Ulf Mauder/DPA/PIXSELL

Jedan od najslavnijih i najcjenjenijih arhitekata današnjice, Nizozemac Rem Koolhaas, prošlog tjedna održao je predavanje u njujorškoj MoMA-i, koje se nadovezuje na izložbu „Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948. – 1980.“ Riječ je o velikoj i značajnoj izložbi koja reafirmira, ali i pokazuje svu kompleksnost jugoslavenske arhitekture u jednom od najznačajnijih svjetskih muzeja. Izložbu su postavili kustosi Vladimir Kulić, profesor na Sveučilištu u Floridi, i Martin Stierli s Odjela za arhitekturu i dizajn MoMA-e. Koolhaas je govorio o proizvodnji socijalističke arhitekture i njezine arhitektonske prakse. Njegova je perspektiva bazirana na posebnom interesu koji je još 1990-ih razvio za jugoslavensku arhitekturu. Tad je u Lagosu, glavnom gradu Nigerije, ostao zadivljen nekolicinom djela Energoprojekta, jugoslavenske tvrtke sa sjedištem u Beogradu. Dio izložbe predstavlja upravo radove te tvrtke na trgovačkom sajmu u Lagosu, a posebnu pozornost dao je jugoslavenskoj arhitekturalnoj ostavštini. Činjenica da je jugoslavensku arhitekturu otkrio u Nigeriji, gdje su inženjeri Energoprojekta dizajnirali i gradili važne kulturne i vladine zgrade u nekoliko gradova, dokaz je međunarodne mreže transfera i izmjene znanja, o čemu je također govorio na predavanju. Budući da je Koolhaasov fokus na arhitekturu u socijalističkom, post-socijalističkom i post-kolonijalnom kontekstu, govorio je o tome kako je sofisticiranost arhitekture pod državnim socijalizmom u 1970-ima i 1980-ima jako dobra škola za suvremenu produkciju. Koolhaas je na predavanju spomenuo i Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore, autora Vojina Bakića, te ga usporedio s radovima slavnog Franka Gehryja. Taj američki arhitekt autor je, primjerice, Muzeja Guggenheim u Bilbau.

Komentiraj