Nacional je od dvaju izvora neposredno upućenih u aferu JANAF doznao koju verziju priče donedavni predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević planira ponuditi o porijeklu velike količine gotovine koju je uoči svog uhićenja pokušao sakriti u okolici Zagreba.

Riječ je o otprilike milijun eura koje su istražitelji locirali prateći Kovačevića prije njegova uhićenja. On je neposredno prije toga organizirao prijevoz i parkiranje osobnog automobila marke Toyota Hilux u garaži u Samoboru. Vlasnik garaže je Kovačevićev, u najmanju ruku, dobar poznanik Dean Šparavec, jedan od direktora u tvrtki Alfa stan.

U tom su automobilu nedugo kasnije pronašli gotovo milijun eura u gotovini, što je na reputacijskoj razini zasad ponajviše devastiralo Kovačevića i znatno pripomoglo tome da se u percepciji javnosti njega već unaprijed označi korumpiranim.

Prema tvrdnjama upućenih izvora, Kovačević smatra da bi prilično racionalno i uvjerljivo mogao objasniti porijeklo tog novca, kao i njegovu namjenu. Jedan od izvora navodi da je spornih milijun eura bilo pohranjeno u jednom od stanova u kojima je Kovačević boravio. Novac je, kako se navodi, bio raspoređen u dvama manjim ruksacima. Uglavnom se radilo o deviznim novčanicama, a istražitelji su pronašli možda dva do tri snopa novčanica u kunama, u apoenima od po tisuću kuna.

Zanimljivo je da se u dokumentaciji USKOK-a konstatira da je Kovačević početkom rujna sa svog računa u Addiko banci htio podići veću količinu gotovine. Navodi se da je 8. rujna 2020. u 15:39:52 Dragan Kovačević nazvao svoju osobnu bankaricu imena Nada, zaposlenu u Addiko banci, koja je od njega tražila da joj dostavi određene podatke. Bilo je to svega devet dana prije no što je Kovačević uhićen. Kako navodi USKOK, osobna bankarica je Kovačeviću rekla “da se mijenjalo od prošli put… da su stavili da nema međunarodnih transakcija pa da dođe do nje…” na što joj je on rekao da će promijeniti banku. Ona mu je odgovorila “da će ga sve druge banke tražiti isto što i oni”, na što joj je on replicirao “da ga nitko ništa drugi ne traži… da će sutra doći i da mijenja banku, nakon toliko godina da su postali…” te je dodao “da ne daje više podataka, da nisu oni istražni organ”.

Ako bi se utvrdilo da je Kovačević želio podići neku veću količinu novca iz banke, trebalo bi svakako ustanoviti i je li on to nakon ovog razgovora s bankaricom ipak i uspio učiniti, a ako jest, je li riječ, barem djelomično, o istom novcu koji je nađen u prtljažniku njegova automobila u Samoboru.

Ako nije, ako je riječ o nekoj međunarodnoj transakciji koju je htio napraviti, trebalo bi utvrditi je li htio neki novac neutvrđenog porijekla prebaciti na račun u stranoj banci te je li to u konačnici i učinio. To će biti posebno zanimljivo u kontekstu činjenice da u svojoj imovinskoj kartici Kovačević nema upisanu nikakvu ušteđevinu, već samo dva kredita i brojne nekretnine. Osim ako je riječ o stanju njegova tekućeg računa koji nije prijavio kao ušteđevinu.

Prema onome što Kovačević, čini se, planira reći, radi se o novcu koji je on prikupio u dogovoru s još nekoliko investitora radi kupovine otprilike tisuću hektara zemlje na području Slavonije. Prema tako postavljenoj verziji porijekla tog novca, u tu operaciju kupoprodaje trebalo se krenuti upravo koncem rujna. A keš se nosio kako bi se u neposrednim pregovorima s vlasnicima zemlje brže sklapali kupoprodajni ugovori uz bolje kupoprodajne uvjete. Ako su točni navodi da je uz tu količinu novca pronađena i neka dokumentacija, Kovačevićevoj verziji o porijeklu tog novca pomoglo bi ako bi ta dokumentacija posredno ili neposredno potkrijepila te njegove navode i sadržavala informacije o planiranoj operaciji kupoprodaje.

Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje koliko je realno da bi sud mogao povjerovati u to da se ozbiljna transakcija kupovine tisuću hektara poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji trebala odvijati gotovo poskrivećki, doslovce torbarenjem i davanjem keša na ruke. Indikativno je da je taj navodni plan koji je Kovačević u tišini namjeravao realizirati korespondirao s jednom zapaženom temom koju je 13. rujna objavio Jutarnji list, o namjeri srpskog poduzetnika Petra Matijevića da otkupi gotovo 3500 hektara slavonske zemlje.

Matijević je srpski poduzetnik, rodom iz Slavonije, koji je početkom rata otišao u Vojvodinu, gdje je izgradio veliko poslovno carstvo i postao vlasnik Industrije mesa Matijević, grupacije koja ima oko 70 različitih poduzeća i hotela, i još 30.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Srbiji.

Kovačević je o tomu mogao itekako biti dubinski informiran. On je početkom 2000-ih bio predsjednik nadzornog odbora Kutjeva, prije nego što je tvrtku preuzeo Enver Moralić.

Upravo od Moralićeva Kutjeva Matijević je prije pet godina kupio dvije poljoprivredne zadruge u Starim Jankovcima i Negoslavcima te s njima došao u privatni posjed oko 1500 hektara poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji i tako postao, na čuđenje mnogih agrarnih stručnjaka, najveći privatni vlasnik oranica u Hrvatskoj.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, nakon preuzimanja on je u tim zadrugama restrukturirao ratarsku proizvodnju, otpustio pola zaposlenika uz otpremnine i nastavio okrupnjavati agrarni posao, kupivši još 600 hektara zemlje od privatnih vlasnika u okolnim selima.

Potom je tijekom ovoga ljeta preko svoje hrvatske tvrtke MPZ Agrar iz Jankovaca poslao poslovnu ponudu o preuzimanju tvrtke Agro-Tovarnik d.o.o, koja na samom istoku zemlje sa 150 zaposlenih obrađuje oko 3500 hektara zemlje, od kojih je 1300 u privatnom vlasništvu 70 malih dioničara. Matijević je početkom kolovoza ponudio 10 milijuna eura za cijelu tvrtku, pet milijuna za kontrolni paket od 51 posto ili 100.000 eura za jedan posto vlasništva.

Ta posljednja ponuda zainteresirala je nekolicinu manjih dioničara koji su tim novcem planirali riješiti neke egzistencijalne probleme, ali na žurno sazvanoj skupštini dioničara odlučeno je da se ponuda preko tvrtke odbije kao namjera “neprijateljskog preuzimanja”. To je kasnije tjednima stvaralo napetosti često garnirane ratnom terminologijom, s obzirom na to da je riječ o plodnoj zemlji na samoj granici.

Upravo tih 1300 hektara zemljišta u vlasništvu malih dioničara moglo je privući pozornost Dragana Kovačevića i s njime povezanih investitora. A postoje i druge okolnosti koje mogu podržati takvu verziju događaja, kao i opravdati porijeklo veće količine keša pronađene u Kovačevićevu posjedu.

Kovačević potječe iz bogate slavonske agronomske obitelji, o čemu je njegov otac Franjo Kovačević ekstenzivno govorio u reportaži Jutarnjeg lista od prošle nedjelje. U uvodnom dijelu tog teksta piše:

„Već na prvi pogled, u usporedbi s većinom ostalih kuća u Brodskom Drenovcu, jasno je da je riječ o jednoj od najuglednijih i najimućnijih tamošnjih obitelji koja je sve što ima, kako kaže Franjo, a što su nam potvrdili i praktički svi s kojima smo u tom selu razgovarali, stekla vrijednim i predanim radom na uzgoju stoke i obradi zemlje. Preko puta kuće, s druge strane ulice je gospodarsko dvorište s traktorima i priključnim strojevima, izvan sela je gospodarstvo na kojem drže stoku…“

Kovačevićev 78-godišnji otac, među ostalim, obrađuje 36 hektara zemlje, a posjeduje i preko 80 grla krava i bikova. Da Kovačević može imati sklonosti prema investicijama u poljoprivredno zemljište, naznačuje i sljedeća izjava koju je za Jutarnji list dao njegov otac:

„Danas mu broje koliko novca ima, što je sve kupio. Pa prvi stan u Zagrebu sam mu ja kupio. Kad je išao na studij u Zagreb, otišao je Fordom Escortom, a tada su profesori na fakultetima vozili možda ‘stojadine’. Sve je to pošteno zarađeno, a on je kao dječak sve radio na imanju što je trebalo, kosio, vodio stoku na ispašu, orao, tanjurao…“ Dodao je da mu je sin završio ondašnji CUO “Zvonko Brkić” u Požegi, smjer Agroekonomika.

Drugo je pitanje kako će Kovačević objasniti porijeklo tolike količine keša te tko su osobe koje su navodno s njime planirale tu operaciju. Kovačeviću bliski izvori navode da bi on i za to mogao ponuditi racionalno objašnjenje:

„Kovačević je godinama izuzetno blizak sa Željkom Udovičićem, nekadašnjim vlasnikom Šted banke. Još prije petnaestak godina oni su na razne načine investirali upravo u poljoprivredna zemljišta i voćnjake u Republici Srpskoj, u blizini Banja Luke. Tada se to zemljište moglo kupiti u bescjenje. Ali oni su zajedno investirali i u brojne druge projekte. Kovačević je spretan financijaš. Pa upravljao je procesom mirovinske reforme i sudjelovao u kreiranju tržišta obveznih mirovinskih fondova, odnosno zakonodavnog okvira u što sve oni mogu investirati. Bio je to period naglog rasta tržišta dionica. On je bio među rijetkima koji su samo na trgovini dionicama unosno zarađivali. Vjerojatno sve to može i dokumentirati. Pa mu porijeklo kapitala možda neće biti teško dokazati. Naročito ako to potvrde neki njegovi prijatelji iz financijskih krugova.“

Kovačević je u tim godinama, početkom 2000-ih, upravo s Udovičićem, čiji je brat bio poznati rukometaš, oformio rukometni stožer koji je prikupio sponzore koji su se našli u zametku uspona hrvatske rukometne reprezentacije do naslova svjetskih rukometnih prvaka 2003. Bio je to početak najuspješnijeg razdoblja hrvatskog rukometa u povijesti tog sporta. Ali bilo je to i razdoblje u kojem su se dogovarali razni lukrativni poslovi pa su se naknadno i razgranali odnosi među ljudima koji su se tada inicijalno povezali. A upravo je u tom kadrovskom bazenu koloplet tvrtki i kompliciranih poslovnih odnosa koji su osvijetlili brojne Kovačevićeve nekretnine, o čemu je više tiskanih medija proteklih dana ekstenzivno pisalo.

Štoviše, tvrtka Rašeljke d.o.o. registrirana u Novskoj, u kojoj Dragan Kovačević ima pet posto udjela i u kojoj je partner s Udovičićima, registrirana je upravo za poljoprivredu i trgovinu, između ostalog za uzgoj usjeva, vrtnoga i ukrasnoga bilja, uzgoj stoke, peradi i ostalih životinja, uslužne djelatnosti u biljnoj proizvodnji i stočarstvu, osim veterinarskih usluga, poslovanje nekretninama, obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu, kao i savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem. Partneri Kovačeviću u toj tvrtki, odnosno osnivači i članovi društva su Željko Udovičić, Ivica Udovičić, Marko Udovičić, Radoslav Ivanković, Damir Poljak i Zrinka Panjol-Tuflija. Moguće je, dakle, da je posao s kupnjom poljoprivrednog zemljišta pripremao i za potrebe te tvrtke.

Međutim, sve to sada za Kovačevića predstavlja prvorazredni životni izazov. Naročito zato što je Samostalni sektor za financijske istrage unutar Porezne uprave USKOK-u dostavio Izvješće u kojem su analizirani prihodi i rashodi Dragana Kovačevića i članova njegove obitelji. Prema navodima iz tog izvješća, utvrđeno je da kod Kovačevića „egzistira nesrazmjer legalnih primanja i imovine koju posjeduje u iznosu od cca četiri milijuna kuna“. Istražitelji su, među ostalim, zaključili da Kovačević „zbilja veliku količinu novca daje za vozila koja poklanja odabranim ženskim osobama, zatim ručkove, večere, ali i zabave na koje dolaze mlađe ženske osobe čije je društvo potrebno platiti“.

Pritom Kovačeviću sigurno u demantiranju tih navoda neće pripomoći činjenica da je skrivanjem spomenutog novca koji je držao u jednom od svojih stanova, kao i bacanjem mobitela neposredno uoči uhićenja, sam kreirao percepciju da nešto očito neugodno skriva od hrvatske javnosti.