KRAJ LEGLA DUBROVAČKE KORUPCIJE: Prisluškivanje srušilo korumpirane suce

Objavljeno u Nacionalu br. 731, 2009-11-17

Sprega dubrovačkih sudaca i korumpiranih građevinskih poduzetnika upravo dobiva sudski epilog

Uskok je započeo završnu fazu demontaže pravosudno-poduzetničke kriminalne hobotnice u Dubrovniku. Prije nekoliko dana podignuta je optužnica protiv Ive Besjedice i Pere Miloglava, dvojice sudaca Županijskog suda u Dubrovniku, protiv Antuna i Antoana Kralja, oca i sina poduzetnika zaposlenih u građevinskoj tvrtki Konel, i Pere Vićana, direktora tvrtke Dubrovačko primorje.

Do dokaza u ovom slučaju Uskok je došao prisluškivanjem telefonskih razgovora nekih optuženih osoba u aferi “Pet zvjezdica”. Ta se afera otvorila nakon što je poduzetnik Goran Štrok prijavio Uskoku da su Antun Kralj i Ivo Žeravica, pomoćnik šefa Ureda državne uprave u Dubrovniku, od njega tražili mito da mu srede papire za otvaranje hotela Bellevue u Dubrovniku. Štrok je nakon prijavljivanja Uskoku uspio snimiti neke razgovore u kojima su Žeravica i Kralj od njega tražili mito. Uskok je tada počeo prisluškivati njihove telefone, pa su snimljeni i razgovori koji su u konačnici doveli do optužnice. Već u jeku afere Pet zvjezdica, morao je odstupiti Pero Miloglav. Miloglav je bio šef Županijskog suda u Dubrovniku i jedan od moćnih Vićanovih zaštitnika, koji je jedno vrijeme radio kao šef pravne službe u Dubrovačkom primorju.

U optužnici podignutoj prošlog tjedna opisuje se kako je nizom kompliciranih pravnih radnji Pero Vićan opljačkao državu tako što je nezakonito prisvojio atraktivno državno zemljište za gradnju turističkih objekata nakon privatizacije tvrtke Dubrovačko primorje. Radi se o atraktivnoj hotelsko-turističkoj tvrtki čiju je vrijednost zbog astronomskog porasta cijena nekretnina i zemljišta u Dubrovniku i okolici jako teško precizno odrediti. Ta tvrtka obuhvaća turističko naselje Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu, hotel Admiral u Slanome i autokamp Prapratno. Prema sadržaju optužnice, ključne su uloge u toj pljački odigrali Besjedica i Miloglav. Oni su zahvaljujući svojim sudačkim ovlastima i utjecaju, na nagovor Pere Vićana, Antuna i Antoana Kralja, tu pljačku de facto legalizirali i pravno pokrili.

U optužnici se opisuje da je državna imovina koju je Vićan nezakonito prisvojio građevinsko zemljište površine 153.131 četvornih metara na području Dubrovnika na lokaciji poznatoj pod nazivom Vrtovi sunca. Vićana se tereti da je time državu oštetio za 137.412.990 kuna. To je zemljište zapravo imalo ukupnu površinu od 215.631 četvornih metara, a bilo je pod kontrolom tvrtke Dubrovačko primorje. Međutim, tijekom privatizacije Dubrovačkog primorja samo je 62.500 četvornih metara bilo procijenjeno, stoji u optužnici. Ostatak od 153.131 četvornog metra nije bio procijenjen prilikom privatizacije, pa nije ni smio ostati u vlasništvu Dubrovačkog primorja nakon privatizacije, nego je trebao ostati u vlasništvu Fonda za privatizaciju.

Prema navodima u optužnici, to zemljište bez ikakve pravne osnove na koncu je ipak završilo u vlasništvu tvrtke Dubrovačko primorje, nakon što je ta tvrtka došla pod Vićanovu kontrolu. U optužnici se navodi da se to dogodilo zahvaljujući Vićanovoj nezakonitoj sprezi sa sucem Ivom Besjedicom. Država je pokušala zaštititi svoje vlasništvo, ali joj to nije pošlo za rukom. Vićanovo Dubrovačko primorje to nezakonito prisvojeno zemljište u proljeće 2007. prodalo je poduzetniku Josipu Kordiću, odnosno tvrtkama Dubrovački vrtovi sunca i Vrtovi sunca Orašac, koje zastupa Boris Kordić. U optužnici stoji da je za kupnju tog zemljišta Kordić podigao hipotekarni kredit od 120 milijuna eura kod Erste banke u Rijeci, te da se taj kredit ne bi mogao realizirati da to nisu omogućili suci Besjedica i Miloglav, koji su Fondu za privatizaciju onemogućili da blokira tu prodaju stavljanjem zabilježbe na zemljište.

Prema sadržaju optužnice, suce su na te sporne radnje najviše nagovarali Antun i Antoan Kralj iz tvrtke Konel. Uskok je rekonstruirao da su oni nakon realizacije kredita kod Erste banke od Kordića trebali dobiti 12 milijuna kuna za radove koje su ranije izvršili na nekretninama na području Vrtova sunca. Kasnije su vjerojatno trebali s Kordićem i nastaviti suradnju. Uskok je prisluškivao optužene osobe i na temelju njihovih razgovora došao do dokaza o nezakonitostima koje im stavlja na teret. U optužnici se precizno navodi koji su razgovori prisluškivani i koliko su puta prisluškivane osobe razgovarale. Primjerice, poduzetnik Josip Kordić je sa sucem Besjedicom od 5. listopada do 7. prosinca 2007. telefonski razgovarao čak 62 puta. Besjedica mu je tijekom tih razgovora odavao informacije koje nije smio. Za dokazivanje nezakonitih aktivnosti Antunu i Antoanu Kralju, Uskok je predložio slušanje i čitanje sadržaja ukupno 58 telefonskih razgovora i SMS-ova.

Optužnica Uskoka otkriva da je Vićan pokušao iskoristiti utjecaj svog brata Svete Vićana kako bi do kraja proveo pljačku državnog zemljišta. U telefonskom razgovoru koji je Pero Vićan vodio s Antunom Kraljem 5. prosinca 2007. u 12:02:07 sati, Vićan je Kralju rekao da oko rješavanja sporne pravne stvari “može moj brat s njim malo prodivaniti… ti ga pritisni, ja ću malo…” Sveto Vićan je sudac Županijskog suda u Dubrovniku. Nakon što je 1981. završio Pravni fakultet, vježbeničku praksu obavljao je u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, a 1986. imenovan je zamjenikom općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku. Cijelo prošlo desetljeće on je u Dubrovniku radio kao odvjetnik, a potom je 1999. imenovan sucem Županijskog suda.

Za opisane nezakonitosti znalo se godinama, ali se zbog Vićanovih kontakata i mreže utjecajnih lokalnih zaštitnika dugo nije ništa poduzimalo. Još se 2002. znalo za kaznenu prijavu koja je protiv Vićana stigla iz Državnog ureda za reviziju, a koja je završila u dubrovačkom Općinskom državnom odvjetništvu. Ta je kaznena prijava, po svemu sudeći, bila blokirana zbog Vićanovih obiteljskih, prijateljskih, a vjerojatno i tajnih poslovnih odnosa s nekim lokalnim pravosudnim dužnosnicima.

Pero Vićan preuzeo je Dubrovačko primorje u rujnu 1999., a kao vlasnički paravan poslužio mu je izvjesni Jakov alias James Ban iz Los Angelesa. Ban je dionice nominalne vrijednosti 57.801.600 kuna platio 12.563.680 kuna i tako stekao većinski udio u toj tvrtki. Optužnica Uskoka potvrđuje da je Ban bio vlasnički paravan za Peru Vićana. U optužnici piše: “Iz dokumentacije Ureda za sprečavanja pranja novca od 26. travnja 2002., kao i dijela izvješća o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Dobrovačkog primorja, vidljivo je da James Ban Nikola posjeduje u Dubrovačkoj banci dva računa po kojima je opunomoćenik Pero Vićan te da je u vremenu od 21. rujna 1999. do 12. listopada 1999. u korist istih računa izvršeno deset transakcija gotovinskih uplata i jedan interni prijenos u ukupnoj vrijednosti od 12.546.397 kuna, te da je u istom vremenu u 9 transakcija isplaćen cjelokupni iznos za kupovinu dionica Dubrovačkog primorja u količini od 192.672 dionice. Slijedom navedenoga zaključuje se da je upravo Pero Vićan kupio Dubrovačko primorje, odnosno da je u konačnici postupanjem Ive Besjedice pribavljena korist Peri Vićanu.”

Besjedica je, među ostalim, donio i odluku da se ukine privremena mjera zabrane raspolaganja spornim zemljištem, koju je svojedobno uspio ishoditi Fond za privatizaciju. Zahvaljujući tomu, Vićan je kasnije to zemljište mogao prodavati, ili podizati kredite dajući to zemljište pod hipoteku. Puno prije podizanja optužnice, sve nedoumice o tome tko je zapravo stekao vlasništvo nad tom tvrtkom otklonio je početkom 2002. Stipe Gabrić Jambo. On je u razgovoru za Jutarnji list otvoreno rekao da je posudio oko 3 milijuna maraka svom prijatelju Peri Vićanu za kupnju Dubrovačkog primorja. Ostatak tvrtke Vićan je stavio pod svoju kontrolu kupujući dionice od radnika po cijeni od 10 posto nominalne vrijednosti dionica. Te je dionice kupio kreditom vrijednosti milijun kuna koji je dobio od Dubrovačke banke, a koji nikada nije vratio. Time je Vićan zapravo bio dodatno nagrađen za to što je kao jedan od pet članova nadzornog odbora glasovao za smjenu Nevena Barača iz Dubrovačke banke, jer se Barač usudio otkriti tajni ortački ugovor o nezakonitom preuzimanju Dubrovačke banke. Tako je Vićan zapravo posredno otvorio put slomu hrvatskog bankarskog sustava, koji je uslijedio kao posljedica afere “Dubrovačka banka”. Pero Vićan dugogodišnji je dubrovački turistički djelatnik, donedavni dogradonačelnik Dubrovnika, jedan od ključnih aktera afere “Dubrovačka banka”, te jedan od najutjecajnijih, najbogatijih, ali ujedno i najomraženijih Dubrovčana.

Nakon pljačke državnog zemljišta koju je koncem 90-ih proveo zahvaljujući potpori dijela pravosudnih krugova, Vićan je u veljači 2001. položio ispit za stečajnog upravitelja i vodio stečajeve u više tvrtki: Zidar, Robne kuće Dubrovkinja, Primat, Mac-Concord, OOUR Specijalna bolnica za dječje bolesti “Nemanja Vlatković” Cavtat, te Kondak iz Metkovića. Aktivirao se i politički, te je kao “nezavisni vijećnik” pomogao lokalnom HDZ-u da formira vlast i postao dubrovački dogradonačelnik. Zato je vjerojatno tražio brojne protuusluge, a vrlo je vjerojatno svoj politički angažman iskoristio i da intervenira prilikom donošenja lokalnog GUP-a kako bi neke njegove parcele bile prenamijenjene u građevinske. U ljeto 2006. bez posljedica je nelegalno proširio svoj stan u Zagrebu na adresi Ilica 109-111, dogradivši 30 m2 na vrhu zgrade, a tijekom 2007. završio pljačku državnog zemljišta, tako što je to zemljište prodao poduzetniku Josipu Kordiću.
Izvor iz Državnog odvjetništva još je prije više od godinu dana za Nacional izjavio da će borba protiv korupcije u Dubrovniku izazvati raskol u brojnim dubrovačkim obiteljima. U Državnom odvjetništvu tvrde da se tek očekuju prave drame u lokalnim dubrovačkim okvirima. Za Peru Vićana, Ivana Besjedicu, Peru Miloglava, Antuna i Antoana Kralja podizanjem optužnice ta je drama upravo započela.

Mito od 200.000 eura za hotel Bellevue

■ Optužnica Uskoka otkriva da su Antun i Antoan Kralj protuzakonito utjecali na suce Miloglava i Besjedicu da pomognu Vićanu opljačkati državu nezakonitim prisvajanjem zemljišta Dubrovačkog primorja. Kralj je lokalni dubrovački građevinski moćnik, koji je već bio pritvoren u aferi “Pet zvjezdica”, jer ga je poduzetnik Goran Štrok snimio kako od njega traži mito za pomoć u ishođenju dokumentacije za uređenje hotela Bellevue.
Kralj je u pritvoru boravio u uredu šefa lokalne policije, pio vino i čekao prijevoz do splitskog pritvora. Nakon što je pušten iz pritvora, istražni sudac nije mu oduzeo putovnicu. Tako je samo nekoliko dana nakon puštanja iz pritvora Kralj iz Dubrovnika zrakoplovom odletio prema Zagrebu, a potom navodno prema Švedskoj. Tom prilikom susreo se s Goranom Štrokom, koji je također putovao u Zagreb. Obojica su bili u poslovnoj klasi. Sjedili su jedan iza drugoga. Kralj je s dozom ironije upitao Štroka može li mu ponijeti kofere. Štrok mu je odgovorio da u njima nema dovoljno novca te da stoga za to nema potrebe.
Štrok je kao investitor u obnovu hotela Bellevue ishodio lokacijsku i građevinsku dozvolu, ali je prilikom izvođenja radova od njih jednim dijelom odstupio. Zato nije uspio proći na tehničkom pregledu hotela, što je preduvjet za dobivanje uporabne dozvole.
Nakon toga Ivo Žeravica, pomoćnik šefa Ureda državne uprave u Dubrovniku, i Antun Kralj počeli su od njega tražiti mito da mu pomognu riješiti problem. Isprva su tražili 120 tisuća eura mita, što se povećalo na 200 tisuća nakon prvog tehničkog pregleda u studenome 2006. Štrok je doznao da Žeravica od njega očekuje mito 9. siječnja 2007. na sastanku u hotelu Palace. Žeravica mu je tada rekao da bi trebao platiti mito od 1,5 milijuna kuna, i to tvrtki Konel, u vlasništvu Antuna Kralja, koja je bila podizvođač radova na obnovi hotela Bellevue.
Iznos bi se fakturirao kao nešto uvećana cijena izvođenja radova, koja bi inače bez mita bila 11 milijuna kuna.
Kralj je Štroka također posjetio u hotelu Palace početkom siječnja 2008. Razgovor u nekim dijelovima nije baš bio ugodan, jer je Kralj bio nezadovoljan što mu novac već nije uplaćen. U jednom dijelu tekao je ovako:
– Kralj: Ti si se napio hladne vode, kako si rekao ono u Bellevueu.
– Štrok: Jesam! Jako.
– Kralj: Slušaj! Pit ćeš i dalje hladnu vodu, prijatelju…

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić