KOMLJENOVIĆ: “Kujundžić je tvrdio da ja njima dugujem i počeo me reketariti”

Skoro milijun kuna ostali su dužni poduzetniku, vlasniku građevinske tvrtke Tehnoagria, koja je u međuvremenu također izbrisana iz sudskog registra.

Iako ministar zdravstva Milan Kujundžić tvrdi kako Zidni vrt, ugašena tvrtka u vlasništvu njegove supruge Tatjane, a iz čije su likvidacijske mase supružnici jeftino kupili kuću u Markuševcu, nije imala “ni kune duga”, po tvrdnji njihovog bivšeg poslovnog partnera Ante Komljenovića to nije istina, piše poslovni.dnevnik.

Skoro milijun kuna ostali su dužni tom poduzetniku, vlasniku građevinske tvrtke Tehnoagria, koja je u međuvremenu također izbrisana iz sudskog registra. Komljenović nam je ispričao kako mu Kujundžići nisu do kraja isplatili novac za gradnju četiriju zgrada u zagrebačkom naselju Sveta Klara. Mada je ministar Kujundžić na tiskovnoj konferenciji sazvanoj zbog problema s prikazivanjem njegove imovine usput spomenuo te “tri ili četiri male zgradice”, riječ je o pet zgrada, a u svakoj se nalazi po sedam stanova, tako da ih je ukupno sagrađeno 35. Od toga je četiri zgrade s 28 stanova podigao Komljenović, koji godinama bezuspješno pokušavao naplatiti svoj rad na tom zajedničkom projektu, a što nam je prije nekog vremena detaljno prepričao.

Formalno, za građevinske radove ostala mu je dužna tvrtka Zidni vrt u vlasništvu Tatjane Kujundžić, no kako Komljenović kaže “ja sam većinu tih poslova dogovarao s Milanom”. Kao dokaz da dug postoji prilaže svoju fakturu iz 2008. na 1.113.250 kuna koju su Kujundžići proveli kroz poslovne knjige, no iz nepoznatog razloga platili su mu svega 200.750 kuna PDV-a, ali ne i preostalih 912.500 kuna duga.

Njih dvojica upoznali su se 2007. kad je Komljenović, kao najbolji ponuđač, dobio posao gradnje spomenute vile Kujundžićevih u Markuševcu.

“Kujundžići su odbili potpisati mi tabularnu izjavu, unatoč našem predugovoru iz ožujka 2008. i unatoč izjavi o prijeboju kojim u ime potraživanja za građevinske radove dobijem vlasništvo nad parcelom na kojoj je moja zgrada. Godinama sam čekao taj potpis, kupci su me stalno zvali i ispitivali što je sa stanom koji su zakaparili. Umjesto da potpišu, Kujundžić je tvrdio da ja njima dugujem i počeo me reketariti. Prvo je tražio 300.000 eura, pa je iznos smanjio na 200.000, a onda na 50.000 eura, ali ja nisam pristao na taj njegov reket. Paralelno je Kujundžić nazivao kupce i nudio im da njemu plate te stanove, on će im dati tabularnu izjavu, a meni će dati onoliko koliko smatra da moram dobiti. Kako mi ne bi platio izmislio je da radovi nisu izvršeni sukladno dogovoru, no nikad me nije pozvao da otklonim navodne nedostatke”, prisjeća se Komljenović.

“Ja smatram da je Kujundžićima od početka bila namjera mene prevariti. Imali smo gentlemenski dogovor u omjeru 50:50 posto a koji je on potom predugovorom koji je sam sačinio izmijenio. Originalni dogovor je bio i to da će tri parcele glasiti na Zidni vrt, dvije na Tehnoagriju, ali ni toga se nije pridržavao već je bez moga znanja otišao vlasniku i sve parcele kupio na Zidni vrt. Ja sam tada jedino mogao potpisivati ono što mi je predlagao”.

Komentiraj