KORONAVIRUS RAZOTKRIO RAZMJERE političkog zločina nad Imunološkim zavodom

DA IMUNOLOŠKI ZAVOD NIJE UNIŠTEN, ondje bi već danas mogla započeti istraživanja u cilju pronalaska cjepiva protiv koronavirusa, ali čak i u krnjim uvjetima njihovi bivši znanstvenici već razvijaju metodologiju za dobru karakterizaciju koronavirusa iz kliničkih uzoraka oboljelih

Budućnost zagrebačkog Imunološkog zavoda nikad nije bila aktualnija nego sada, u vrijeme kad se Hrvatska i cijeli svijet suočavaju s epidemijom koronavirusa. Upravo u srži nekadašnjeg Imunološkog zavoda i danas postoji znanje za razvijanje takvih vrsta cjepiva kakvo bi bilo cjepivo za suzbijanje koronavirusa, ali su trenutno zatrte sve tehničke mogućnosti. Unatoč tome, jedan dio istraživanja već je započeo.

Ono što se posljednjih dvadesetak godina događalo s Imunološkim zavodom, znanstvenom institucijom koja je između ostalog zaslužna za otkrivanje cjepiva protiv ospica i koja je bila u stanju samostalno proizvoditi cjepiva za zaštitu građana od raznih bolesti, predstavlja politički zločin za koji je odgovorno više garnitura vlasti. Međutim, politika to jest Vlada Andreja Plenkovića sada ima jedinstvenu priliku po hitnom postupku započeti obnovu tog zavoda koji bi mogao biti ključan za borbu protiv sličnih vrsta epidemija ili borbe protiv mutacije postojećeg koronavirusa, a one bi se, kako predviđaju znanstvenici, mogle pojaviti u bliskoj budućnosti.

Kakav potencijal ima nekadašnji Imunološki zavod odnosno stručnjaci koji su nekad ondje bili zaposleni, svjedoči podatak da je čak i sada, u praktički nemogućim uvjetima, dio tih stručnjaka već započeo jedan dio istraživanja vezan uz koronavirus. Nije riječ o radu na cjepivu protiv koronavirusa jer za to u ovom trenutku ni približno ne postoje tehnički uvjeti ni kapaciteti, ali je riječ o istraživanju koje može dati značajne odgovore o ponašanju tog najsmrtonosnijeg virusa u novijoj povijesti. Istraživanja provode nekadašnji djelatnici Imunološkog zavoda koji su danas zaposleni pod okriljem Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta u Zagrebu. Taj je Centar sporazumom o organizacijskim promjenama i poslovnoj suradnji iz 2013. godine preuzeo zaposlenike i pokretnu imovinu Poslovne jedinice za istraživanje i razvoj Imunološkog zavoda. Kako je objasnio aktualni ravnatelj Imunološkog zavoda doktor Vedran Čardžić, ideja je bila da Centar nastavi djelatnost te istraživačke jedinice i dodatno je razvija, a ugovorom o suradnji iz lipnja 2019., definirani su razvojni prioriteti na kojima Centar radi za potrebe razvoja poslovanja Imunološkog zavoda. Iako se među tim prioritetima ne nalazi pronalazak cjepiva za covid-19, jer u trenutku određivanja prioriteta nije bilo krize s koronavirusom, od kad se taj virus pojavio u Hrvatskoj, pokazalo se da su i u ovakvim, krnjim uvjetima nekadašnji djelatnici Imunološkog zavoda spremni brzo reagirati i u okviru trenutnih tehničkih mogućnosti i kapaciteta započeti jedan važan dio istraživanja. Dr. sc. Beata Halassy, voditeljica Laboratorija za imunokemiju i biokemiju te znanstvena savjetnica u Centru za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji, u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, za Nacional je objasnila na čemu ona i njezin tim trenutno rade kad je u pitanju borba protiv koronavirusa: “U trenutnoj situaciji nastojimo razviti metodologiju za dobru karakterizaciju virusa iz kliničkih uzoraka, temeljem praćenja varijabilnosti u nukleotidnim sljedovima virusne RNA u suradnji s Klinikom za infektivne bolesti u okviru Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva. Razmatramo primjenjivost i opravdanost seroterapije oboljelih, serumima onih koji su bolest preboljeli ili izoliranim imunoglobulinima iz njihove krvi. Da bismo u takva istraživanja krenuli intenzivno, potrebna su znatna financijska sredstva. Hrvatska zaklada za znanost prošlog je tjedna najavila objavu natječaja za financiranje istraživanja koja bi pomogla u borbi s pandemijom koronavirusa i u borbi s posljedicama koje će ostaviti te se planiramo prijaviti.”

Da se već sada na razini Hrvatske formira ekipa stručnjaka koja će dati svoj znanstveni doprinos borbi protiv koronavirusa potvrdila je prošlog tjedna na konferenciji za medije Stožera za civilnu zaštitu Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Premijer Andrej Plenković održao je pak prošle srijede videokonferenciju s istaknutim hrvatskim znanstvenicima, stručnjacima za javno zdravstvo, molekularnim biolozima, epidemiolozima, infektolozima i virolozima iz Hrvatske i inozemstva, kako bi razmijenili promišljanja za daljnje korake u borbi s pandemijom.

‘VJERUJEMO DA ĆEMO svi puno naučiti iz ove epidemije i da će se Vlada ozbiljnije pozabaviti prijedlogom Grada Zagreba i postavljanjem Imunološkog zavoda na noge’, poručuju iz Grada

No suprotno očekivanjima dijela javnosti kako bi se istraživanja na razvoju cjepiva protiv koronavirusa trebala pokrenuti i u Hrvatskoj, doktorica Beata Halassy objašnjava zašto je u ovom trenutku tako nešto neizvedivo. Na pitanje tko bi u trenutnoj situaciji s koronavirusom u Republici Hrvatskoj najbrže i najefikasnije mogao započeti istraživanja vezana uz pronalazak cjepiva protiv koronavirusa te koji su preduvjeti potrebni da bi se takvo istraživanje uopće moglo započeti, doktorica Halassy kaže:

“Zahtjevi regulatornih tijela za proizvodnju cjepiva su među najstrožima, jer se radi o vrsti lijeka koja se daje potpuno zdravoj populaciji i razina prihvatljivosti bilo kakvih popratnih štetnih pojava je vrlo niska. Stoga je razvoj cjepiva dug i skup. U situaciji kada najjače farmaceutske tvrtke u svijetu i najjača svjetska gospodarstva već razvijaju cjepiva, pokretanje vlastitog razvoja ne bi bilo na zdravim cost/benefit osnovama. U hipotetskoj i malo vjerojatnoj situaciji u kojoj bi se cijeli svijet zatvorio, i kada ne bi bilo nikakve mogućnosti da se u budućnosti nabavi cjepivo koje će proizvesti najjače farmaceutske tvrtke, u Hrvatskoj i u našem Centru bilo bi znanja da se proizvede cjepivo.”

Isto tako, u Hrvatskoj već otprije postoje stručnjaci koji su se bavili virusima tipa korona. Kako je istaknula doktorica Beata Halassy: “Stručnjaci tvrtke Genera u Kalinovici pokraj Zagreba, među kojima su i mnogi koji su nekad radili u Imunološkom zavodu, proizvode koronavirusno cjepivo za perad. Riječ je o cjepivu protiv zaraznog bronhitisa peradi kojeg uzrokuju virusi iz skupine koronavirusa. Osim njih, kolege s Hrvatskog veterinarskog instituta identificiraju viruse ove porodice u uzorcima goveda, svinje i peradi, koji imaju enteričke (crijevne) i/ili respiratorne probleme. Poznato nam je i da kolegice s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar prate pojavnost dosad poznatih i udomaćenih koronavirusa kao uzročnika respiratornih infekcija u ljudi. Radi se o virusima koji imaju molekulu RNA kao genetski materijal i koji imaju lipidnu ovojnicu na površini. S virusima slične strukture i mi u Centru imamo iskustva u radu.”

Drugim riječima, znanje hrvatskih stručnjaka itekako postoji, ali je sustavno uništavanje jedne tako značajne institucije kakva je Imunološki zavod onemogućilo stavljanje tog znanja u puni pogon. Da Hrvatska trenutno ima Imunološki zavod kakav je djelovao nekad u svoja zlatna vremena u vrijeme pune proizvodnje virusnih cjepiva, bilo bi apsolutno moguće da njihovi stručnjaci odmah započnu s istraživanjima za proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa. To je potvrdio i ravnatelj Imunološkog zavoda doktor Vedran Čadržić rekavši: “Hipotetsko pitanje, ali, s obzirom na tadašnju kadrovsku strukturu i opseg rada, logično je pretpostaviti da bi i Imunološki zavod bio jedna od istraživačkih lokacija sposobnih za razvoj cjepiva protiv covida-19.”

Što se onda čeka i gdje su zapeli više puta najavljivani politički planovi o spasu Imunološkog zavoda? Jedan od onih koji je najavio borbu za spas Imunološkog zavoda bio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, iako je taj Zavod u većinskom vlasništvu države. No Bandić tvrdi da je Vlada u tom slučaju zakazala, da su prvi put na njegov prijedlog odgovorili tek nakon tri godine, da bi potom ponovno nastavili otezati cijeli postupak i da je zadnji put požurnicu Ministarstvu gospodarstva slao u siječnju ove godine, ali na nju još uvijek nije dobio odgovor.

Iz Službe za informiranje Grada Zagreba na Nacionalov upit pojasnili su što se događalo:

“Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić od početka 2014. godine slao je pisma namjere prema Vladi Republike Hrvatske u kojima je iskazivao interes Grada Zagreba za saniranje postojećeg stanja u Imunološkom zavodu d.d. Većinski vlasnik Imunološkog zavoda d.d. je Republika Hrvatska. Grad Zagreb nema udjele i nema pravo glasa niti bilo kakvog odlučivanja u Imunološkom zavodu d.d. Prvi odgovor na pisma namjere, Grad Zagreb je dobio nakon tri godine, tek u siječnju 2017. godine kada se i sastao s tadašnjim ministrom zdravstva Republike Hrvatske te je nakon toga formirano zajedničko povjerenstvo zaduženo da predloži model partnerstva Grada Zagreba i Republike Hrvatske za pokretanje proizvodnje u Imunološkom zavodu. Model strateškog partnerstva za pokretanje proizvodnje u Imunološkom zavodu usvojen je i na Gradskoj skupštini Grada Zagreba i na Vladi RH tijekom 2018. godine.”

Po tom modelu koji je i javno objavljen prilikom usvajanja na sjednici Gradske skupštine i na sjednici Vlade RH, Grad Zagreb i RH trebali bi imati svaki po 50 posto udjela. Grad Zagreb po tom modelu treba dokapitalizirati Imunološki zavod sa 110 milijuna kuna kroz dvije godine. Kako tvrde iz Grada, Grad Zagreb već treću godinu za redom osigurava sredstva u svom proračunu za potrebe dokapitalizacije Imunološkog zavoda te je također od Grada napravljeno dubinsko pravno i financijsko snimanje. “Samim time Grad je ispunio sve predradnje dokapitalizacije na koje se obvezao”, tvrde. S druge strane, ističu: “Republika Hrvatska obvezala se da će putem nadležnih ministarstava obaviti druge predradnje kako bi se pripremila transakcija dokapitalizacije. Do sada, koliko smo informirani, nisu poduzeti nikakvi koraci. Republika Hrvatska odnosno državni imatelji dionica IMZ-a trebaju napraviti konverziju svojih potraživanja u vlasnički kapital IMZ-a (osim potraživanja s osnove tekućih poreznih obveza) uz oslobađanje postojeće imovine IMZ-a svih hipoteka, uz paralelni dogovor oko reprogramiranja kredita u HPB d.d. Što se tiče aktivnosti Grada Zagreba, naš zadnji dopis – požurnica prema ministru Horvatu išao je u siječnju ove godine, a prije toga smo imali učestalu prepisku prema Vladi RH. I dalje čekamo na odgovor”. Ministarstvo gospodarstva na čelu s ministrom Darkom Horvatom odgovorilo je da su oni zaprimili na znanje taj dopis, upućen predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, od 17. siječnja 2019. godine, vezano uz nemogućnost provođenja dokapitalizacije u okviru predviđenog Modela strateškog partnerstva za pokretanje proizvodnje u Imunološkom zavodu između Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Iz Grada Zagreba pak poručuju: “Imunološki zavod d.d. je tvrtka od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku i sve njene građane. Prisjetimo se da je prije više od 50 godina IMZ vlastitim know-how-om izumio cjepivo protiv ospica koje je plasirao u preko 100 zemalja svijeta. Postoji i cijeli niz bakterijskih cjepiva koje je proizvodio Imunološki zavod te veliki broj lijekova iz ljudske plazme. Proizvodi iz plazme vlastitog porijekla, namijenjeni vlastitoj populaciji prema napucima Vijeća Europe su ujedno i najbolje rješenje. Vjerujemo da ćemo svi puno naučiti iz ove epidemije koja nas je zahvatila te da će se nakon borbe s epidemijom virusa Vlada ozbiljnije pozabaviti prijedlogom Grada Zagreba i postavljanjem Imunološkog zavoda na noge, kako bismo bili spremniji za suočavanje s nekim budućim izazovima.”

Drugim riječima, Bandić je vrlo izravno prozvao Plenkovićevu vladu za višegodišnje ignoriranje problema Imunološkog zavoda. Iz Vlade i Ministarstva u svom se odgovoru na taj dio pitanja nisu konkretno referirali.

No ravnatelj Imunološkog zavoda Vedran Čardžić objasnio je u kojoj je fazi zajednički plan za spas Imunološkog zavoda koji su Vlada i Grad Zagreb najavili još prošle godine te u kojoj je fazi ponovno pokretanje proizvodnje virusnih cjepiva i koliko je novca za pokretanje te djelatnosti potrebno. “Dovršeni su planovi rekonstrukcije prostora za pripremu proizvodnje, proizvodnju i kontrolu virusnih cjepiva. Planovi su prezentirani tijekom tri održana stručna savjetodavna sastanka pri Agenciji za lijekove i medicinske proizvode te se očekuje njihovo završno mišljenje. Po zaprimljenom završnom mišljenju koje treba potvrditi ispravnost planova rekonstrukcije za dobivanje proizvodne dozvole po GMP-u, pristupit će se, po dobivenoj suglasnosti osnivača, javnom natječaju za izradu glavnog i izvedbenog projekta rekonstrukcije. Prijedlog javne nabave je načinjen. Konačni troškovi za pokretanje djelatnosti bit će definirani nakon provedenog postupka javne nabave”, kaže Čardžić. Njegov odgovor u najvećem je dijelu jednak onome što ističu i u Ministarstvu zdravstva.

Iz Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) kojoj je na čelu ravnatelj, izvanredni profesor Siniša Tomić, tvrde da je odgovor vezan uz zatraženi stručni savjet koji je Imunološki zavod uputio Agenciji u završnoj fazi.

“Sukladno propisanoj praksi, stručni savjet bit će, neovisno o ishodu, prije svega proslijeđen podnositelju zahtjeva, odnosno Imunološkom zavodu u dogovorenom terminu”, odgovorila je glasnogovornica HALMED-a Ivana Šipić. Na pitanje je li zbog situacije s koronavirusom situacija s Imunološkim zavodom postala prioritet, zbog podizanja svijesti o važnosti vlastite proizvodnje cjepiva i vlastitih istraživanja, iz HALMED-a su odgovorili: “Željeli bismo istaknuti da je, neovisno o izbijanju epidemiološke situacije vezane uz covid-19, predmetni postupak započet ranije te ni na koji način nije njome potaknut. Agencija kontinuirano pruža podršku Zavodu te sve postupke vezane uz Zavod provodi prioritetno, znajući da nacionalna proizvodnja cjepiva i lijekova nisu važne samo u pojedinim epidemiološkim situacijama, već su strateški prioritet u svakom trenutku.”

Za puni razvoj potencijala poslovanja Imunološkog zavoda potrebno je izgraditi novi pogon, a za to je do operativne faze, objašnjava ravnatelj, a isto tvrdi i Ministarstvo zdravstva, potrebno oko 4 godine. “Time bismo, obavljanjem poslovnih aktivnosti, uz rad na uspostavljanju komercijalne suradnje s inozemnim kupcima cjepiva, stvaranjem prihoda i zapošljavanjem stručnih kadrova, omogućili povratak Zavoda na globalno tržište virusnih cjepiva. Za omogućavanje proizvodnje prethodno je potrebno pristupiti izmjeni registracijskih dokumenata. Trajno rješenje je izgradnja nove tvornice, sa svim elementima modularne gradnje pogona za pripremu proizvodnje i proizvodnju virusnih cjepiva, kontrolu kakvoće i razvoj, no priprema tog projekta tek slijedi”, ističe Čardžić. U ovome trenutku svi planovi rekonstrukcije pogona za pripremu proizvodnje, proizvodnju i kontrolu kvalitete virusnih cjepiva vezani su uz postojeću lokaciju, a financijski se taj plan bazira na financijskim tokovima ostvarenim od krvne plazme.

Na pitanje koje točno preduvjete treba ispuniti Vlada, a koje Grad Zagreb, Čardžić kaže: “Sve navedene aktivnosti na revitalizaciji Zavoda provode se kroz Ustanovu jer je ovoga trenutka, s obzirom na to da Društvo nema uposlenih, jedino tako i moguće. Sukladno Statutu Imunološkog zavoda, važećim zakonskim i podzakonskim aktima, aktivnosti se provode uz suglasnost osnivača, Ministarstva zdravstva, a na sva pitanja koja nisu definirana Statutom, primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o ustanovama i zakona o plaćama u javnim službama. Točnije, Vlada ispunjava sve pretpostavke za funkcioniranje Ustanove, a time i stvaranje uvjeta za revitalizaciju poslovanja.”

‘Razmatramo primjenjivost i opravdanost seroterapije oboljelih, serumima onih koji su bolest preboljeli ili izoliranim imunoglobulinima iz njihove krvi’, ističe Beata Halassy

Sukladno zadnjoj objavljenoj vlasničkoj strukturi Imunološkog zavoda d.d., udio državnih tijela HZZO-a, CERP-a i MIDIM-a iznosi oko 79,6 posto.

Na pitanje je li u Imunološkom zavodu ostao ijedan segment istraživanja i razvoja, Čardžić objašnjava: “Nakon izdvajanja bivše organizacijske jedinice Istraživanja i razvoja u Centar za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji pri Sveučilištu u Zagrebu, Imunološki zavod ustrojio je novu Službu za istraživanje i razvoj koju treba kadrovski upotpuniti. Unutar Službe postoje Odjel za razvoj i Odjel za istraživanje koji provode nastavu i edukacije radnika, sudjeluju u kontroli kvalitete međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda, osiguranju kvalitete te razvojno-istraživački rad vezan uz djelatnost Zavoda. Odjel za razvoj trenutno provodi aktivnosti osnivanja laboratorija za razvoj procesa proizvodnje antitoksina za otrov europskih zmija.” Na kraju prošle godine u Zavodu je bilo zaposleno 157 radnika. Koliko je to moguće, ističe ravnatelj, provodi se preraspodjela radnika sukladno poslovnim aktivnostima kao i novo zapošljavanje stručnih radnika jer je na pojedinim radnim mjestima trenutno neadekvatan i premali broj radnika visoke stručne spreme, “što je potvrđeno i tijekom provedenih unutarnjih nadzora kao i dosadašnjih očevida HALMED-a”.

Profesor Miljenko Šimpraga, prorektor za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije Sveučilišta u Zagrebu i o.d. privremenog voditelja Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji pak ističe: “Velika je šteta da je jedna institucija od nacionalnog značaja dovedena u stanje u kojem se trenutno nalazi. Najvjerojatnije je sve započelo nesretnom i/ili nespretnom privatizacijom prije 25 godina koja se, očito, pokazala lošom odlukom za instituciju od vitalnog značenja za zdravlje nacije. Godine 2013. prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju iz Zavoda kao trgovačkog društava morao se izdvojiti Odjel za istraživanje i razvoj, jer je plaće zaposlenika tog odjela isplaćivalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. I ta operacija nije planirana na vrijeme i morala se provesti na brzinu i bez prave pripreme i da nije bilo Sveučilišta u Zagrebu koje je tu grupu znanstvenika prihvatilo i formiralo današnji sveučilišni Centar za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji i to znanje stjecano desetljećima bilo bi izgubljeno.”

Jedan od nekadašnjih djelatnika Imunološkog zavoda podsjeća, međutim, da su interes tada, osim Sveučilišta u Zagrebu, iskazali i Sveučilište u Rijeci, a potom i Institut Ruđer Bošković te da o tome postoje dokumenti, no pala je odluka da se ide na Sveučilište u Zagrebu jer su se oni prvi javili i jer su znanstvenici s Imunološkog zavoda bili suradnici u nastavi na Sveučilištu u Zagrebu.

Profesor Šimpraga ističe da se danas desetak nekadašnjih znanstvenika Imunološkog zavoda i dalje bavi istraživanjima na virusnim cjepivima i surađuju sa Zavodom. Smatra da će novi ministar zdravstva Vili Beroš u suradnji s rektorom Sveučilišta Damirom Borasom naći rješenje za Imunološki zavod. “Od prvog trenutka uprava Sveučilišta na čelu s rektorom Borasom imala je svijest o važnosti Imunološkog zavoda i potrebu da se on reorganizira i ponovno postane institucija od nacionalnog interesa u kojem će se nastaviti proizvodnja cjepiva i pripravaka po kojima je Zavod bio poznat diljem svijeta, ali i baviti se istraživanjima i razvojem novih proizvoda. U tom smislu uprava Sveučilišta razgovarala je sa svim ravnateljima u proteklih pet i više godina kao i sa svim ministrima zdravlja u Vladi RH, osim s aktualnim ministrom koji se ovoga trenutka bavi najvećom ugrozom zdravlja koja nas je zadesila u novijoj povijesti. S obzirom na način na koji sada vodi zdravstveni sustav, vjerujem da će kada kriza s virusom prođe, naći rješenje i za Imunološki zavod u suradnji sa svima koji mogu pomoći u spašavanju Zavoda uključujući i Sveučilište u Zagrebu”, zaključio je Šimpraga.


Hebrang je tražio poništenje radničke privatizacije

Tko je krivac za upropaštavanje Imunološkog zavoda? Pitanje je to na koje ni jedna državna institucija nije dala konkretan odgovor niti je itko u Hrvatskoj za to odgovarao. Sudbina Imunološkog zavoda primjer je kako su razne interesne skupine u razdoblju najgrublje i najbezobzirnije pretvorbe i privatizacije uništile jednu izvanredno vrijednu instituciju koja bi danas imala ogromno značenje za dobrobit nacije. Taj je slučaj paradigma cjelokupne pljačkaške ofenzive kojom su uništena brojna vrijedna poduzeća i kojom se godinama upropaštavalo javno zdravstvo i znanstveni potencijal Hrvatske.

Uništavanje Imunološkog zavoda počelo je još 90-ih godina, uslijed pretvorbe i privatizacije. No u ovom slučaju dogodila se, takoreći, obrnuta privatizacija. Odluka o privatizaciji donesena je izvan Imunološkog zavoda, ali su radnici uspjeli otkupiti 50 posto dionica – 355 zaposlenih upisalo je 68.290, 143 ranije zaposlenih 27.430, i 8102 građana RH preostalih 4590 dionica, dok je 50 posto dionica preneseno u portfelj Hrvatskog fonda za privatizaciju. Djelatnici Zavoda već su tada upozoravali da treba spriječiti da ih kupi neka strana “neprijateljska” tvrtka. Od 1994. Hrvatskom fondu za privatizaciju ostaje 33 posto, a 17 posto prešlo je u ruke mirovinskih fondova. No dvije godine kasnije, na zahtjev tadašnjeg ministra zdravstva Andrije Hebranga, pokrenut je postupak poništenja te pretvorbe. On je tadašnjem ravnatelju Zavoda Vlatku Silobrčiću izjavio da je bio “prevaren” oko pretvorbe te da zato traži poništenje. Oko toga koji su bili stvarni motivi Hebrangova čina, postoji više tumačenja, ovisno o tome koju se stranu pita. Hebrang je na sastancima isticao kako on i njegovi suradnici smatraju da Imunološki zavod, zbog interesa Republike Hrvatske, treba biti u pretežnom državnom vlasništvu te da je zato pokrenuo poništenje pretvorbe.

Predstavnici Imunološkog zavoda smatrali su da je u interesu Zavoda i Republike Hrvatske da se Zavod dalje privatizira, kako bi mogao ući u pravu tržišnu utakmicu, s time da Republika Hrvatska zadrži kontrolni paket od 25 posto plus jednu dionicu. Silobrčić je upozoravao da je glavni kapital Imunološkog zavoda specifično znanje njegovih stručnjaka. Isticao je da Imunološki nikad nije bio samo zdravstvena ustanova, već i znanstvena i inovativna te da se od Plive i Belupa razlikuje u tome što je djelatnost Imunološkog zavoda inovativnija i strože regulirana. Međutim, činjenica je da je tim Hebrangovim postupkom ostalo neriješeno pitanje vlasništva nad Imunološkim zavodom i donošenja strateških odluka, a da su uslijedile brojne sporne odluke Ministarstva zdravstva koje nije ili barem nije na vrijeme izdavalo Imunološkom zavodu potrebne dozvole za uvoz određenih sirovina i pripravaka potrebnih za proizvodnju i rad, kao što je bio problem s uvozom anti-Rh imunoglobulina. To je samo jedan o primjera koje Silobrčić opisuje u svojoj knjizi o Imunološkom zavodu: “U srpnju 1995. bili smo donijeli poslovnu odluku da uvezemo iz SAD-a ‘tetanus plazmu’, s time da je preradimo i plasiramo na inozemna tržišta jer je vladala nestašica. Pogađate, nismo dobili dozvolu Ministarstva za taj posao (27. srpnja 1995.)” Nisu mogli ni raditi cjepiva protiv gripe jer im Ministarstvo nije dopuštalo uvoz poluproizvoda koji bi potom u Zavodu dovršavali u cjepivo za hrvatsko tržište, a Ministarstvo ne rješava ni pitanje prikupljanja ljudske plazme. Drugim riječima, iako su uspjeli “preživjeti” Domovinski rat i tijekom njega čak poslovali s dobitkom, pravi problemi za Imunološki počeli su neposredno nakon operacije Oluja i kraja rata jer se zbog opstrukcija Ministarstva više nisu mogli nositi s većom konkurencijom moćnih multinacionalnih kompanija proizvođača cjepiva. Zbog neriješenog vlasništva nisu mogli investirati u neophodno moderniziranje proizvodnje.

Nakon niza ranijih prepiski i Hebrangova odbijanja da ga uopće primi na razgovor, Silobrčić je početkom 1997. upozorio Hebranga i predsjednika Franju Tuđmana, predsjednika Sabora Vlatka Pavletića, premijera Zlatka Matešu, ministra gospodarstva Davora Šterna, ministra privatizacije Milana Kovača i predsjednika Fonda za privatizaciju Tomislava Družaka na sljedeće:

“Premda je ostvarivao dobit, Zavod nema vlastita novca da obnovi svoje zastarjele pogone, što je preduvjet njegova daljeg opstanka i razvoja; posebno njegove konkurentnosti na međunarodnom tržištu. Istodobno, zbog neriješenih statusnih pitanja, Zavod nema osnovu za traženje strateških partnera. Zbog svega toga postoji opasnost da Zavod izgubi dozvolu za proizvodnju svojih proizvoda za inozemno tržište (sada to čini 35 posto njegovih prihoda). Da bi se to moglo dogoditi pokazuje nedavna reakcija jednog od naših potencijalnih poslovnih partnera iz Danske. Uz to, znamo da nam uskoro predstoji inspekcija Svjetske zdravstvene organizacije. U opasnosti je i nastavak proizvodnje za Hrvatsku važnih krvnih pripravaka.”

Silobrčić je upozoravao da upravo zbog postupaka Ministarstva zdravstva, koje im je uskraćivalo uvozne dozvole, Imunološki zavod gubi izraženo zanimanje inozemnih tvrtki za suradnju i zajedničke poslove te da posljedica može biti prekid proizvodnje i mogućeg izvoza krvnih pripravaka.

Zbog neulaganja u pogone i opremu Zavod je 1997. godine izgubio certifikat Svjetske zdravstvene organizacije iako su do tada bili njihov suradni centar. Zbog toga Zavodu propada ugovor s distributerom, koji ih je tužio i dobio tri milijuna dolara odštete u arbitražnom sporu. Kako je dalje opisano na stranici Centra za održivi razvoj, kao posljedica svega toga Zavod je 2004. došao pred stečaj.

Oporavili su se državnim kreditom i odricanjem radnika od dijela plaće, a dobili su i posao s cjepivom protiv gripe koji je mogao donijeti financijsku dobit od 20 milijuna kuna. No kako je upozorio dr. Srećko Sladoljev, umjesto u obnovu pogona kako bi ponovno dobili certifikat Svjetske zdravstvene organizacije i preko njih plasirali oko 20 milijuna kuna svojih cjepiva, novac Zavoda trošio se na projekte i konzultantske ugovore. Sladoljev je pritom optužio i tada već bivšeg ravnatelja Vlatka Silobrčića zbog oročavanja dijela sredstava Zavoda u jednoj privatnoj štedionici, no optužbe protiv Silobrčića su odbačene. Tijekom 2012. Zavod gubi dodatne dozvole za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla, a 2013. ostaju i bez dozvole za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva. Sindikalni povjerenici prozivaju tadašnju SDP-ovu vladu da nije previše pomogla, nego je poticala uvoz skupljih proizvoda nauštrb oporavka proizvodnje samog Zavoda. Početkom 2014. otvara se stečajni postupak, a 200 radnika dobiva otkaz. Vlada pokušava naći strateške partnere za spas Zavoda koji bi kupili 74 posto dionica u vlasništvu države. U veljači 2015.

Ministarstvo zdravlja na čelu sa Sinišom Vargom poništava odluku Agencije za lijekove, koja je Imunološkom zavodu oduzela dozvolu za proizvodnju bakterijskih cjepiva i krvnih pripravaka, a javnost to doznaje mjesec dana kasnije, na dan kad se otvaraju obvezujuće ponude za Imunološki.

Zbog oduzete dozvole Imunološki je navodno u dvije godine oštećen za više od 50 milijuna kuna, sindikalisti prozivaju da se pokušavalo pogodovati uvoznom lobiju, a uništiti vlastitu proizvodnju. Za kupnju Zavoda prijavio se samo jedan ponuditelj, inicijativa Visia Croatica, ali Milanovićeva vlada tu je ponudu ocijenila nepouzdanom i nakon toga, u listopadu, odustala od prodaje i odlučila preuzeti Zavod u svoje ruke i pretvoriti ga u ustanovu od javnog interesa. Tim potezom zaposlenici su prebačeni u javnu ustanovu, a imovina Zavoda ostala je u trgovačkom društvu. Krajem 2016. zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponudio je da Grad Zagreb uloži novac u Imunološki zavod i pozvao na dogovor premijera Plenkovića i ministra zdravstva Milana Kujundžića, ali ni nakon više od tri godine nema konkretnih pomaka.


Horvat: Tri koraka za nastavak proizvodnje

Ministarstvo zdravstva među ostalim je istaknulo da Vlada planira temeljem financijskih tokova ostvarenim od krvne plazme te svim pripremnim radnjama na planovima rekonstrukcije proizvodnih pogona za proizvodnju virusnih cjepiva, u organizacijskom smislu pripomoći provođenju rekonstrukcije Imunološkog zavoda, što bi za posljedicu trebalo imati dobivanje proizvodne dozvole po GMP normama te u konačnici početak proizvodnje.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta na čelu s ministrom Darkom Horvatom, kojeg je gradonačelnik Milan Bandić prozvao zbog toga što od siječnja nije odgovorio na njihovu požurnicu, ističe da je nakon provedenog dubinskog snimanja situacije u Imunološkom zavodu, Grad Zagreb dopisom od 7. prosinca 2018. obavijestio predsjednika Vlade Republike Hrvatske kako je dubinsko snimanje pokazalo postojanje značajnih pravnih i financijskih rizika te da nije u mogućnosti provesti dokapitalizaciju Društva, na način kako je to predviđeno Modelom strateškog partnerstva. Slijedom toga, predložen je novi model „Novo društvo“, koji nije definiran Zaključkom Povjerenstva. U tom smislu Ministarstvo je zaprimilo na znanje dopis Grada Zagreba, upućen predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, od 17. siječnja 2019. godine, vezano uz nemogućnost provođenja dokapitalizacije u okviru predviđenog Modela strateškog partnerstva za pokretanje proizvodnje u Imunološkom zavodu između Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba. No, ističu:

“Treba napomenuti da se u protekle dvije godine odvija redovita komunikacija između Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i Grada Zagreba. Predmetno partnerstvo ogleda se i u strukturi Nadzornog odbora Imunološkog zavoda d.d., u kojem su do prije nekoliko mjeseci sjedila 2 člana imenovana od strane Grada Zagreba. Rekonstrukcijom Nadzornog odbora, a uz suglasnost Grada Zagreba, jedan njihov predstavnik bit će zamijenjen članom kojeg će predložiti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao jedan od suvlasnika Imunološkog zavoda d.d.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta iniciralo je nekoliko sastanaka operativne razine na kojima su prisustvovali i predstavnici Grada Zagreba, s jasnom namjerom i ciljem da se deblokira poslovni račun Imunološkog zavoda d.d., obveže direktora na izradu projektne dokumentacije te pripremi javni natječaj za ugovaranje potrebitih radova. To je potrebno učiniti kako bi se u što bržem vremenskom roku osposobio dio trenutne lokacije Imunološkog zavoda za početak proizvodnje. Idejni projekt je završen te se u ovom trenutku izrađuju potrebni troškovnici za provedbu postupka javne nabave.

Nastavak proizvodnje, koja je prekinuta prije 7 godina, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta vidi u 3 sljedeća koraka. Prvo, osposobiti dio proizvodnih kapaciteta Imunološkog zavoda na postojećoj lokaciji. Drugo, vraćanje potrebitog dijela zaposlenika, nužnih za pokretanje proizvodnje. Treće, izgradanja nove tvornice na novoj lokaciji uz pomoć strukturnih fondova Europske unije i eventualno strateško partnerstvo.”


Zlatno doba Imunološkog zavoda

Zametak današnjeg Imunološkog zavoda bio je u “Kraljevskom zemaljskom zavodu za proizvadjanje animalnog cjepiva proti boginjam” koji je počeo djelovati u Zagrebu 1883. godine te je ta godina službeno prihvaćena kao godina osnutka Imunološkog zavoda. Kako objašnjava ravnatelj Vedran Čardžić, “zlatno vrijeme” Zavoda bio je period od 1961. do 1982. godine, kada je pod vodstvom akademika Drage Ikića Imunološki zavod stekao svoju veličinu i ugled.

Razvio je vlastiti soj virusnog cjepiva protiv ospica koji je proglašen najboljim na svijetu jer izaziva najbolju imunost uz najmanje nuspojava, a licenca je prodana u brojne zemlje. Među ostalim proizvodima, u bivšoj državi Imunološki zavod proizvodio je i prirodni interferon, lijek koji je prema tvrdnjama stručnjaka suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka. Interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica. Najvrjednije u Imunološkom zavodu bili su sojevi virusa, atraktivna lokacija, ali ponajviše znanje njihovih stručnjaka i duga tradicija zbog čega su bili prepoznati u svijetu.

“Broj zaposlenih rastao je s godinama u skladu s proširenjem djelatnosti i proizvodnog programa. Najveći broj bio je 440 zaposlenih koji se smanjivao kako je nalagalo otežano poslovanje, gubitak proizvodnih dozvola i slično. Tijekom duge povijesti Zavoda u njemu su radili mnogi svjetski poznati i priznati stručnjaci, uključujući tri akademika, profesore, docente, doktore i magistre znanosti. Dio njih sudjelovao je u proizvodnji, a dio se bavio znanstveno-istraživačkim radom i nastavnom djelatnošću. Zaposlenici Imunološkog zavoda bili su i jesu profesori na fakultetima, ravnatelji i/ili zaposlenici bolnica, instituta te voditelji i zaposlenici renomiranih farmaceutskih tvrtki”, kaže Čardžić.

Komentiraj