Uprava Hrvatske industrije šećera (HIŠ) potvrdila je u srijedu kako će se proizvodnja šećera ove godine odvijati isključivo u županjskoj šećerani, dok će se, nakon virovitičke, proizvodnja obustaviti i u osječkoj Tvornici šećera.

Nakon detaljnih analiza, promišljanja i svih mogućih pokušaja donesena je odluka da će se proizvodnja šećera u 2021. godini odvijati isključivo u županjskoj Sladorani, izjavio je novinarima nakon sastanka s radnicima osječke šećerane predsjednik Uprave HIŠ-a Željko Zadro.

Po njegovim riječima, od 202 djelatnika osječke Tvornice šećera, 81 je već potpisao sporazumni raskid ugovora o radu uz otpremninu, s dijelom radnika pregovara se oko mogućeg nastavka rada u pogonu u Županji, 30-tak radnika ostat će u raditi u Osijeku, u skladištu, pakirnici i silosu, a postoji mogućnost da će dio radnika pronaći posao u sustavu “Žito grupe”, koja je vlasnik osječke Šećerane.

Na upit novinara je li ovo krah industrije šećera u Hrvatskoj, Zadro ocjenjuje da je “teoretski čudo da smo izdržali do 2020. godine”.

“Prestanak proizvodnje šećera u Virovitici i Osijeku je teška odluka, ali jedina moguća koja garantira da ćemo zadržati tu proizvodnju u Hrvatskoj. Da je nismo donijeli, iduće godine bi bile zatvorene sve tri šećerane”, istaknuo je Zadro.

Podsjeća kako su prošle godine imali problem s ugovaranjem sadnje šećerne repe, pri čemu su ugovorili oko 10.500 hektara u Hrvatskoj i 1.500 hektara u Mađarskoj. Kako navodi, već su tada upozorili da je to dostatno samo za jednu šećeranu, ali da će napraviti dodatan napor i izdržati još jednu godinu.

“Ponadali smo se da će se poboljšati cijena šećera, da će se ugovoriti nešto više hektara, ali, na žalost, sjetva je pred vratima, i ništa od toga se nije dogodilo. Od 2014. do danas, sve tri šećerane, u Virovitici, Osijeku i Županji, izgubile su oko milijardu kuna. Jednostavno više nemamo mogućnosti i morali smo ovo napraviti, koliko god je to teško i meni i ljudima koji ovdje rade, kako bismo sačuvali barem jednu šećeranu te preradu šećerne repe i proizvodnju šećera u Hrvatskoj”, pojasnio je Zadro.

Na upit kako je došlo do odluke koja će se šećerana, od preostale dvije, zatvoriti, Zadro ističe da je angažiran najpoznatiji svjetski konzultant za područje šećera, engleska tvrtka “LMC” te kako je utvrđeno da je u Hrvatskoj šećer najjeftinije proizvoditi u županjskoj šećerani.

Nije mogao potvrditi je li, s obzirom na postojeće tržišne okolnosti, ovo trajno gašenje proizvodnje u osječkoj šećerani.

“Ne znamo hoće li sutra biti potpisan Mercosur ugovor, kojim bi se otvorila mogućnost uvoza sirovog šećera u Hrvatsku, a tada bi se mogla otvoriti sva tri pogona. Teško mi je reći što će se dogoditi, jer moramo biti fleksibilni i prilagođavati se situaciji, a na žalost nemamo više mogućnosti i zaliha”, kaže Zadro.

Na upit što bi trebalo napraviti da se poveća proizvodnja šećera u Hrvatskoj, Zadro pojašnjava da je u starim članicama EU u prosjeku po šećerani 18 tisuća hektara pod šećernom repom, dok je u novim članicama prosjek 12 tisuća hektara, pa vjeruje da bi s 12 tisuća hektara pod šećernom repom u Hrvatskoj i Mađarskoj, mogli imati sigurnu budućnost.

O tome razmatra li se prodaja prostora šećerana u Virovitici i Osijeku, Zadro navodi kako je pitanju ogromna infrastruktura, koja zahtijeva dobro promišljanje što i kako tamo nastaviti. “Ovdje možete dovesti bilo koju proizvodnju, jer se uz gotovu infrastrukturu, može razvijati. Trenutno na to nemam odgovor, ali do sada ni sa kim nismo razgovarali o toj temi”, zaključio je Zadro.