ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR

‘Korijen magije, baš kao i religije, ljudski je strah’

IZLOŽBA ‘ABRACADABRA – MAGIJA I PRAZNOVJERJE U STAROM VIJEKU’

Da naša civilizirana zapadna civilizacija baštini ponešto od magije i praznovjerja koji su bili dominantni u starom vijeku, smatra Kornelija A. Giunio iz Arheološkog muzeja Zadar, autorica nedavno otvorene izložbe “Abracadabra – magija i praznovjerje u starom vijeku kroz fundus Arheološkog muzeja Zadar”. Kako kaže, cilj izložbe koja obuhvaća dvjestotinjak predmeta jest javnosti predstaviti jednu manje poznatu temu i otkriti vezu između minulog vremena i njegovih tragova u sadašnjosti:

“U starome Rimu ljudi su vjerovali da ustajanje na lijevu nogu nosi nesreću, da su parni brojevi sretni, a neparni nesretni te su plašili djecu različitim vješticama. U prapovijesti su se koristile ogrlice s ugrađenim okom, a smatralo se da su protiv uroka. Preko Egipta proširile su se na cijelo Sredozemlje. Takve ogrlice i simbole nalazimo i danas, primjerice, u Turskoj: na avionima njihove državne aviokompanije nalazi se to oko koje štiti te se prodaje takav nakit. Dućani su nam preplavljeni zvoncima koja se stave na balkon i zveckaju, to je također vezano uz staru tradiciju, odnosno uz vjerovanje da ti zvukovi tjeraju zlo i uroke. Osmislili smo jednu instalaciju koja posjetiteljima izložbe omogućuje da zvone tim zvoncima za sreću. U antici su vjerovali da postoji dobra i loša odnosno bijela i crna magija. Znali su izrađivati lutkice koje su imale iskrivljene noge, a stavljali su ih u malene olovne sarkofage i zakapali ih. Mi to danas nazivamo woodoo lutkicama. Kavu nisu imali za gatanje, ali s grahom se znalo raditi, kao i s kockama.”

Predmeti spadaju u razdoblje između 1. i 4.stoljeća poslije Krista. Zadar je bio rimska kolonija, jedan od vodećih gradova rimske provincije Dalmacije čiji je glavni grad bio Salona odnosno Solin. Izložba je podijeljena na teme te je dan prikaz magije od prapovijesti, preko starog Egipta i Grčke do Rima, uz koje su ti predmeti vezani. Najveći broj tih sitnih predmeta različiti su amuleti koji su se koristili kako bi se rastjerao strah od raznih bolesti i uroka:

“Jedan od najprisutnijih amuleta u starome Rimu bio je privjesak u obliku falusa. To nema seksualno-erotsku konotaciju, a najčešće su ih nosili žene i djeca jer im je najviše bila potrebna zaštita, simbol protiv uroka i simbol sreće. Danas se u nekim mediteranskim zemljama, pogotovo u južnoj Italiji, nose neki privjesci protiv uroka, primjerice crveni rog koji priziva oblik falusa, dakle to je još uvijek prisutno na Sredozemlju. Drugi česti privjesci su bile takozvane bule, okruglog oblika. U njih se moglo staviti bilje ili nešto slično. Dječaci su nekoliko dana nakon rođenja dobivali takve privjeske koje su nosili do šesnaeste godine: vjerovalo se da ih to štiti dok ne bi postali muškarci. Djevojčice su nosile privjeske u obliku polumjeseca. To su česti nalazi iz rimskih grobova jer ta djeca nisu uspjela prijeći iz adolescencije u razdoblje odrasle dobi, pa tamo nalazimo sve što je čovjek koristio tijekom života. Bilo je i privjesaka u obliku noge, što se indirektno također povezuje s oblikom falusa.”

Jedan dio izloženih eksponata nalazio se u stalnom postavu Muzeja, a dio je ova arheologinja i povjesničarka umjetnosti za potrebe osmišljavanja i realizacije izložbe tražila po spremištima. Zadnjih desetak godina manje je prisutna na terenu, a više istražuje muzejsku građu. Počela je s izradom stalnog postava Antike koji je otvoren nakon više desetljeća čekanja, pa su joj nadolazile različite ideje dok je radila na tome materijalu:

“Intrigiraju me teme iz svakodnevnog života: osmislila sam izložbu o medicini s jednom grupom predmeta, drugu o erotici, a treću pak o kozmetici rimskih žena. Već nekoliko godina imam u planu izložbu o magiji: počela sam izdvajati tu građu pa je to postepeno raslo. Možemo govoriti o 130 antičkih izvora u kojima se spominje magija, trebalo je sve te tekstove prvo dobro iščitati. Potrebno je poznavati književnost, mitologiju, religije i filozofiju za bavljenje ovom, naizgled trivijalnom temom, a ne može se zaobići ni Egipat jer u Egiptu sve izvire. No negdje sam se morala zaustavljati u pisanju i istraživanju teme. Egipatski su kultovi bili popularni u starome Rimu, a u Egiptu su magija i religija bile potpuno povezane, pa nalazimo neke predmete iz egipatskog kulturnog kruga kao što su privjesak u obliku božanstva ili ratnika ili pak figurica boga Ozirisa.”

Autorica izložbe smatra da je korijen magije, baš kao i korijen religije, ljudski strah:

“Astrologija je najviše opstala otada do danas, i neki su se rimski carevi sâmi bavili astrologijom: korijen astrologije nalazimo u Babilonu gdje je nastala pa se u Egiptu razvila do savršenstva. Kada je riječ o Antici, ne možemo razdvojiti astronomiju i astrologiju, ali i danas, ako se netko ozbiljno bavi astrologijom, to ne može bez poznavanja zviježđa. U Rimu je veliki car August vjerovao u astrologiju pa mu je na očevo inzistiranje izrađen životni horoskop u kojem je pisalo da će postati slavan. To se i dogodilo, postao je prvim velikim rimskim carem. Veliki rimski državnik i konzul Marko Porcije Katon upozoravao je Rimljane da ne vjeruju astrolozima, ali to je bilo jače od njih. Car Tiberije koji je došao nakon Augusta i sâm se bavio astrologijom pa su ga neki kritizirali da je vodio više računa o astrologiji nego o religiji.”

Komentiraj