih točka s mojom pozicijom načelnik općine. Niti u mojoj široj obitelji nema građevinskih firmi ni dobavljača bilo kakvih usluga za općinski sustav. Kada sam 2003. postao načelnik, općina Vir postojala je samo na papiru. Svi tokovi javnog novca bili su distribuirani putem koncesija privatnim poduzetnicima. Imali smo koncesije privatnika nad javnom rasvjetom, izgradnjom elektromreže, asfaltiranjem, tobožnjom izgradnjom vodovoda i kanalizacije. Godinama su ti koncesionari uzimali novac u tisućama nekadašnjih njemačkih maraka, konkretno opljačkali su više tisuća građana otoka Vira za više milijuna njemačkih maraka, a nisu napravili ni tri metra kanala za vodovod ili kanalizaciju. I što se desilo? Jedno veliko ništa. Na to sam došao, tako da znam što privatni poduzetnik može napraviti u javnim poslovima.

NACIONAL: Što?

Poduzetnik može u javnim poslovima opelješiti ili privatizirati javne resurse. Bez obzira na to što dolazim iz poduzetničke obitelji, nisam došao iz takvih poduzetničkih struktura. Javni resursi kao što su razvoj komunalne infrastrukture, prikupljanje otpada, upravljanje pomorskim dobrom, vodovod i kanalizacija, razvoj naše male zajednice mora biti u službi javnog interesa, a tu privatni interes nema što tražiti. U svom sam mandatu raskinuo ugovore sa svim koncesionarima i stvorio javni komunalni sustav primjeren svakom gradu i općini. Osnovali smo javna poduzeća koja se time bave. Cilj nam je bio dati kvalitetnu javnu uslugu, a na Viru danas to imamo nakon ustrojavanja javnog sustava u kojem imamo šest tvrtki. Nekima je bio puno lakši i poželjniji onaj stari sustav koji je bio devedesetih godina i početkom 2000-ih. Davali su te javne poslove privatnicima, nisu imali nikakvu odgovornost, a ni pinka nije bila loša.

NACIONAL: Koliko bi mogli od javnih koncesija priskrbiti u općinski proračun?

Vrlo malo. Kod nas je država supercentralizirana. Mi bismo mogli nešto značajnije imati od koncesije na pomorskom dobru, ali o tome ne odlučuje lokalna samouprava, a taj se prihod dijeli na trećine, od kojih trećinu dobiva centralna država, trećinu županija, a trećinu lokalna samouprava. Mi na Viru nemamo koncesiju na pomorskom dobru. Mi upravljamo tim dobrom putem koncesijskih odobrenja, uređujemo ga i ono služi javnom interesu, ali kada bi se napravila neka marina, onda bi podjela financijskog kolača bila na spomenute trećine.

NACIONAL: Prije deset godina planirala se izgradnja 10 hotela. Je li vam taj projekt pao u vodu?

Nije pao u vodu, ali u Hrvatskoj je zadnji turistički kompleks, hotel ili ozbiljan kamp na obali sagrađen valjda još dok je Josip Broz Tito bio živ. Jedino je kao greenfeld investicija bio hotel Kempenski u Savudriji. Sve drugo bilo je ulaganje u obnovu i adaptaciju postojećih objekata napravljenih u zlatnim godinama, od šezdesetih do sredine osamdesetih godina. U Zagrebu je napravljeno nekoliko hotela, ali na obali bila su preuzimanja postojećih objekata od stranih i domaćih investitora. Imamo blizu nas u Petrčanima naselje Punta Skala nastala sedamdesetih godina. Danas je tamo turističko naselje Falkensteiner u koje su novac uložili Austrijanci, ali oni su došli na postojeću turističku infrastrukturu. Mogu najaviti da je općinska tvrtka Vir turizam u pripremi izgradnje hotela s pet zvjezdica u centru mjesta, na virskoj rivi.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s Božidarom Kalmetom i Renom Sinovčićem?

S Renom Sinovčićem nisam nikad bio u dobrim i prisnim odnosima. Bio sam predmet njegovih prozivanja od osnutka njegova medijskog koncerna. To sam doživljavao pokušajem medijskog reketa. Bilo je tako od trenutka kada je krenuo s tjednikom Regional, a onda to proširio na dnevnik Vox, pa onda na televiziju, radio i portal Vox. Na naslovnici njegovih tiskovina u negativnom kontekstu sigurno sam bio 100 puta, a u prvom broju njegove dnevne novine Vox bio sam na naslovnici. Na njegovoj sam televiziji u negativnom kontekstu bio prisutan na tjednoj razini. Međutim, taj njegov medijski projekt je sad propao, što je zapravo šteta.

NACIONAL: Zašto je šteta kada ste prestali biti predmet, kako kažete, njegova medijskog reketa?

Iako sam kao negativac bio predmet njegovih medija projekt, pogotovo televizija, nije bio loš ni koncepcijski, niti produkcijski. Reno Sinovčić danas ima problema s pravosuđem, povukao se iz javnosti i novih informacija o njemu nemam.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s Božidarom Kalmetom, nekad osumnjičenikom za korupciju, kojeg se doživljava najmoćnijim političarom HDZ-a u Zadru?

S njim nikad nisam imao prisne odnose, ali znamo se jako dobro jer je bio gradonačelnik Zadra i ministar u vladi. Kad je bio ministar, nije mi punio proračun na Viru kao nekim drugim načelnicima i gradonačelnicima, svojim stranačkim kolegama u Zadarskoj županiji. Bio je njihova mama koja im je svake godine iz Zagreba, odnosno državnog proračuna punila lokalne proračune s 10 ili 20 milijuna kuna. Ti načelnici i gradonačelnici nisu morali tjerati sugrađane i sumještane plaćati poreze i komunalne naknade, uvoditi red u sustav nego im je potreban novac isporučivao ministar Kalmeta. To je bila bitna razlika u odnosu na općinu Vir, koja je kad je osnovana raspolagala s milijun kuna. Kada sam postao načelnik općine 2003., proračun općine bio je manji od 4 milijuna kuna, a danas smo ga digli do proračunskih prihoda od 43 milijuna kuna. Od kada sam postao načelnik općine Vir prije sedamnaest godina proračun se udeseterostručio, ali se Vir kao mjesto u tom razdoblju udvostručio. Samo se poduplao u izgradnji.

NACIONAL: Ako ste „samo poduplali izgradnju“ na Viru, što onda smatrate svojim ključnim uspjehom u još malo pa dva desetljeća vladanja na otoku?

Uz povećanje proračuna najveći je rezultat uvođenje reda. Mi smo u tri etape u svakom mandatu doslovno pješke obilazili teren, evidentirali kvadraturu i vlasništvo i na bazi tih podataka razrezivali poreze i komunalne naknade u dijelu namijenjene lokalnoj samoupravi. Tako smo punili proračun i uvećavali financijsku i materijalnu moć općine, a to je rezultiralo investicijama na terenu u komunalnu infrastrukturu koja se mjeri u više stotina milijuna kuna vrijednosti. Mislim na vodovod, kanalizaciju, stotine kilometara prometnica, tisuće stupova javne rasvjete, 13 kilometara uređenih plaža, najveći demografski rast u državi. Ostvarili smo mnogo toga što nismo ni sanjali da možemo. Ne mogu reći da u mandatu ministra Božidara Kalmete nisu realizirani i veliki infrastrukturni projekti koji su indirektno vezani za otok Vir. Veliki novac uložen je u prometnu infrastrukturu. Dobili smo cestu sa svim karakteristikama poluautoceste. Ukratko, profitirali smo od Kalmetinih ministarskih mandata.