Kovač: “Želja nam je da slijepi učenici ponovo počnu učiti esperanto”

Antun Kovač, predsjednik Udruženja slijepih esperantista, uoči 50. obljetnice postojanja te organizacije govori o važnosti očuvanja međunarodnog jezika Esperanto za slijepe

On se koristio za dopisivanje na Brailleovu pismu jer tada nije bilo još računala, sve do ove računalne ere mi smo preko esperanta imali veliku međunarodnu suradnju. Kada sam pohvatao malo esperanto, mogao sam se dopisivati s raznim kolegama, a i sad još uvijek se dopisujem s jednim kolegom iz Nizozemske i s jednim iz Španjolske i to fizičkim pismima na brajici, riječi su Antuna Kovača, predsjednika Udruženja slijepih esperantista.
Kovač je vid je izgubio još kao trogodišnje dijete od posljedica meningitisa u rodnim Našicama. Naučio se sam snalaziti i ispričao kako ih se nekada poticalo na samostalnost. U svojem radnom vijeku je radio u politici, kao novinar, bio je i tajnik Hrvatskog saveza slijepih, a mirovinu je dočekao kao savjetnik u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Trenutno obnaša dužnost predsjednika Udruženja slijepih esperantista, međunarodnog jezika za koji govori kako mu je kada ga je malo naučio omogućio novu vrstu komunikacije.
Udruženje slijepih esperantista Hrvatske ove godine obilježava 50 godina svojeg rada i postojanja. Udruženje slijepih esperantista Hrvatske (USEH) osnovano je u siječnju 1971. s osnovnim ciljem da se slijepi esperantisti, kojih je tada u Hrvatskoj bilo stotinjak, organizirano uključe u svjetski esperantski pokret, tada još uvijek u usponu, te da se među slijepima uči i njeguje međunarodni jezik.
Esperanto su slijepi u Hrvatskoj počeli organizirano učiti još od 1920. u školi za slijepe u Popovači, a kasnije i u Zagrebu. Udruženje je do 1990. vrlo uspješno ostvarivalo svoje ciljeve, razvijajući vrlo plodnu i razgranatu aktivnost, kako u zemlji, tako i u međunarodnim okvirima. Posebno pozornost stavljali su na izdavačku djelatnost na Brailleovu pismu. Organizirali su i tečajeve, predavanja, kulturne manifestacije, ali i vlastiti časopis u zvučnoj tehnici Espero (Nada) koji su čitali i mnogi esperantisti u inozemstvu. Objavili su i Esperantsko-hrvatski i Hrvatsko-esperantski rječnik na brajici.
Hrvatski esperantisti su se svojevremeno nalazili i na ključnim rukovodećim mjestima u Međunarodnom savezu slijepih esperantista (LIBE), a organizirali su i jedan međunarodni kongres u Zagrebu 1981.
Godine 2004. su započeli s izdavanjem Zvučnog časopisa Tempo koji je prvotno bio sniman na standardne audiokasete, a kasnije na CD-e. Časopis Tempo Hrvatskog saveza za esperanto trenutno izlazi u online obliku, a do sada je izdano 56 brojeva zvučnog časopisa.
Danas je popularnost esperanta u padu, a broj članova udruženja se drastično smanjio i sveo na svega 23. Aktivnost udruženja je i dalje vrlo zapažena u esperantskom pokretu, ali je nedostatak financijskih sredstava glavni razlog što ta aktivnost nije i veća.
„Ne možemo danas govoriti kako je esperanto mrtav, ali mu se broj poklonika smanjio pogotovo kod slijepih osoba, za što je sigurno zaslužna i odluka Ministarstva obrazovanja iz 1990. da se esperanto više ne predaje kao školski predmet u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih Vinko Bek. Danas je mladima engleski jezik zanimljiviji, rekao je Kovač za Zagreb News.
„Prestankom hladnog pogona financiranje udruženja postalo je sve teže, a natječaji Europske unije za prijavu projekata su dosta strogi te vam trebaju stručni ljudi koje mi kao udruženje nažalost nemamo.”
Kovač govori kako su od osnutka imali svoj prostor u Savezu slijepih, ali su 2016. godine bili primorani iseliti iz prostora.
„Izgubili smo financijsku potporu Saveza pa smo morali napustiti sve svoje prostorije. Srećom smo pohranu naše bogate esperantske literature uspjeli dogovoriti s Hrvatskom knjižnicom za slijepe, u suprotnom alternativa nam je bila bacanje knjiga, što nam je bilo neprihvatljivo. Knjige i rječnike rado bismo podijelili, ali interesenata nažalost nema i Brailleovo pismo se sve manje čita.”
Kovač je unatoč trenutnoj situaciji ponosan na rad svojeg udruženja:
„Unatoč svim problemima kojima smo se suočavali u našoj udruzi, uspjeli smo održati četiri međunarodna kongresa slijepih esperantista. Godine 2001. smo čak uspjeli dobiti pokroviteljstvo tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića za 67. međunarodni kongres slijepih esperantista.”
Za nadolazeću obljetnicu udruga je Ministarstvu kulture i medija predala projekt naziva Susjedi s nama uz 50. obljetnicu Udruženja slijepih esperantista Hrvatske. Namjera im je pozvati esperantiste iz sedam zemalja s kojima surađuju (Austrija, Italija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Češka i Slovačka) i organizirati jedan produženi vikend u hostelu Hrvatskog saveza slijepih.
“Plan je obljetnicu organizirati krajem kolovoza, ali trenutna situacija je takva kakva je, zasad ne ide na bolje pa je teško za vjerovati da će se to moći ostvariti, ali bi nam taj vikend bio glavni događaj. Želimo obilježiti ovih 50 godina kako bismo mogli možda dočekati i idućih 50. Pokušat ćemo ponovno animirati učenike iz centra Vinko Bek i aktivirati naše slijepe studente, ali ćemo se tu zaustaviti. Nadam se da ćemo time uspjeti pokazati kako slijepim osobama esperanto još uvijek nešto znači.”
Ako želite pomoći Udruženju slijepih esperantista Hrvatske, javite se na mail [email protected]

Komentiraj