Nakon što je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić po naputku premijera Andreja Plenkovića još 31. srpnja uputio pismo upravama svih državnih tvrtki u svom resoru, pa tako i JANAF-u, u kojem od njih traži da stave mandate na raspolaganje, a sukladno članku 7. stavku 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti, predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević odbio je staviti mandat na raspolaganje, a kako bi to opravdao, tražio je stručno pravno mišljenje.

Zanimljivo je da je Kovačević naručio mišljenje iako je Jutarnji list prije nešto više od tjedan dana objavio da Ćorićevo pismo uopće nije ni stiglo do JANAF-a. Međutim, pismo je bilo objavljeno u Nacionalu pa je Kovačević u tom smislu mogao reći da ga je vidio u medijima te se u skladu s tim išao konzultirati s pravnicima.

U tom mišljenju, kako doznaje Nacional, napisano je sljedeće:

Odredba članka 272a Zakona o trgovačkim društvima (dalje u tekstu ZTD) glasi: ‘Statutom se može odrediti da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor.’

Navedena odredba omogućava da se pored dualističkog ustroja organa društva (kakvo je trenutno u JANAF-u), ustroj organa društva uredi i kroz monistički pristup. ZTD-om je nadalje propisano da se na izbor i imenovanje članova Upravnog odbora na odgovarajući način primjenjuju odredbe kojima je propisan izbor članova Nadzornog odbora, odnosno da ih bira glavna skupština društva.“

U mišljenju se dalje navodi kako je razlika između tih dvaju pristupa uređenja ustroja organa dioničkog društva, u tome što kod monističkog pristupa nema striktne odvojenosti vođenja poslova društva od nadzora nad vođenjem tih poslova, jer nadzor ne obavljaju osobe koje bi bile potpuno odvojene od onih koje vode poslove društva, dok je kod dualističkog pristupa vođenje poslova društva u nadležnosti uprave, a nadzor nad vođenjem tih poslova je u nadležnosti nadzornog odbora. U monističkom ustroju, ističe se u mišljenju, osobe koje vode poslove društva i one koje nadziru te poslove nalaze se u istom organu – upravnom odboru pa se stoga i njegova nadležnost razlikuje od nadležnosti nadzornog odbora u dualističkom ustroju organa društva. Prema tom tumačenju koje je naručio Kovačević, iz navedenih odredbi ZTD-a jasno je da su navedeni organi društva, nadzorni odbor i upravni odbor, po hijerarhiji odmah ispod glavne skupštine društva, odnosno da se radi o organima čiji članovi direktno odgovaraju glavnoj skupštini društva i koje direktno bira skupština društva, odnosno dioničari.

Dalje u mišljenju stoji: “Budući da odredba članka 7. stavka 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti prati terminologiju ZTD-a po pitanju naziva organa društva te da je pored toga dalje precizirano kako se radi o organima čije članove imenuje glava skupština odnosno skupština društva, ista ne ostavlja prostor za bilo kakve dvojbe.

Navedena izmjena Zakona o postupku primopredaje vlasti rezultat je usklađenja sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa kojim je tada prvi put propisano (sadašnji čl. 14.) da državni dužnosnici ne mogu biti članovi upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava. Nadalje, Zakon o sprječavanju sukoba interesa  propisuje (sadašnji članak 15.) da članove upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima dionice ili udjele u vlasništvu (kapitalu društva) predlaže glavnoj skupštini, odnosno skupštini društva Vlada Republike Hrvatske.

Te odredbe su u skladu i sa ZTD-om prema kojemu u skladu s odredbom članka 259. imenovanoga člana nadzornog i upravnog odbora može u svako doba opozvati onaj tko ga je imenovao i zamijeniti ga drugom osobom.”

Iz toga se u stručnom mišljenju zaključuje kako je logika navedenih zakonskih propisa da Vlada kao nositelj vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu, konkretno dionice u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, na transparentan način dolazi do kandidata koje će kao imatelj većinskog paketa dionica predložiti glavnoj skupštini društva.

Budući da RH ima većinski paket dionica, piše dalje u mišljenju, podrazumijeva se da će predloženi kandidati biti i imenovani od glavne skupštine društva, iz kojeg razloga je za članove organa društva koji su imenovani na opisani način uvedena obveza da kod promjene vlasti svoj mandat stave na raspolaganje novoj vladi koja ih može i opozvati.

S druge strane, ističe se, opoziv i imenovanje predsjednika i članova uprave dioničkog društva, Prema ZTD-u, u isključivoj je nadležnosti nadzornog odbora.

“Pored navedenog, odredbom članka 244 stavka 2. ZTD-a propisano je da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika samo kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga.

Dakle, u odluci o opozivu imenovanja moraju biti navedeni razlozi zbog kojih se član uprave opoziva kako bi sud mogao ispitati valjanost tih razloga, a time i valjanost odluke o opozivu imenovanja. Nedostatak navođenja razloga opoziva ne može se naknadno raspraviti jer razlozi moraju biti poznati u trenutku opoziva”, stoji u mišljenju na koje se pozivao Kovačević.

“Stoga, evidentno je da je položaj članova uprave u dualističkom ustroju organa dioničkog društva, u odnosu na dioničare koji svoja prava ostvaruju na glavnoj skupštini društva, bitno drugačiji od položaja nadzornog odbora. Radi navedenog, stavljanjem mandata na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske kao imatelju dionica, ne bi bilo moguće ostvariti svrhu odredbe članka 7. stavak 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti, dok isto ne bi bilo ni u skladu s odredbama ZTD-a, kojima su jasno propisani nadležnost, ovlasti i ustroj organa dioničkog društva.

U prilog Kovačevićevu odbijanju smjene dalje se ističe da je u slučaju promjene vlasti, dosadašnja praksa JANAF-a bila da samo oni članovi Nadzornog odbora koje direktno bira Glavna skupština Društva stavljaju svoje članstvo u Nadzornom odboru na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 7. stavak 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti te da osim navedenih članova koje imenuje Glavna skupština Društva, prema Statutu JANAF-a, dva člana Nadzornog odbora direktno imenuje CERP, a jednog člana Radničko vijeće.

Iz toga, po tom mišljenju, proizlazi da navedeni članovi koje direktno imenuje jedan dioničar, odnosno član koji je predstavnik radnika u Nadzornom odboru, ne bi imali obvezu staviti svoje članstvo na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, i to zato što Glavna skupština Društva nije ni nadležna za njihovo imenovanje odnosno opoziv. Isto tako, ističe se da kod ranijih promjena vlasti koje su nastupile tijekom mandata članova Uprave, članovi Uprave nisu stavljali svoj mandat na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske prema odredbama predmetnog Zakona.

 U zaključku stoji: “Slijedom svega navedenog smatram da iz odredbi Zakona o postupku primopredaje vlasti ne proizlazi obveza za predsjednika i članove Uprave JANAF-a da, prilikom promjene vlasti, svoje članstvo u Upravi stave na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske.”