Hrvatski obalni gradovi sa svojim kulturno-povijesnim znamenitostima velika su šansa za produljenje turističke sezone, kako bi se vodeća gospodarska grana uzdigla na mnogo višu i isplativiju razinu. Tada se ne bismo trebali neprestano uspoređivati s ‘rekordnom’ 2019. kao da smo te godine osvojili zlatnu turističku medalju koju nije moguće nadmašiti
Turistički sektor u lovu je na jackpot turističke 2019. godine. Nijedan izvještaj o ovogodišnjoj uspješnoj turističkoj sezoni ne može proći bez usporedbe s „rekordnom, pretpandemijskom 2019. godinom“. Turistička analitika upotpunjena je i preciznom statistikom o kilometarskim kolonama pred naplatnim kućicama, broju vozila prošlih kroz njih i upozorenjima na povremene zastoje na dionicama autocesta na kojim su se dogodile prometne nesreće. Kad tome pribrojimo broj noćenja i povećani priljev stranih turista, dobivamo šablonski cjelovit prikaz uspješne turističke sezone, naše najvažnije gospodarske grane koja bi trebala olakšati „vruću jesen“ i neizvjesnu zimu, možebitno hladniju od očekivane.
Iako je ponavljanje majka mudrosti, katkad nam je ipak potreban otklon od turističkih klišeja koji se neprestano ponavljaju, a fetišiziranje 2019. postaje iritantno. Žudnja za povratkom na već ostvareno, unatoč kriznom razdoblju uzrokovanom pandemijom, ne bi trebala biti razlog za pretjerani ovogodišnji trijumfalizam. Mnogo bi važnije bilo baviti se projekcijama turističke budućnosti. Kratkoročne i dugoročne, za što bi nam ovogodišnja turistička sezona mogla biti strateška odrednica i važna pouka.
Neki novi turisti
Navike, ponašanja i očekivanja turista mijenjaju se brže od klime, a glavna je zadaća domaćina prepoznati ih i ugraditi u razvojne planove za sljedeću sezonu. Pretrpane plaže, borba za „ručnik-mjesto“ i smještaj „prvi red do mora“ očito su sve manje privlačni, a skrovita, na turističkoj karti do jučer nepoznata mjesta sa svojom tradicijskom autentičnošću, sve su popularnija i sve traženija.
To ne umanjuje zanimanje za trendovska ljetovališta kao što su Rovinj, Opatija, Hvar, Bol, Dubrovnik itd., namijenjena imućnijoj i zahtjevnijoj publici, kao ni za najatraktivnije nautičke destinacije – Kornate, Elafite i većinu naših otoka. Ipak, znatan dio turističke klijentele u potrazi je za jeftinijim, tihim mjestima na kojima će pronaći otklon i odmor od svakidašnjice koja ih u matičnim zemljama i gradovima dovodi do ruba izdržljivosti ili histerije. Naši su turistički djelatnici, očekivano, usredotočeni na produljenje turističke sezone koja je još donedavno trajala, otprilike, koliko i toplina mora pogodna za kupanje. Danas je, s promijenjenim turističkim navikama i sve očitijim klimatskim promjenama, ipak drukčije. Tzv. predsezona i posezona za mnoge su turiste ugodnije razdoblje za odmor nego „špica“ ljetne sezone. Promet je manje kaotičan, cijene su niže, gužve znatno manje, a mogućnosti odmora znatno veće nego na vrhuncu udarne sezone.
Niža izvansezonska temperatura mora nadoknađuje se drugim sadržajima, od izletničkih i kulturnih do gastronomskih i rekreativnih. Predsezona i posezona produljuju turistički sezonu, a hotelijerima, iznajmljivačima apartmanskog smještaja i ugostiteljima omogućuju isplativije zapošljavanje kvalificiranih djelatnika, a time i višu razinu usluge.
Naša obala i otoci imaju klimatske prednosti o kojima srednja, zapadna, sjeverna i istočna Europa mogu samo sanjati. Meteorološke statistike pokazuju da je desetak mjeseci na godinu vrijeme na Jadranu ugodno i prihvatljivo većini turista, dok su ljetni mjeseci neodoljivi samo onima koji uživaju jedino u toplom moru. A sve neizdržljiviji onima koji ne podnose paklene vrućine.
Ipak, postavlja se pitanje što smo turistima kadri ponuditi u mjesecima kad izostaju najprivlačniji aduti – čisto i toplo more, sunce i plaže. Nažalost, premalo smo napravili u poticanju zanimanja za svoje obalne gradove i za popularizaciju njihovih vrednota. Najviše smo se usredotočili na veličanje prirodnih ljepota i gradnju luksuznog hotelskog smještaja s bazenima, wellnessima i sportskim sadržajima, a manje na kulturno-povijesnu baštinu naših gradova.
Svjetska iskustva
Iskusni turistički nomadi znaju da se Veneciju, Firencu, Rim, Azurnu obalu, Sevillu i Barcelonu ne posjećuje u špicama ljetne sezone, nego u proljeće ili jesen, katkad i zimi, kad je turistički pritisak znatno manji. Današnje dugoročne i sve pouzdanije prognoze vremena omogućuju odlazak na putovanja u najpogodnijem razdoblju, ali i izbjegavanje odlaska u vrijeme kad prijete ciklone i vremenske nepogode.
Cilj turističkog posjeta u proljetnom, jesenskom ili zimskom razdoblju uvijek su gradovi bogati kulturnim i gastronomskim sadržajima, a u tom turističkom segmentu Hrvatska nije ni približno iskoristila svoje goleme potencijale. Već smo gotovo deset godina članica Europske unije pa su i neki površno obaviješteni turisti u najljepšem zaljevu Sredozemlja otkrili jednu prelijepu i još i danas nedovoljno otkrivenu zemlju. Na njezinim su obalama monumentalni gradovi povezani najsuvremenijom autocestom. Povijest jadranskih obalnih gradova seže u antičko doba i njihovo bi razgledavanje trebalo postati dio opće turističke kulture.
Cilj turističkog posjeta u proljetnom, jesenskom ili zimskom razdoblju uvijek su gradovi bogati kulturnim i gastronomskim sadržajima, a u tom turističkom segmentu Hrvatska nije ni približno iskoristila svoje goleme potencijale
Rovinj, Poreč, Pula, Opatija, Rijeka, Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Solin, Dubrovnik, Hvar, Vis, Ston, Korčula, Dubrovnik i drugi, manji gradovi, trebali bi biti destinacije privlačne turistima u bilo koje doba godine, pod pretpostavkom da se promocijski i marketinški osnažuje njihov kulturno-povijesni identitet, o kojem prosječni turisti, osobito mlađi, premalo znaju. Dubrovnik je, stjecajem povijesnih okolnosti, u tom pogledu iznimka pretvorena u svjetski brend, ali slične mogućnosti imaju i drugi gradovi na istočnoj obali Jadrana.
Strani turisti trebali bi biti bolje obaviješteni o znamenitostima kao što su Eufrazijeva bazilika u Poreču, Arena u Puli, Trsat u Rijeci, crkva sv. Donata i Morske orgulje u Zadru. Trebalo bi ih poticati na razgledanje iznimno vrijedne sakralne baštine kao što su katedrala sv. Jakova u Šibeniku i katedrala sv. Lovre u Trogiru. Trebalo bi im pružiti osnovne informacije o Solinu, glavnom gradu jadranske provincije Dalmacije u vrijeme Rimskog Carstva, o Dioklecijanovoj palači u Splitu, o stonskim zidinama, prvom europskom gradskom kazalištu i katedrali sv. Stjepana I. u Hvaru, veličanstvenoj urbano-fortifikacijskoj Korčuli, o demilitariziranom Visu bogate povijesti… Italija je svaku svoju kulturno-povijesnu znamenitost pretvorila u turističku atrakciju, a mi svoje kao da skrivamo od posjetitelja.
Hrvatska Normandija
Ne bi se smjelo zaboraviti ni dalmatinsko zaleđe ni gradovi kao što su Knin, Skradin ili Sinj. Osim tradicionalne proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, Knin bi turistima trebao biti predstavljen kao povijesni grad krunidbe kralja Zvonimira, ali i simbol oslobađanja Hrvatske od velikosrpske okupacije. Ako je iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji zapamćeno kao trajan simbol pobjede nad fašizmom i navještaj skorog završetka Drugoga svjetskog rata, Knin bi trebao biti predstavljen kao hrvatska Normandija. Vrijeme je da za kninsku slavnu povijest doznaju i strani turisti.
Hrvatski obalni gradovi velika su šansa za produljenje turističke sezone, za privlačenje turista željnih upoznavanja i razgledavanja novih ili manje poznatih destinacija, kao što su to danas mnogi gradovi nekadašnjih socijalističkih zemalja, uz koje su se nekad vezivale mnoge opravdane i neopravdane predrasude turista zapadnih zemalja. Ako Prag, Bratislava, Varšava, Bukurešt i gradovi baltičkih zemalja mogu postati europski i svjetski turistički hitovi, to bi isto trebalo vrijediti za naše kontinentalne urbane dragulje kao što su Osijek, Vukovar, Ilok, Varaždin… A osobito za dalmatinske gradove, u nekom dobro osmišljenom programu „Adriatic Toura“, u kojem će se turistima – osim plaža i mora – nuditi uvid u kulturno-povijesnu baštinu urbanih središta.
Naši bi obalni gradovi trebali izaći iz postsezonskog mrtvila i ponuditi sadržaje – prije svega kulturne – koji bi privlačili strane turiste. Plažni turizam zamijeniti kulturnim i rekreativnim. Staromodne i prevladane festivalske sheme trebalo bi osuvremeniti i upotpuniti manifestacijama koje zanimaju i mlađu i odrasliju publiku. A nedaleko od naših obalnih gradova svjetski su poznati nacionalni parkovi i parkovi prirode u kojima turistička sezona traje cijelu godinu, a rekreativcima pružaju neslućena zadovoljstva.
Sve izrečeno o obalnom turizmu moglo bi se primijeniti i na kontinentalni, od Slavonije i Baranje do Zagorja i Međimurja, od Gorskog kotara do Like. Pojedini ohrabrujući primjeri, kao što je turistički zahuktali Gorski kotar, već pokazuju da je riječ o ostvarivoj i isplativoj orijentaciji. Hrvatska, dakle, ima sve potencijale za cjelogodišnji turizam kojima bi se vodeća gospodarska grana uzdigla na mnogo višu razinu. I ne bismo se trebali neprestano vraćati na „rekordnu“ 2019. godinu, kao da smo tada osvojili zlatnu turističku medalju koju nije moguće nadmašiti.
Komentari