Objavljeno u Nacionalu br. 381, 2003-03-05

Nedavni šokantni potresi u američkom i nekim europskim mirovinskim sustavima već su prilično poljuljali povjerenje Europljana u privatne mirovinske fondove. Trend dramatičnih gubitaka inozemnih mirovinskih fondova u budućnosti bi se mogao višestruko negativno odraziti i na mirovinsku reformu koja je u Hrvatskoj umalo posve dovršena i provedena iznad najoptimističnijih predviđanja.

Vodeći hrvatski menadžeri za stabilnost sustava privatnih mirovinskih fondova nisu zabrinuti. Međutim, Hrvatska dugoročno neće moći biti izvan negativnih utjecaja sa svjetskog tržišta kapitala, a prve negativne posljedice dio sudionika hrvatske mirovinske reforme mogao bi osjetiti već za nekoliko tjedana. Dio osnivača obveznih privatnih mirovinskih fondova uskoro će krenuti u osnivanje dobrovoljnih mirovinskih fondova te novu značajnu medijsku kampanju. Međutim, zbog poljuljanog povjerenja sve većeg broja Europljana u njihove mirovinske fondove danas je teško procijeniti koliko će te kampanje u Hrvatskoj biti uspješne. Lako bi se moglo dogoditi da će zbog tih vanjskih nestabilnosti domaći osnivači dobrovoljnih mirovinskih fondova morati ili izdvojiti znatno veća sredstva za kampanje kojima će u Hrvatskoj nastojati privući članove u svoje dobrovoljne mirovinske fondove, ili će odaziv ljudi biti znatno manji.

Prve naznake velike krize svjetskih mirovinskih sustava primijećene su još prije nekoliko mjeseci u SAD, gdje su deficiti mirovinskih fondova zajedno s iračkom krizom već mjesecima top tema najutjecajnijih ekonomskih magazina. Credit Suisse First Boston je koncem 2002. gubitke mirovinskih fondova osnovanih od strane 500-ak vodećih poduzeća procijenila na ukupno 242 milijarde dolara. Nedugo potom, spoznaje o dramatičnim gubicima uzdrmale su i mirovinske fondove nekolicine razvijenih europskih zemalja. Brokerska kuća Dredsner Kleinwort Wasserstein procjenjuje da je deficit 300 najvećih europskih poduzeća dosegao 267 milijardi dolara, od čega samo deficit poduzeća britanskog tržišnog indeksa FTSE – 100 iznosi oko 155 milijardi dolara.

Prije nekoliko dana na velikom skupu koji je u organizaciji uglednog financijskog magazina Euromoney u Londonu okupio vodeće europske financijske stručnjake prvi puta javno je ustvrđeno da su gubici tamošnjih mirovinskih fondova dosegli gotovo 500 milijardi dolara. Zbog tih vijesti žitelji nekolicine razvijenih europskih zemalja danas sa zebnjom čekaju odlazak u mirovinu, a o ozbiljnosti situacije najbolje govori i činjenica da su ulagači zbog različitih sustava mirovinskih fondova u pojedinim zemljama tek nedavno postali svjesni dubine i složenosti tih problema.

Najveće gubitke ostvaruju oni mirovinski fondovi koji najviše ulažu sredstva svojih članova u dionice poduzeća. Gotovo trogodišnji kontinuirani pad dionica inozemnih poduzeća značajno je umanjio vrijednosti fondova, a zbog iračke krize stabilnost svjetskog tržišta kapitala još se niti ne nazire. Dodatan razlog za gubitke su i niske razine kamata, a problemi fondova rastu i zato što ih zbog povećane životne dobi njihovog članstva očekuju i veće obveze u budućnosti.

Da stvar bude još gora, zbog pokrivanja sve većih gubitaka mirovinskih fondova strana poduzeća morat će se pojačano zaduživati kako bi pokrila gubitke. To će ugroziti njihov kreditni rejting i poslovanje, neizravno također utjecati na stabilnost tržišta kapitala, pa čak ugroziti i vrijednost njihovih korporativnih obveznica. Inozemnu nesigurnost najbolje potvrđuju i nedavni potresi vezani uz uglednu njemačku HVB banku, koja je bila smatrana za jednu od gotovo neslomljivih financijskih institucija. Prije par dana vrijednost jedne njihove dionice spustila se na samo 8 eura, a još prije dvije godine ona je vrijedila 65 eura. Samo u posljednja dva tjedna njena se vrijednost prepolovila i sa 14 pala na 8 eura.

Hrvatska bi se s problemima mogla suočiti isprva samo u dobrovoljnom trećem stupu mirovinske reforme. To najbolje pokazuju i nedavne pesimistične prognoze ugledne osiguravajuće kuće Generali u Austriji. Oni su prošle godine u segmentu jednokratnih uplata imali čak 25 posto manje uplata za police životnog osiguranja, što predstavlja također jedan vid dobrovoljne štednje za mirovinu. Usto, oni su svojim članovima bili garantirali prinos od najmanje 4 posto, ali zbog izrazito negativnih tržišnih trendova oni to više ne mogu jamčiti.

Tu neizvjesnost teško će promijeniti i činjenica da su obvezni privatni mirovinski fondovi u Hrvatskoj, posve suprotno svjetskim trendovima, prošle godine ostvarili neočekivano visoke prinose, koji su u prosjeku dosegli 15-ak posto. Međutim, čak i sredstva koja bi njeni sudionici eventualno morali izdvojiti za pojačanu medijsku kampanju trećeg stupa mirovinske reforme posve su minorna u odnosu na ona koja su mogla biti izgubljena da dosadašnja mirovinska reforma u Hrvatskoj nije provedena iznad svakih očekivanja.

“Kada promatramo dominantne svjetske trendove velikih gubitaka mirovinskih fondova i s druge strane velike prinose domaćih, normalno je upitati se je li takvo stanje dugoročno održivo. No, nisu svi svjetski mirovinski fondovi na gubitku. Činjenica je da su engleski mirovinski fondovi izgubili dramatično visoke iznose, ali čak i tih 500 milijardi dolara tek je 10 posto njihove ukupnog kapitala kojim oni raspolažu. Milijarde dolara gube oni koji su ulagali u dionice. No, pad cijena dionica koji su na svjetskom tržištu izazvali isprva teroristički napadi na SAD, zatim slom nekih vodećih američkih kompanija poput Enrona, a potom i iračka kriza, doveo je i do porasta vrijednosti obveznica. Kako su naši mirovinski fondovi 90 posto svojih sredstava uložili u obveznice, oni su postali najprofitabilnijim hrvatskim financijskim ustanovama, a po ostvarenim prinosima među najboljima su u Europi”, izjavio je za Nacional Dragan Kovačević, ravnatelj Hagene.

Kovačević je svjestan da će domaći mirovinski fondovi u budućnosti više ulagati u dionice, ali tvrdi da će sadašnje stanje domaće ulagače tjerati na oprez i nastavak konzervativnog ulaganja i na tom području. “Oporavak svjetskog tržišta kapitala dovest će i do promjena trenda koji je sada prisutan sa obveznicama. No, dosadašnja konzervativna ulagačka politika domaćih fondova kratkoročno je, pa čak i srednjoročno održiva. U budućnosti ćemo fondove sigurno više usmjeravati prema ulaganju u dionice, ali ćemo i taj ulagački proces pomno kontrolirati. Kako bilo, hrvatski građani ne moraju biti zabrinuti zbog svjetskih nestabilnih trendova”, izjavio je Kovačević.

Šef A-Z mirovinskog fonda Boris Galić također ističe kako je napravljen dobar potez time što je mirovinska reforma bila na svom početku usmjerena na vrlo konzervativna ulaganja: “U ovakvoj situaciji na svjetskom tržištu mi smo danas u paradoksalnoj poziciji da nerazvijenost hrvatskog tržišta dionica promatramo kao sretnu okolnost”, izjavio je za Nacional.

Galić ističe da se hrvatski građani ne moraju brinuti niti zbog moguće promjene trenda vrijednosti obveznica na inozemnom tržištu. Navodi i kako domaći fondovi dugo vremena neće ulagati u domaće dionice, ali ponajprije zato jer u Hrvatskoj neće biti dionica koje će fondovima biti dovoljno zanimljive za ulaganje.

“Mi po zakonu možemo kupiti do 5 posto dionica nekog domaćeg poduzeća. To znači da nas ne zanimaju tvrtke poput Sunčanog Hvara, jer je ulaganje u 5 posto dionica tog poduzeća za nas naprosto presitno. Ako ta firma vrijedi 10 milijuna eura, 5 posto dionica iznosi 500 tisuća eura. Uzmemo li u obzir da naš fond već upravlja s više od milijardu kuna, to je za nas doista malo ulaganje. Zasad je samo Pliva dovoljno velika kompanija u koju možemo ulagati. No, za godinu dana bi naši mirovinski fondovi mogli igrati značajnu ulogu u privatizaciji hrvatskih javnih poduzeća. Vjerujem da u budućnosti za mirovinske fondove mogu biti zanimljive dionice do 20 domaćih tvrtki”, kaže Boris Galić.

Dubravko Štimac šef obveznog mirovinkog fonda PBZ Croatia osiguranje tvrdi kako je hrvatski sustav u manjoj opasnosti od rizika zato što je puno racionalnije postavljen nego neki sustavi u inozemstvu.

“Primjerice, naši fondovi ne smiju ulagati u povezana poduzeća, a tu je i cio niz drugih mjera koje naš sustav čine stabilnim. Svi ti skandali o kojima odnedavna možemo čitati rezultat su brojnih nelogičnosti u pojedinim inozemnim mirovinskim sustavima. Neki su u bilancu društva bili knjižili i procjenu prinosa njihovog mirovinskog fonda, što se poslije pokazalo kao ozbiljan gubitak. Takvo što kod nas nije moguće i zbog oštre kontrole koju svakodnevno provode i banka skrbnik i Hagena. No, ni u kom slučaju Hrvatska nije otok izoliran od potresa na svjetskom tržištu. Zato se u Hrvatskoj nameće potreba za zakonskim reguliranjem mogućnosti tzv. hedgiranja (ograničavanja) izloženosti riziku, što zasad nije učinjeno. To je potrebno učiniti i zbog mogućnosti da vrijednost obveznica naglo počne padati, kao i zbog mogućnosti naglog pada vrijednosti kune. U svakom slučaju, ako u budućnosti budemo ostvarivali i prinos od 2 posto, naši članovi trebali bi biti zadovoljni”, izjavio je za Nacional Dubravko Štimac.

Damir Lamza šef Raiffeisen mirovinskog fonda smatra da bi otklanjanje prijetnje rata i terorizma trebalo imati pozitivan utjecaj na tržišta kapitala.

“Hrvatsko tržište kapitala ne smatramo jako povezanim s inozemnim tržištima iako su iskustva iz vremena azijske i ruske krize (1997. i 1998. godine) pokazala da i dionice na domaćem tržištu kapitala kratkoročno mogu pretrpjeti značajan gubitak vrijednosti. No, s obzirom da je i njihov udio u portfeljima mirovinskih fondova relativno malen ni to ne bi trebalo uzrokovati značajniji pad vrijednosti obračunskih jedinica. Veće posljedice na poslovanje obveznih mirovinskih fondova mogao bi imati eventualni pad vrijednosti hrvatskih državnih obveznica budući da one čine oko 90 posto portfelja te da uz kretanje tečaja najviše utječe na vrijednosti obračunskih jedinica fondova te ostvarene prinose. Trenutačna investicijska ograničenja su takva da fondovi moraju imati najmanje 50 posto svoje imovine uložene u državne obveznice. U situacijama kada njihova vrijednost pada time je ograničen manevarski prostor fondova i to može imati znatan utjecaj na rezultate fondova. To bi ograničenje, baš radi lakšeg upravljanja u kriznim situacijama, ipak trebalo biti najviše do 40 posto portfelja, kao što je to u Čileu i drugim zemljama koje imaju propisana zakonska ograničenja ulaganja”, izjavio je za Nacional Damir Lamza.

Komentiraj

PREKOZarko Basic/PIXSELL
Podijeli objavu
Prethodni članakTalijanima treba omogućiti da ponovno kupe kuće koje su im u RH oduzete
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.