Končar-Institut za elektrotehniku (IET), jedna od tvrtki Končar koncerna, bio je uključen u izdavanje sumnjivih, najvjerojatnije krivotvorenih potvrda o tipskim ispitivanjima na temelju kojih je HEP godinama kupovao električne kabele tvrtke FKN iz makedonskog grada Negotina, premda ti kabeli nisu zadovoljavali tehničke specifikacije tvrtke HEP Operator distribucijskog sustava (ODS). Tvrdi to Zdravko Pamić, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za energetske kabele koji je u prošlom broju Nacionala razotkrio golem skandal u Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) o upitnoj pouzdanosti hrvatske elektrodistribucijske mreže, jer njezin velik dio ne zadovoljava propisane tehničke uvjete HEP ODS-a koje je HEP ODS, kao obaveznu, propisao za javnu nabavu srednjenaponskih kabela. Pamićeve tvrdnje, argumentirane temeljito i na stručnoj razini, izazov su aktualnim upravama Končar IET-a te HEP ODS-a, ali i cjelokupnog HEP-a, ništa manje nego što su bile i upravama tih tvrtki u vrijeme kada su se svi ti sumnjivi poslovi provodili. Činjenica je da kabeli FKN-a, za koje Pamić tvrdi da ne zadovoljavaju tehničke zahtjeve HEP-a, i danas opskrbljuju strujom hrvatski elektroenergetski sustav. Zato bi se izazovom Pamićevih sumnji morali pozabaviti Siniša Marijan, sadašnji predsjednik Uprave Končar IET-a te direktor HEP ODS-a Nikola Šulentić i predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić – koji je istodobno i potpredsjednik HDZ-a grada Zagreba – kada to već prije šesnaest godina nisu učinili njihovi prethodnici iz 2005., Ante Markotić iz Končar IET-a, Mišo Jurković iz HEP ODS-a i Ivan Mravak, predsjednik Uprave HEP-a čija uloga u cijelom slučaju i jest najviše kontroverzna.

Zdravko Pamić, koji je 26 godina radio u tvrtki Elka kabeli, a potom od 2005. do umirovljenja 2017. u HEP ODS-u Elektra Zagreb, ustvrdio je za Nacional kako najmanje tri tisuće kilometara energetskih kabela raznih presjeka i naponskih nivoa, koji su ugrađeni u distribucijsku elektromrežu diljem Hrvatske, ne udovoljavaju svim zahtjevima iz tehničkih specifikacija HEP-a, usprkos tome što ih je HEP ODS kupio uz odobrenje i potpis većine nadležnih u hijerarhiji koja seže do samog vrha HEP-a, a možda i do vrha hrvatske vlade. Prema Pamićevim procjenama, najniža cijena svih tih poslova iznosi najmanje 18 milijuna eura. Sve je počelo 22. lipnja 2005., kada je Pamić koji je tek nekoliko tjedana ranije iz Elke prešao raditi u HEP ODS Elektru Zagreb, otputovao u Negotino s tadašnjim inženjerom bjelovarske Elektre Mirom Totgergelijem, današnjim zamjenikom predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a i predsjednikom bjelovarsko-bilogorskog HDZ-a. Pamić i Totgergeli trebali su ispitati kvalitetu kabela FKN-a za potrebe Elektre Bjelovar te o tome napisati putni izvještaj. Nekoliko dana kasnije, pred nadležnima u HEP ODS-u stajala su dva oprečna izvještaja: Totgergelijev, u kojemu stoji kako “kabel koji je bio predmet ispitivanja po svakoj točki ispitivanja zadovoljava propisane standarde”, te Pamićev koji je ustvrdio da “srednjenaponski kabeli proizvođača FKM iz Negotina ne zadovoljavaju u potpunosti svim zahtjevima HEP-a iz Tehničke specifikacije HEP ODS-a, Biltena 130 i norme HRN HD 620 S1 i ne daju pouzdano traženu kvalitetu”. Od tog trenutka krenuo je višegodišnji posao HEP-a s FKN-om koji je rezultirao ugrađivanjem nekoliko tisuća kilometara raznovrsnih kabela raznih presjeka i naponskih nivoa u hrvatsku elektrodistribucijsku mrežu. Taj posao Zdravko Pamić nedvosmisleno naziva “korupcijskim djelima” i “političko-poslovnim nasiljem nad njegovim znanjem”.

No tim događajima prethodili su ništa manje sumnjivi poslovi. Odlazak Pamića i Totgergelija u Negotino ne bi bio moguć da FKN nije prethodno pribavio Ovjeru skladnosti za svoje srednjenaponske kabele koje su mu omogućavale da se uopće prijavi na natječaj HEP-a za kupnju takvih kabela. Tu se otvara prethodni krak priče o sumnjivoj HEP-ovoj kupnji kabela od FKN-a, u kojemu sumnja pada na još jednu moćnu hrvatsku tvrtku – Končar IET. Pamić objašnjava ovako: “U to je vrijeme HEP bezuvjetno zahtijevao da sudionici njegova javnog natječaja za kupnju kabela svojoj prijavi prilože Ovjeru skladnosti. Bez tog dokumenta svaki bi ponuđač bio eliminiran iz natjecanja bez dodatnog objašnjenja. Da bi proizvođač dobio Ovjeru skladnosti za svoje proizvode, morao je predati zahtjev za to, uz koji je morao priložiti i Izvještaj o tipskom ispitivanju traženog proizvoda”, objašnjava Pamić. FKN je, nastavlja, “priložio Potvrde o tipskom ispitivanju CT-024/04 i CZ-021/04, s datumom izdavanja 2004-03-22 i izvještaje o tipskom ispitivanju 008/04 i 007/04, bez preciziranog datuma. Svi ti dokumenti pisani su na memorandum papiru Končar IET-a i uz potpis odgovorne osobe Končar IET-a Josipa Polaka. Međutim, priloženi izvještaj s rezultatima električnog dugotrajnog naponskog ispitivanja, koje traje najmanje dvije godine i koje je također obavezan dio spomenute prijave, nije bio napisan na memorandum papiru Končar IET-a već na običnom papiru, i na njemu se nije vidjelo tko je i gdje obavio to ispitivanje. Na tom dokumentu, također, nedostajao je broj dokumenta, precizno razdoblje njegova važenja, kao što nije bilo ni potpisa odgovorne osobe, ali ni pečata ustanove koja je taj izvještaj izdala”. “Uza sve te nedostatke, je li to uopće ikakav dokument?” pita se Zdravko Pamić i dodaje kako u tom sumnjivom izvještaju s rezultatima električnog dugotrajnog naponskog ispitivanja nije bilo ni poveznice s ostalim, prethodno navedenim potvrdama i izvještajima o tipskim ispitivanjima. Zato je Zdravko Pamić zaključio da je izvještaj o dugotrajnom naponskom ispitivanju bezvrijedan.

Ali ne samo to: Pamić je uvjeren da su njegovi nadređeni od njega tražili da pregleda i odobri sve te dokumente samo kako bi pribavili alibi za nedopuštene poslove. “Sve ove dokumente FKN-a ostavio mi je 1. travnja 2005. na pregled i obradu direktor Službe za tipizaciju i normizaciju HEP-a Vinko Fabris, zatraživši da posao obavim preko vikenda, nakon povratka sa službenog puta u Zagreb. To sam i učinio pa sam mu 4. travnja 2005. predao pisani izvještaj o nepravilnostima na dvije stranice koje sam u tim dokumentima pronašao. Uz već spomenute opće nedostatke, zapazio sam još jedan neobičan detalj: sumnjivi su mi bili svi rezultati mjerenja parcijalnih izboja, i to u svim ovim dokumentima. Naime, oni po normi za ove srednjenaponske kabele smiju biti ≤ 2 pC, a svi izmjereni rezultati bili su točno 2 pC, ni jedan npr. 0,96 pC, 1,23 pC, ili makar 1,99 pC. Sumirajući sve navedene nedostatke, u izvještaju Fabrisu je zaključio sam: svi dokumenti Končar IET-a bezvrijedni su i neupotrebljivi za izdavanje potvrda nužnih za prijavu FKN-a na HEP-ov natječaj. Svi ti dokumenti i danas bi morali biti negdje u arhivi HEP ODS-a, a ako ih nemaju, mogu im ih ja predati iz svoje arhive”, kaže Pamić za Nacional.

Samorazumljivo je da bi takav nalaz stručnjaka za kabele koji je u HEP-u i zaposlen zato da nadzire kvalitetu tog važnog dijela poslovanja nacionalne elektrodistribucijske kuće, iz konkurencije javnog natječaja automatski trebao eliminirati ponuđača koji priloži takve sumnjive i nezadovoljavajuće dokumente. To se nije dogodilo. “Još 1. travnja 2005., baš na dan kad je Vinko Fabris meni dao dokumente na pregled, HEP ODS je izdao Ovjere skladnosti za srednjenaponske kabele FKN-u. Dakle, napisane su još prije nego što sam od Fabrisa dobio nalog za pregled dokumentacije Končar IET-a, pa ni danas ne znam zašto sam to uopće trebao pregledavati kada je sav posao oko izdavanja ovjera FKN-u do tada već bio završen, i to odlukom s vrha HEP-a, na temelju bezvrijednih i neupotrebljivih izvještaja i potvrda Končar IET-a”, kaže Pamić i dodaje: “Meni je Fabris rekao da mu je naredbu za njihovo izdavanje poslao osobno tadašnji predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak. Potvrde za FKN potpisali su Fabris i Mravak, a u svim drugim slučajevima dokumente takvog tipa potpisivali su Fabris i tadašnji direktor HEP ODS-a Mišo Jurković. Sve je to bilo jako, jako sumnjivo. Učinio sam što sam mogao po svojem stručnom znanju i savjesti, ali to nije imalo nikakvog rezultata”.

Nacional je u petak poslao pitanja Končar IET-u, želeći doznati što u toj tvrtki kažu o primjedbama Zdravka Pamića. Pitali smo ih je li tvrtka upoznata s Pamićevim tvrdnjama i kako komentiraju njegove tvrdnje da je kabele FKN-a HEP kupovao na temelju “lažiranih dokumenata Končar IET-a”. Zanimalo nas je je li o tome u Končar IET-u ikada provedena ikakva istraga te ako jest, kakvi su njezini nalazi. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili.

Pitanja smo poslali i HEP-u. S obzirom na to da Pamić tvrdi kako je HEP od FKN-a godinama kupovao kabele koji ne udovoljavaju tehničkim zahtjevima HEP ODS-a, pitali smo kupuje li HEP i danas srednjenaponske kabele od makedonske tvrtke FKN te ako ne kupuje, zašto i kada je prestao? U slučaju da kupuje, tražili smo od HEP-a odgovor može li jamčiti da kabeli FKN-a zadovoljavaju tadašnje tehničke specifikacije HEP ODS-a i je li FKN posjeduje tehnologiju proizvodnje srednjenaponskih kabela u dušiku, ili u pari te ispitnu opremu koja omogućuje se ispita zadovoljavaju li kabeli FKN-a tehničke specifikacije HEP ODS-a po svim točkama tehničkih specifikacija za te kabele. Također, s obzirom na to da je HEP u prošlom broju Nacionala poslao kratak komentar na cijelu temu s tvrdnjom da je “na temelju zaprimljenih prigovora gospodina Zdravka Pamića provedena interna kontrola koja je utvrdila da je sve napravljeno u skladu sa zakonskim propisima i općim aktima HEP-a d.d. i HEP ODS-a”, od HEP-a smo tražili nalaz te interne kontrole. Povrh toga, kako nam je HEP odgovorio da je “sva relevantna dokumentacija upućena i USKOK-u koji je ustvrdio da u vezi s postupkom nabave iz 2005. nema osnove za daljnje postupanje”, tražili smo da HEP Nacionalu dostavi prijavu te svu relevantnu dokumentaciju koju je poslao USKOK-u i odgovor USKOK-a HEP-u. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovor nismo dobili ni od HEP-a.

Zdravko Pamić naknadno je dobio i potvrde svojih sumnji u ulogu Končar IET-a u poslovima HEP-a s FKN-om. Dogodilo se to pet mjeseci kasnije, 30. rujna 2005., na sastanku predstavnika HEP ODS-a, Končar IET-a i FKN-a u Končar IET-u. “Za potrebe traženih ispitivanja”, objašnjava Pamić, “prethodno je u Končar IET iz Elektre Bjelovar dopremljen jedan nasumce odabran bubanj sa srednjenaponskim kabelom isporučen iz FKN-a u Bjelovar u lipnju 2005. Končar IET tada nije mogao izvršiti tražena rutinska ispitivanja, navodno zbog velikog kapaciteta kabela koji se nije mogao ispitivati na njihovoj tadašnjoj ispitnoj opremi, pa je dogovoreno da će se rutinska ispitivanja provesti u FKN-u pri prvoj sljedećoj isporuci kabela. No ja sam, shvativši da Končar IET nema opremu da ispita tu vrstu FKN-ovih kabela, njihove predstavnike pitao, a među njima je bio i Josip Polak: kako su mogli sva ispitivanja obaviti godinu ranije, 2004. te FKN-u izdati potvrde i izvještaje o tipskim, rutinskim i preuzimnim ispitivanjima, a sada to ne mogu? Odgovor je dao kolega Polak: da su tipska, rutinska i preuzimna ispitivanja obavljena u FKN-u, a ne u Končar IET-u, ne objasnivši pritom goleme nelogičnosti u tom odgovoru, poput one da su u izvještajima napisali vrijednosti ispitnog napona koji se u FKN-u ne može postići, ili da su baš svi rezultati parcijalnih ispitivanja bili točno 2 pC, a baš nijedan manji”. Zbog svega toga, zaključuje Pamić, “na tom je sastanku dokazana moja opravdana sumnja da su problematične potvrde i izvještaji o tipskom ispitivanju srednjenaponskih kabela FKN-a, kao da je sumnjiv i izvještaj s rezultatom električnog dugotrajnog naponskog ispitivanja. Ti su dokumenti, zaključio sam, bezvrijedni i neupotrebljivi za izdavanje potvrda nužnih za prijavu FKN-a na HEP-ov natječaj. Međutim, na temelju tih dokumenata HEP ODS je izdao Ovjere skladnosti kojima je FKN-u 2005. omogućio sudjelovanje na natječaju u HEP ODS-u i time otvorio mogućnost sumnjivih poslova čiji je rezultat elektrodistribucijska mreža upitne pouzdanosti”.

O svim tim neobičnim i nerazjašnjenim događajima Zdravko Pamić još je prije deset godina, 2011., temeljito izvijestio predsjednika Uprave HEP-a Lea Begovića, nakon što je Ivo Sanader završio u pritvoru. Političarka koja je naslijedila Sanadera, premijerka Jadranka Kosor, rezolutno je progovorila o “nultoj toleranciji za korupciju”, što je Pamića ponukalo da nadležnima prezentira i slučaj u kojemu je sudjelovao. No usprkos tome što je Begoviću poslao opsežnu analizu na četrnaest stranica, koliko Pamić zna, slučaj nikad nije ozbiljno istražen. Štoviše, pred Općinskim sudom u Zagrebu Pamić je podnio tužbe protiv onih za koje sumnja da su odgovorni za cijelu tu rabotu, ali je tužba odbijena, a to je pravomoćno potvrdio i Županijski sud u Zagrebu. Nikad nije pouzdano utvrđeno koliko je točno nezadovoljavajućih kabela HEP kupio od FKN-a, kao što se ne zna ni koliko je to plaćeno. Ma koliko su se davno svi ti događaji zbili, relevantni su i danas, jer sumnjivi kabeli i danas dijelove Hrvatske opskrbljuju strujom.

Pamić sumnja kako je sve rezultat svjesne korupcije. “Zašto se sav taj kriminal događao, a možda događa još uvijek, ne mogu pouzdano tvrditi. Jedino logično objašnjenje koje mi se nameće jest ovo: Sanader je s tadašnjim makedonskim premijerom Vladom Bučkovskim dogovorio reciprocitet u nekim poslovima, pa je Ivanu Mravku naložio da provede hrvatsku stranu tog dogovora. Ali naravno, moguće je i da je u pitanju čista korupcija”. Bučkovski je 2009. u Makedoniji osuđen na tri i pol godine zatvora zbog ilegalnog trgovanja dijelovima za tenkove, dok su Ivo Sanader i Ivan Mravak u Hrvatskoj optuženi za protuzakonito sniženje struje tvrtkama Sanaderova bivšeg prijatelja i suradnika u sumnjivim poslovima Roberta Ježića. Zdravko Pamić stoga tvrdi kako nikad nije kasno da se stvar temeljito istraži usprkos tome, ili baš zbog toga, što njega nikad nijedno istražno tijelo nije pozvalo da posvjedoči o svojim sumnjama.

Pamić sumnja kako je cijeli slučaj rezultat svjesne korupcije koja je počela kada je tadašnji premijer Ivo Sanader (lijevo) s tadašnjim makedonskim premijerom Vladom Bučkovskim dogovorio reciprocitet u nekim poslovima, pa je Ivanu Mravku (desno) naložio da provede hrvatsku stranu tog dogovora. PHOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL, Petar Glebov/PIXSELL